džamàdan m (t. džamadan, perz.)
1. telovnik v ljudski noši, zlasti albanski
2. kovček, usnjena torba, prtljaga
fama -ae, f (prim. gr. φήμη, dor. φᾱ́μα govorica, lat. fārī, fābula)
1. glas, govorica, ustno -, zgodovinsko izročilo: Pl., Ter., Sis. ap. Non., Cu., Sen. ph., Lucan., Plin., Q., Mart., Veg. idr. si quid audistis communi fama de armis Ci., Daedalus, ut fama est, fugit Minoia regna V., te famā praenovimus O. slišali smo praviti o tebi. Z raznimi glag. premikanja: cum tristis a Mutina fama manaret Ci., fama volat V., Val. Fl., Iust., Flor., Arn., f. volitat Amm. S subjektnim gen.: semper illius gravitatem omnium mortalium fama celebrabit Ci.; z objektnim gen.: quo non illius diei fama pervaserit? Ci., f. exercitūs C. o vojski, nostrae severitatis Ci., periculi C., rerum T. zgodovina, mali O., novi fontis O. o novem studencu. S praep.: f. de illo peragravit Ci., cum haec fama de nostrorum avaritia percrebuerit Ci., f. de victoria Caesaris ad Labienum perfertur C. Objektni pojem, izražen z ACI: Pl., Plin., Val. Fl., Iust. idr. fama tota urbe percrebuit expugnari deos patrios Ci.; pogosto z glag. esse: fama est suas illi dixisse sorores O. govorica gre (je, se širi), fama est Hannibalem iure iurando adactum esse L., fama tenet L., f. obtinet S. se drži, je, kroži, se širi.
2. pooseb. kot boginja: Fama -ae, f Fama, Govorica: O., Cat., Val. Fl., Stat., extemplo Libyae magnas it Fama per urbes, Fama, malum, quo non aliud velocius ullum V. (pesnik jo upodablja kot hčer Zemlje (Terra) in sestro Titanov).
3. javno mnenje, glas ljudstva, ljudski glas: Pl., Cu., Val. Fl. idr. contra opinionem militum famamque omnium proelium defugere C., ut famam opinionemque hominum teneret C., f. popularis Ci. ljudska naklonjenost, non timuit mulier amens famam omnium Ci., gentis suae famam perhorrescunt Ci., famam fovemus inanem V.
4. sloves, glas, ime: qui bonam famam bonorum expetunt Ci. dober glas pri dobrih ljudeh, amantes obliti famae melioris V., f. pudica Pr. neoporečen glas, mala f. S.; v nenavadnem pl.: S. ap. Sen. ph. Z objektnim gen.: f. sapientiae, bene loquendi Ci., summae nobis crudelitatis fama subeunda est Ci., famam inconstantiae non pertimescere Ci.; occ.
a) (redko) slab glas, slabo ime, obiranje, obrekovanje, ogovarjanje, opravljanje: Ter., T., Plin. iun., me eadem quae ceteros fama atque invidia vexabat S., et famam exstingui veterum sit posse malorum V., nec famā movetur V. (preteče) obrekovanje ga ne straši, famam patieris inultae V.
b) dobro ime, dober glas, sloves: fama innocentis (sororis) ab amicis paternis defenditur Ci., cui tu famam tuam commendare solebas Ci., si de fama Scauri detraxerit Ci., ut ab huius fama inimicorum impetūs depellere possim Ci., famae consulere Ci. ali servire N., eius fama agitur N. gre za njegovo dobro ime, njegovo dobro ime je na kocki, — visi na nitki, — je na tehtnici, cum tuae, tum suae famae pepercit Ci., imperii nostri famam tuis probris flagitiisque violasti Ci., famam maculari dehonestarique L., famam alicuius lacerare L., T., famam suam laedere Plin. iun.; o ženskah: ženska čast, neoporečno (dobro) ime: famam sororis defendere Ci. famae parcere S., T. ohraniti si dobro ime (čast), cognita f. Pr.
c) slava, sloves: hac tanta celebritate famae erat iam absentibus notus Ci., aeternam (litoribus nostris) moriens famam, Caieta, dedisti V., (Euadne) Argivae fama pudicitiae Pr. čast, ponos, posteritas famaque Cu. slava pri potomcih.
gòdišnjāk m
1. letnik časnika, revije: prvi godišnjak Srpskoga književnog glasnika
2. obletna publikacija, letopis: godišnjak Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, godišnjak SANU
3. gl. godišnjače
4. mitol. v starih časih nekak ljudski koledar, ljudska pratika
gȕslār m guslar, ljudski pevec pri Srbih in Hrvatih ter Črnogorcih: -i Filip Višnjić, A. Kačić Miošić, P. Petrović Njegoš