Franja

Zadetki iskanja

  • prīncipium -iī, n (prīnceps)

    I.

    1. začetek, izvir, izvor, počelo: Ter., V., Cu. idr., ex principiis oriuntur omnia Ci., nec principium nec finem habere Ci., hinc omne principium, huc refer exitum H., in principio dicendi (govora) Ci., stetit apud principium (pri začelju) pontis T., principium capessere T. zače(nja)ti, principium ducere a re Ci. začetek izvajati (izpeljevati) od česa, zače(nja)ti kaj, principium ducere ab aliquo O. rod šteti od koga, izvirati od koga, biti rodu koga; pogosto abl. prīncipiō v začetku: principio semper vigilavi Ci., veris S. fr., L., anni, belli, orationis L.; toda: Cato scripsit in principio originum suarum Ci. ali in principio totius summae L. v uvodu celotnega očrta (= svojih Izvorov (Origines)), principio atque Pl. brž ko, a principiis Ci. od začetka, spočetka, sprva; occ. začenjajoči = začetnik (začetnica): Faucia curia fuit principium L. je začela (glasovanje), je prva glasovala, Graecia principium moris fuit O. Grki so začetniki (so začeli), mihi Belus avorum principium Sil. Bel(us) je začetnik mojega rodu (je moj prednik).

    2. meton.
    a) podstava, osnova, podlaga, temelj, tudi prvina, element: id est principium urbis Ci., quattuor genera principiorum Ci., omnium rerum principium aqua Vitr., principia rerum, iuris Ci., principia naturae ali naturalia Ci. izvirni nagoni.
    b) prvo mesto, prvenstvo: principium columenque omnium rerum pretii margaritae tenent Plin. prvo in najvišjo ceno; occ. (= gr. ἀρχή) vladavina, vladarstvo, oblast: Tert.

    II. (kot voj. t.t.) principia

    1. prve vrste, prvi redovi, vojaki sprednje (sprednjega dela) vojske, čelo vojske: aciem transversis principiis in planum ducit S., equites post principia collocat L., primani stratis unaetvicensimanorum principiis aquilam abstulere T.; šalj.: hic ero post principia, inde omnibus signum dabo Ter.

    2. glavni (osrednji) prostor, glavni stan v ostrogu okrog poveljnikovega šotora, kjer so imeli govore in vojna posvetovanja: principia castrorum Iust., iura reddere in principiis L., centuriones in principia vocat T.; o grškem taboru (ostrogu): statuit tabernaculum in principiis N.
  • prȉnova ž
    1. prinova: izložio je -e koje su unošene u umetnički oblik književnih dela
    2. ekspr. novorojenček: žena mu je trudna i svaki čas se nadamo -i
    3. nova žival v staji, hlevu: koliko imaju -e u toru
    4. inovacija: dobre -e iz stranih jezika osjetiće se na domaćem organizmu kao ures
  • prinòviti prìnovīm
    1. obnoviti, na novo dokupiti: opazio je ono što je prinovljeno u kući
    2. pripeljati novo osebo v hišo: vreme je već da se u kući Srdanovoj prinovi koje čeljade, da Stana dobije snahu
  • print2 [print]

    1. prehodni glagol
    tiskati, dati v tisk, natisniti; odtisniti, potiskati; pisati s tiskanimi črkami; vtisniti (on ; žig)
    pustiti sled (on)
    natiskati vzorec (in v)
    vtisniti (on s.o.'s mind komu v spomin)
    pustiti sled, odtis; phot kopirati (off, out)
    kalupiti (npr. maslo)

    2. neprehodni glagol
    tiskati, izdajati knjige itd.; biti v tisku (the book is printing knjiga je v tisku)

    printed form tiskan formular
    printed matter tiskovine
    printed goods tiskanine (blago)
    printed characters tiskane črke
  • printing-in [príntiŋin] samostalnik
    fotografija vnašanje v sliko
  • príōj -oja m
    1. od vetra vzburkano mesto v vodi, vetrovne mesto na vodi
    2. odcep vodnega kanala
    3. dial. ovčja staja: iz -a ispustiti ovce
    4. bot. krvomočnica
  • prìorac -ōrca m zgod. v Bosni poljedelec, ki je poleg svoje obdeloval še tujo zemljo in za to dobival plačilo po pogodbi
  • prìpjevati -ām (ijek.), prìpevati -ām (ek.)
    1. zapeti: lastavica kralju Radoslavu pripjevala
    2. v pesmi poveličati: dvije tri bih pjesme ispjevao, svu gospodu redom pripjevao
    3. pojoč pomagati: osim što djevojke kadšto pripjevaju momčadma
  • prìsniti -īm
    I. sanjati
    II. prisniti se prikazati se v sanjah: prisnilo mi se; psu se je kruh prisnio
  • prisnívati se prìsnīvā se prikazovati se v sanjah: pokojni mi se često prisniva
  • pritijèsniti prìtijesnīm (ijek.), pritésniti prītēsnīm (ek.)
    I. utesniti, pritisniti koga ob zid, spraviti koga v zagato: pritijesniti koga uza zid; biti pritiješnjen sa svih strana povjeriocima
    II. pritijesniti se stisniti se: što ste se svi ovdje pritijesnili
  • pritješnjávati -tjèšnjāvām, pritješnjívati -tjèšnjujēm (ijek.), pritešnjávati -tèšnjāvām, pritešnjívati -tèšnjujēm (ek.)
    I. pritiskati koga ob zid, utesnjevati, spravljati v zagato
    II. pritješnjavati se stiskati se
  • pritùcalo s
    1. zadnji plesalec v kolu
    2. as, najmočnejša karta
    3. šušmar: vještica sam jer vas liječim bolje nego ono pritucalo, onaj vlaški vrač
  • prīvātim, adv. (prīvātus)

    1. zasebno, za svojo osebo, v zasebnih odnosih, kot zasebnik, osebno, zase, privatno: amicitiam publice privatimque petere C., eloquentiā privatim et publice abuti Ci., esse nonnullos, qui p. plus possent quem magistratus C.

    2. iz svoje osebne imovine, iz svoje denarnice, iz svojega žepa, iz svojega (lastnega) imetja (premoženja), iz lastnih sredstev: publice privatimque citans omnes Eutr.

    3. metaf.
    a) doma: privatim se tenere L.
    b) occ. posebej, posebno: T., de iis privatim condidit volumen Plin., omnia sanari eā (sc. herbā) convenit, privatim prurigines Plin., tunc privatim intellectum est, quantum eius severitas posset Lamp.
  • privézati prìvēžēm
    I.
    1. privezati: privezati konja konopcem za drvo; privezati konjima za repove
    2. pripeti, prikleniti: privezati lancem
    3. obvezati: privezati kome ranu
    4. ekspr. natvesti komu kaj: privezati komu što
    II. privezati se stopiti v prijateljske, poslovne stike s kom: privezati se s kim
  • prize-giving [práizgiviŋ] samostalnik
    britanska angleščina podelitev nagrad v šoli
  • prìzetiti -īm
    I. priženiti zeta v hišo
    II. prizetiti se priženiti se
  • prizòrtiti prìzortīm
    1. priti v škripce: prizortilo mu je
    2. kad ga prizorti, a on manji od makova zrna ko ga prevzame strah, je manjši od makovega zrna
  • prkèlāš -áša m (it. perché) kdor govori v tujem jeziku, navadno italijanskem
  • prkèlati -ām govoriti v tujem jeziku, navadno italijanskem