Franja

lúpati lûpām
1. tolči, razbijati, ropotati: lupati koga šakom; lupati nogama; lupati na vrata; srce jako lupa; lupati tanjirima; lupati glavom o zid, šakom o sto tolči z glavo ob zid, s pestjo ob mizo
2. razbijati si: lupati glavu brigama
3. ekspr. gobezdati, čenčati: šta lupaš koješta
4. ekspr. vpiti: nemoj više lupati, čuli smo već sve
5. neenakomerno udarjati: točak, kaiš lupa

lȕpkati -ām na rahlo udarjati, tolči: prstima lupkati po stolu; kiša lupka o prozor

macear tolči, iztepati, pretepsti

macerare

A) v. tr. (pres. macero)

1. namočiti; kvasiti; macerirati

2. pren. tolči, premlatiti:
macerare la schiena a qcn. komu jih naložiti po grbi
macerare le carni mučiti telo

B) ➞ macerarsi v. rifl. (pres. mi macero) mučiti, trpinčiti se (tudi pren.)

machacar [c/qu] teptati, treti, tolči, mečkati; biti nadležen, biti vsiljiv

martellare v. tr. (pres. martēllo)

1. udariti, udarjati; nabijati s kladivom; obdelovati s kladivom

2. tolči, razbijati po

3. obsipati, zasipati:
martellare qcn. di domande koga obsipavati z vprašanji

4. voj. obstreljevati

mazar [z/c] tolči, stepati (mleko)

mérati mêrām trepkati, tolči: novo platno treba dobro merati da se umekša; čujem da mera i ženu

metō² -ere, pf. opisan z messum fēcī (messuī, gl. opombo), messum (kor. *(a)mē- kositi, žeti; prim. gr. ἀμάω kosim, žanjem, ἀμάομαι zbiram, ἀμητός požeti plod, požeto polje, lat. messis)

1. (po)kositi, (po)žeti: Ca. fr., Varr., Col., in metendo occupati O., pabula falce metis O.; subst. pt. pr. metentēs L. kosci; occ. rezati, odrez(ov)ati, odseka(va)ti, odbi(ja)ti, (od)striči: arva Pr., postremus metito (sc. uvas) V., barbam Iuv., barbam forcipe Mart., barbam Iuv., capillos Mart., rosam police Mart., virgā lilia summa O., ferra metebat aper O. je odžiral; metaf. (po)kositi, (po)sekati, ubi(ja)ti, pobi(ja)ti, poraziti, (po)tolči, podreti (podirati), (po)moriti: proxima quaeque metit gladio latumque per agmen ardens limitem agit ferro V., primos et extremos metendo stravit humum H., metit Orcus grandia cum parvis O.

2. žeti, nažeti, požeti, (po)kositi: messem Pl., vindemiam Plin. brati, obirati, trgati, uva metitur Plin. se trga; (o drugih pridelkih) brati, nab(i)rati, ob(i)rati, zb(i)rati: tus Plin., purpureosque metunt flores et flumina libant summa leves O. nabirajo med iz škrlatnih cvetk; meton. = prebivati kje: qui Batulum metunt Sil.; pren.: ut sementem feceris, ita metes Ci., sibi quisque ruri metit Pl. vsakdo gleda na svojo korist, mihi istic nec seritur nec metitur Pl. od tega nimam nobene koristi, to me nič ne briga.

Opomba: Prvotni pravilni pf. messuī: Ca. ap. P. F., Prisc., M.

minuō -ere -uī -ūtum (minor -ōris)

1. (z)drobiti, (raz)drobiti (razdrabljati), (raz)tolči, (s)treti, (raz)klati, razseka(va)ti, (raz)cepiti, (z)meti, (z)lomiti, razlomiti (razlamljati), prelomiti (prelamljati), razbiti (razbijati): ligna, ramalia O., mullum in singula pulmenta H. na kose razrezati, aliquem in pilā O., obiectus portarum Stat., ligna minuta P. F.

2. manjšati, pomanjš(ev)ati, zmanjš(ev)ati: tu cave ne minuas, tu ne maius facias id H., ignes N., urinam ignibus Col., aes alienum Plin. iun., sumptūs Ci., vectigalia Suet., pretium frumenti ad ternos nummos T. znižati na, sanguinem Veg. puščati komu kri; refl. se minuere, tudi samo minuere ali med. minui manjšati se, zmanjš(ev)ati se, pojemati, pešati, pasti (padati), upasti (upadati), uteči se (naspr. augescere, augeri, (in)crescere): minuit se motus Plin., minuit se morbus, motus Plin. ponehuje, aliae sic, ut aliquantum quidem minuatur ex febre, nihilominus tamen quaedam reliquiae remaneant Cels., minuente aestu C. ob oseki, luna minuens Plin. iun. upada, corporis artūs O. ali corpora minuuntur Plin. se krčijo, upadajo, Danubius reliquo aestatis minuitur Sen. ph.

3. metaf. (z)manjš(ev)ati, (z)niž(ev)ati, (o)slabiti, (pri)kratiti, prikrajš(ev)ati, omejiti (omejevati), spodkopa(va)ti, (u)blažiti (ublaževati), umeriti (umerjati), ovreti (ovirati), (o)brzdati, (u)krotiti, okrniti (okrnjevati), obvlad(ov)ati, zadrž(ev)ati, ustaviti (ustavljati), (o)škodovati, upreti (upirati) se, boriti se, delovati proti komu ali čemu: Pl., Q., curas H., gloriam Ci. ali laudem alicuius L. (naspr. amplificare), auctoritatem C., potentiam senatūs atque auctoritatem Ci., maiestatem populi Romani per vim Ci., violare clementiam quam regis opes minui maluit N., censuram L., religionem N. žaliti, fidem T., opinionem Ci. pobijati predsodek, cupiditates Ci. (naspr. inflammare), iram Ter., spem C., maerorem Ci., lutum O., timorem militum C., Auct. b. Afr., alicui animos L. (naspr. accendere) jemati komu pogum, controversias C. pomirjati, poravnavati, ut controversiam minuam Ci. da se omejim samo na sporno zadevo, consilium suum non m. Ter. v ničemer ne spremeniti, tako tudi: nec tu eā causā minueris haec, quae facis Ter., consul alter equestri proelio uno et vulnere suo minutus L. oslabljen; occ. kot jur. t.t. capite minui Dig. izgubiti državljanske pravice (prim. caput, dēminuō, dēminūtiō). Od tod adj. pt. pf. minūtus 3, adv. -ē (prim. izpos. „minuta“ v sl. Cat., Auct. b. Afr.

1. majhen, majčken, majcen, drob(c)en: Plin., Lucr., Sen. ph., Suet., Veg., Gell., Lact., Tert. idr., minutis gladiis utebantur N., litterae Pl., Ci. drobno pismo (= drobne pismenke), res Ci. malenkosti, semina minutissima Ci., minuti pisciculi Ter., pisces Varr. Fr., Don., bestiolae, animalia Varr., puer Varr., genus Mel. pritlikav rod, plebes Ph. nizko, navadno ljudstvo, preprosti ljudje, dii Pl. nižji, aër minutior Lucr. tanjši, commentarii minutissime scripti Plin. ep. drobno (prav (zelo) na drobno, kar najdrobneje) pisani, historia minutissime scripta Sen. ph. kar najdrobneje (najtesneje) pisana, minute sal terere Col., minutius concīdere Col., minutissime commolere Col. ali quam minutissime contundere Ca. na drobne (prav (zelo) drobne, kar najdrobnejše) kose; subst. minūta -ōrum, n časovni delci, minute, ki so jih šteli 10 na eno uro: Aug., minuta, quae geometrica ratio partium partes appellat Amm. minute (kot 60. del stopinje = gr. λεπτά).

2. nepomemben, neznaten, malovažen, nevažen, malenkosten: philosophi Ci., imperatores Ci., res Ci. malenkostne reči, malenkosti, genus sermonis Ci. nižja vrsta govora, minutum animum pro parvo dicimus Ci. malodušnost imenujemo „minutus“ animus namesto „parvus“, grandia minute dicere Ci. malenkostno, minutius rem tractare Ci. preveč dlakocepsko razpravljati, maličiti, minutius scrutantem omnia Q. nadrobneje, natančneje; komp. subst. n. pl.: illa minutiora Aur. tiste manj pomembne (tehtne) stvari.

mlátiti mlâtīm, mlȃćāh -āše, mlátio -ila, mlȃćen
I.
1. mlatiti: mlatiti pšenicu, praznu slamu, gloginje mlatiti prazno slamo
2. klatiti: mlatiti jabuke, kruške, orahe
3. tepsti, tolči, biti: mlatiti jadnu životinju; mlatiti koga toljagom tepsti koga z gorjačo; Srbi su mlatili Turke da se gora orila
4. mahati, kriliti, bingljati: mlatiti rukama, nogama sjedeći na klupi
5. majati: jugovina je mlatila vrhovima šume
6. gobezdati: ne mlatite pred djecom koješta
II. mlatiti se
1. tepsti se: mlatiti se s djecom iz komšiluka
2. potikati se, postopati: mlatiti se po svijetu; kelner se mlatio po lokalu
3. plahutati, plahetati: odijelo se mlati oko struka kad djevojka brzo ide
4. ekspr. vlačiti se: Stepan je naš sused, i ja neću dopustiti da se ti s njegovom ženom mlatiš

mlȁviti -īm
1. mlatiti, tolči: mlaviti sve po redu, i kriva i nekriva
2. podirati: vjetar mlavi stabljike

mulcō -āre -āvī -ātum

1. tepsti, pretepsti (pretepati), (z)biti, (s)tolči, razbiti (razbijati), (pre)mikastiti, gnjaviti, trpinčiti koga, hudo (grdo) ravnati s kom, zdela(va)ti koga: ita mulcatus est, ut vitam amiserit Pl., aliquem usque ad mortem m. Ter., speculator male mulcatur L., mulcati inter se ipsi virgibus L., ita mulcatus est, ut vitam amiserit Ci., male mulcati clavis ac fustibus Ci., mulcato foede corpore S. fr., si corpus illibatum fortuna praestiterit quam si ex aliqua parte mulcatum Sen. ph., prostratos verberibus mulcant T., male mulcatus graculus Ph., mulcati parte membrorum Cu., aquila male mulcata Val. Max., dum oblatam pacem spernit barbarus, male mulcatus est Fr.

2. metaf.
a) (hudo) zdela(va)ti, odreti (odirati), (z)drobiti, razbiti (razbijati): quinqueremis Romana … mulcasset, ni … ceteras (sc. triremes) L., scriptores male mulcati Ci.
b) dobro ali slabo prebiti (prebijati) se skozi kako zlo, presta(ja)ti kako zlo: scio scire te, quam multa tecum mulcaverim miserias Pl.

Opomba: Star. mulcassitis = mulcaveritis: Pl.

natúcati nàtūcām
1. nabijati: natucati obruč na bačvu, na bure
2. ekspr. tolči, lomiti: natucati francuski
3. ekspr. slabo, z zatikanjem brati: on ne zna čitati, tek nešto natuca
4. namigavati, cikati na kaj: otvoreno kaži kako je bilo, ne natucaj

ob-iūrgō (stlat. ob-iūrigō Pl.) (ob in iūrgāre)

1. (o)zmerjati, ošte(va)ti, oponesti (oponašati), (po)očitati; abs.: Ter., Suet. idr., sic obiurgat, quasi aderint Q., nequiquam consule obiurgante L.; z acc. personae: o. M. Caelium Ci., monendi amici saepe sunt et obiurgundi Ci., o. aliquem molli brachio de Pompei familiaritate Ci., ne, in quo te obiurgem, id ipsum videar imitari Ci., cum obiurgerer, quod nimiā laetitiā paene desiperem Ci., venator canem obiurgebat Ph.; z acc. rei: Q., Sen. ph., Suet., verecundiam alicuius Ci. ep.; occ. očitajoče poz(i)vati, spodbuditi (spodbujati), bodriti: quā (sc. epistulā) me obiurgas, ut firmior sim Ci. ep., obiurgans me a peccatis Pl.

2. metaf. grdo jo zagosti, naplesti (napletati) komu, kaznovati koga
a) telesno = biti, tolči, tepsti (pretepati), udariti (udarjati), čêsniti (česníti), krêsniti (krésniti): aliquem verberibus Sen. ph. ali flagris Suet. bičati, aliquem colaphis Petr. klofutati, solea Pers., sinum et latus interim Q.
b) z denarno kaznijo = (o)globiti koga: non committam, ut sestertio (zaradi enega sestercija) centies obiurgatus sim Sen. ph.

ob-tundō (op-tundō) -ere -tudī -tūnsum in -tūsum (ob in tundere)

1. ob ali na kaj, po čem udariti (udarjati), biti, tolči, razbi(ja)ti: mihi os Pl., obtuso ore Pl., sum obtusus pugnis pessime Pl.

2. (o)topiti, narediti (delati) kaj topo: Don., telum Lucr., gladios Cl.

3. metaf.
a) (o)topiti = (o)slabiti: Eccl., multa e corpore exsistunt, quae acuant mentem, multa, quae obtundant Ci., o. ingenia Ci., obtusis ceciderunt viribus artūs Lucr., obtusus illis stomachus Plin. iun., o. vocem L., Lucr., Plin. narediti hripav glas, (u)dušiti, (za)temniti; od tod o govorniku, igralcu: o. vocem (in dicendo) Ci., L. posta(ja)ti hripav, (o)hripeti, razkriča(va)ti si grlo; o. aciem oculorum Plin., auditum Plin. ali aures vocis inauditos sonitūs obtundere frustra Lucr. (u)dušiti, (o)glušiti; od tod occ. o. aures alicuius (z ACI ali z ne) glušiti koga = trobiti komu vedno na ušesa, nadlegovati koga s prošnjami, moledovati koga: obtuderunt eius aures te socium praetoris fuisse Timarchides ap. Ci., istoc ergo aures graviter obtundo tuus, ne quem ames Pl., nihil est, quod tam obtundat (ublaži) elevetque aegritudinem, quam … Ci.
b) nadlegovati, lotiti (lotevati) se koga, napasti (napadati) koga, nadlego delati komu, glušiti koga: aliquem cogitando Ter. ali longis epistulis Ci.; abs.: Ter., Corn., Macr. idr., non obtundam diutius Ci., verba obtundentia Gell. nadležne; z zahtevnim stavkom: ita plorando, orando … me optudit, eam uti venderem Caecil.; s samim cj.: non cessat obtundere, totam prorsus a principio fabulam promeret Ap. — Od tod adj. pt. pf. obtū(n)sus 3, adv. -ē

1. otopljèn, tòp: Col., Plin., Vitr. idr., telum O., vomer V., pugionem vetustate obtusum saxo asperari iussit T.

2. metaf. tòp, oslabel, slab: animi acies obtusior Ci., acumen obtusius Arn., sensus Amm., sensus oculorum et aurium hebetes, vigor animi obtu(n)sus L., obtusi sunt sensūs eorum Vulg., o. vires Lucr., stomachus Plin. iun., o. vox huius Q. otopljen, zamolkel, hripav, zatemnjen (naspr. clarus), o. fauces Q., Sil. hripavo, o. aures Corn., Sil., Stat., Cels. oglušena, (zaradi veliko govorjenja, močnih zvokov) utrujena, stellis acies obtunsa lunae cornua V. motno bleščeča krajca, ne obtunsior usus sit arvi V. da ne oslabi rodovitnost njive, cum hoc alii faciunt obtuse, alii acute Aug., iurisdictio obtusior T. ne tako ostro, bolj površno; occ.
a) topoglav, slaboumen, neumen, maloumen, nespameten: quid dici potuit obtusius? Ci., obtusi cordis Val. Max., Lact.
b) tòp = neobčutljiv, brezčuten: non obtusa adeo gestumus pectora V.

paddle² [pædl]

1. neprehodni glagol
voziti se v čolnu ali na ladji (na majhna vesla oz. na kolo)

2. prehodni glagol
veslati; tolči (perilo s peračo); mešati z metičem
ameriško, pogovorno klofutati

to paddle one's own canoe zanašati se samo nase

palpitar biti, tolči, utripati

parlucchiare v. tr. (pres. parlucchio) lomiti, tolči (jezik)

paviō -īre -īvī -ītum (etim. besede nezanesljiva; morda je povezana z gr. παίω < *παƑίω bijem, tolčem) (z)biti, (s)tolči, potolči, (s)teptati, zatepsti (zateptati): area pavita Varr., arenam Lucr., terram Ci., Plin., pavimenta fistucis pavita Plin., pavitum solum Col.; subst. pt. pf. pavītum -ī, n = pavimentum: Paul. Nol.