-
ronchonner [rɔ̃šɔne] verbe intransitif, familier godrnjati
-
ropòtati ròpoćēm
1. ropotati: kola več nablizu ropoću; ropotati nogama
2. godrnjati
3. bučati
-
ròptati rȍpćēm
1. godrnjati, renčati: šta ti na mene ropćeš
2. hropsti
-
rouspéter [ruspete] verbe intransitif, populaire zabavljati, nergati, godrnjati, protestirati
il n'est jamais satisfait, il rouspète toujours on ni nikoli zadovoljen, vedno nerga, godrnja, zabavlja, protestira
-
snarl1 [sna:l]
1. samostalnik
renčanje; godrnjanje; oster govor (opazka, vzklik)
sleng prepir
2. neprehodni glagol & prehodni glagol
renčati, zobe kazati; (za)godrnjati, brundati, godrnjaje ali razdraženo reči (govoriti)
figurativno spraviti se (at s.o. na koga)
nahruliti koga
to snarl out renče (godrnjaje) (kaj) reči; zagodrnjati, zarenčati (kaj)
-
snort1 [snɔ:t]
1. samostalnik
(konjsko) prhanje; puhanje, sopihanje; prezirljivo puhanje
2. neprehodni glagol
prhati; puhati (o živali); sikati (parni stroj)
figurativno godrnjati, puhati (prezirljivo, negodujoče, dvomeče) (o osebah); brneti (motor)
prehodni glagol
izraziti (prezir, negodovanje, dvom) s puhanjem; izgovarjati (besede) s prezirljivim puhanjem (često out)
puhniti (vodo, zrak) z močnim šumom (o kitu ipd.)
-
taroccare v. intr. (pres. tarōcco) pog. jeziti se, godrnjati, brundati
-
vŕkati vr̂čem, vr̂kām
1. presti, gosti: mačka vrče kad prede
2. prhati: kapetanov konj vrče i bijesno trese grivom
3. godrnjati, negodovati: ovaj nešto vrče na mene, nešto mu nije pravo
4. ščuvati: ti si vrkao seljake i male plemiće na gospodu
5. frkati, zvijati: cipelar vrče dretvu
6. smukati: vrkati lišće sa grane
-
vúžditi -īm ekspr. brundati, godrnjati, žvižgati: iz doline gađa teška francuska baterija, i granate preleću iznad naših glava. Uh, ala vuždi kao mečka, veli ordonans
-
zvr̂ndati -ām
1. brneti: kolovrat zvrnda jednolično
2. ropotati: gradom zvrndaju teška kola
3. ekspr. česnati: zvrndati gluposti
4. godrnjati
-
брюзжать godrnjati, nergati, sitnariti
-
бурчать, буркнуть godrnjati
-
буркота́ти -кочу́ недок., godrnjáti -ám nedov., renčáti -ím nedov.
-
буркоті́ти -кочу́ недок., godrnjáti -ám nedov., renčáti -ím nedov.
-
ворчать godrnjati, renčati;
у него в животе ворчит v trebuhu mu kruli
-
клохтать kvokati, kokodakati; (pren.) godrnjati
-
мурчать momljati, godrnjati
-
роптать mrmrati, godrnjati; žuboreti; šelesteti, šumeti
-
сетовать tarnati, žalostiti se, tožiti, pritoževati se, godrnjati
-
шебаршить šušteti; godrnjati