Franja

Zadetki iskanja

  • invōlto m zavoj, omot, sveženj; vrečka
  • izvijútak -tka m, mn. izvijúci izvìjūtākā
    1. zavoj: mozak kita leži u čudnim naborima, krivinama i izvijucima
    2. modulacija, spreminjanje glasu v govoru
  • kàlup m (t. kalyp, kalup, perz.)
    1. kopito: kalup za obuću
    2. model, kalup, vzorec, šablona, matrica: kalup za kovanje novca; štamparski kalup; revolucija se ne razvija po gotovim -ima
    3. odlitek: kalup sapuna
    4. zavoj, zavitek, paket: kalup duhana, duvana, lišća, trave, sijena, sena
  • Kehre, die, (-, -n) ovinek; zavoj; (Umdrehung) obrat (tudi Philosophie); Sport prednožka
  • kljúč m
    1. ključ: ključ od hišnih vrat
    ključ od kućnih vrata, od kapije
    2. ključ: ključ, za vijake
    ključ za zavrtnje; francoski ključ
    3. ključ: šifrirni ključ
    4. ključ: violinski; basovski ključ
    bas-ključ
    5. ključ: ključ do skrivnosti
    ključ do tajne; po kakem -u bomo delili dobiček, dejati koga pod ključ
    zatvoriti koga; biti pod -em
    biti zatvoren
    6. mladica vinove loze, sadnica vinove loze s komadićem lozina stabla
    7. serpentina, okuka, krivina, zavoj: cesta gre v -e
    8. hiša je zgrajena v ključ kuća na ključ, zgrada sa dva krila koja su sastavljena pod pravim uglom
  • kolèto s (it. collo) kos tovora, zavoj, zavitek, pošiljka: poštansko koleto
  • Krümmling, der, (-s, -e) Baukunst, Architektur zavoj
  • Krümmung, die, (-, -en) Baukunst, Architektur, Mathematik, Technik krivina; Baukunst, Architektur, Physik, Technik ukrivljenost, zakrivljenost; bei Straßen: zavoj, ovinek, bei Flüssen: zavoj, okljuk
  • Kurve, die, (-, -n) Mathematik, Physik, Biologie krivulja; (Bogen) krivina, lok; zavoj, Bahn, Straßen: zavoj, ovinek; die Kurve kratzen podurhati jo, popihati jo; die Kurve bekommen zvoziti ovinek, figurativ zvoziti jo; die Kurve raushaben vedeti, kako je treba
  • lâkat -kta m, mest. nà lāktu, mn. lȁktovi
    1. laket, komolec
    2. vatel: šest lakata
    3. koleno: rijeka ima mnogo laktova
    4. zavoj: lakat hodnika
    5. imati jake -ove brezobzirno se prebijati skozi življenje; progledali su mu laktovi na komolcih ima strgane rokave; radila bi do lakata, samo da se krava ne proda vse bi storila ...
  • loop1 [lu:p] samostalnik
    zanka, pentlja; obešalna kljuka; uho pri šivanki
    aeronavtika luping; zavoj, vijuga, krivina (reke, železnice, ceste)
    anatomija (črevesna itd.) krivina
    elektrika sklenjen tokovni krog
    ameriško poslovna četrt

    ameriško, sleng to knock (ali throw) for a loop zmešati, zmesti
  • Maeander (L., Plin., Sen. ph., Sen. tr.), Maeandros (O., Sen. tr.) in Maeandrus (Sil., P. F.) -ī, m (Μαίανδρος) Majánder, reka v Joniji in Frigiji, izlivajoča se pri Miletu v Ikar(ij)sko morje, sloveča po svojih številnih ovinkih (zdaj Meinder ali Madre; poleg zgoraj naštetih piscev še Col. in Cl.). Po bajki rečni bog in oče Kiane (Cyane), ki je rodila Kavna (Caunus) in Biblido (Byblis): O.; occ. apel.

    1. ovinek, zavoj, vijuga, rida, okoliš, zapotje, okljuk: Amm., Prud. (ki meri še Mĕandros), dialectiae gyri et Maeandri Gell., quos tu Maeandros, dum omnes solitudines per se queris, quae deverticula flexionesque quaesisti? Ci.

    2. (v vezilstvu) ovinkasti, tj. umetno med seboj (pre)pleteni okraski na oblačilnih obrobkih: Serv., Non., P. F., chlamydem auratam, quam plurima circum purpura Maeandro duplici … cucurrit V. — Od tod adj. Maeandricus 3 majándrski, Majándrov: Tert. Maeandrius 3 (Μαιάνδριος) majándrski, Majándrov: unda Pr., iuvenis (= Cannus, Majandrov vnuk) O., flumina Cl. Maeandrātus 3 ovinkast (kakor Majander), zategnjen: Varr. ap. Non.
  • mallōppo m

    1. sveženj, zavoj

    2. žarg. plen

    3. pren. nareč.:
    sentì un malloppo alla gola v grlu ga je stisnilo, dušilo
  • meander [miǽndə]

    1. samostalnik
    vijuganje, vijuga, zavoj; ovinek
    množina rečne vijuge
    množina serpentine, meander

    2. neprehodni glagol
    vijugati se; bloditi
  • nexus2 -ūs, m (nectere)

    I. (za)vozlanje, zavozljaj, zaplet, splet, preplet(anje), zamot(anje), objem(anje), ovijanje, zavoj, ovoj, vezanje, zavezovanje, povezovanje, stik: atomorum Ci. splet, stik, contulerant arto luctantia nexu pectora pectoribus O., serpens baculum qui nexibus ambit O. v zavojih, ovijajoča se, n. nodi Plin. vozel, zavozlaj, salix solido ligat nexu Plin., neque firmis nexibus ligneam compagem superstruxit T., bracchiorum nexibus elidere Suet., cuius (sc. gordijskega vozla) nexum si quis solvisset Iust.

    II. metaf.

    1. zaplet, zveza, povezava, splet: exsoluti plerique legis nexus T. z zakonom nastali zapleti, n. naturalium causarum T. vzročna zveza, vzročnost, n. causarum latentium Cu. neznana vzročna zveza (vzročnost).

    2. occ. kot jur. t. t. (= nexum -ī, n)
    a) dolgovna obveza, plačilna zavezanost: qui se nexu obligavit Ci.
    b) meton. dolžniška obveza(nost), tj. na slovesen način ustanovljeno pravno razmerje med dolžnikom in upnikom, suženjstvo (podložništvo) zaradi dolgov (gl. nexum -ī, n pod nectō): nec civili nexu, sed communi lege naturae Ci., nam etsi unciario faenore facto levata usura erat, sorte ipsa obruebantur inopes nexumque inibant L. čeprav so se obresti znižale, so na reveže vendarle pritiskale razmere in so postajali sužnji (podložniki) zaradi dolgov, nexu vincti L. sužnji (podložniki) zaradi dolgov; od tod pren.: cuius (sc. Attici) proprium te esse scribis mancipio et nexu Ci. ep.
    c) sploh obveza: Icti., partem hereditatis a nexu pinguoris liberum consequi Dig.
  • nūbēs -is, gen. pl. -ium, f

    1. oblak, zlasti deževni oblak, oblačíca: Lucan., Val. Fl., Stat., Suet. idr., atra Pl., Lucr., Plin. iun., atra nubes condidit lunam H., nigra V., qui sub nube solem non ferunt Ci., in nubem cogitur aër V., aër concretus in nubes cogitur Ci., nubem pellere Ci. (Arat.), nube pulsā O., nubes fugare V., graves imbre nubes L., effusus nubibus imber V., sub nube V. v zraku, per nubem V. skozi zrak, caput attollere in nubes Sil. proti nebu; occ. oblak o tem, kar se kakor oblak dviga v zrak, npr. oblak prahu, prašína, oblak dima, val dima: n. pulveris V., L., Cu., Sil., Amm. ali n. pulverulenta V. ali pulverea n. Sil., interdumque (sc. Aetna) atram prorumpit ad aethera nubem V., fumus ingens velut quadam nube absconderat caelum Cu., Sabaeae nubes Stat. oblaki kadila.

    2. metaf.
    a) oblak = veliko število, (gosta) množica, tolpa, jata, krdelo: velut nubes levium telorum coniecta L., n. iaculorum Sil., armorum Stat., missilium, sagittarum Amm., raucarum volucrum V., factā nube V. po strnitvi v jato, V. (o pticah), lactea columbarum n. Prud., apium V., Sil. roji, locustarum L., peditum equitumque L., ut procul inmensam campo consurgere nubem … conspexit Lucan., alarum coniuncta signa … nube ipsā operient … equites equosque T., nubes densa Laconum Sil., Marmarica (= Carthaginiensium) n. Sil., atra belli (= vojske) n. Sil. (5, 376), bellorum pulverea n. Stat., Cocytia (= Harpyiarum) nubes (po nekaterih izdajah pubes) Val. Fl., n. ignium Amm.
    b) motnost, medlost na kovinah in draguljih (prim. sl. „mát“): nubem discutere Plin., maculosa n. Plin.
    c) tanko, prozorno ogrinjalo, tanka obleka: n. obsoleta Ps.-Q.

    3. pren.
    a) zakrivajoče zastiralo, koprena, zavoj: fraudibus obice nubem H.
    b) (p)omračitev, zamračitev, zameglitev: Aus., Cl., timoris Lucan., meri Val. Fl. pijanost, soporis Val. Fl. zamračitev spanja, mortis Stat., frontis Stat. slepota, comae Stat. senca.
    c) oblak resnosti ali žalosti na čelu, resnost, žalost: deme supercilio nubem H., hanc tristitiae nubem discutere Val. Max., nec nubem frontis amabat Sil.
    d) žalosten položaj, žalostno stanje, žalostne razmere: rei publicae tenebrae, nubes, procellae Ci., pars vitae tristi cetera nube vacet O.
    e) nastajajoča, porajajoča se nesreča: cladis Sil., belli Sil. (16, 645), Iust., nubem belli sustinere V. bojno grmenje.
    f) oblak = nebistvena (nepomembna, nična) stvar: dum … nubēs et inania captet H.

    Opomba: Nenavaden abl. sg. nūbī (v eliziji): ubi e nubi in nubem vis incidit ardens fulminis Lucr. Star. soobl. nūbs, nūbis, f: L. Andr. ap. Serv., Aus., It., Iuvenc.
  • obvéza ž
    1. zavoj, povoj, povez od tkanine: obveza za rano
    2. obaveza: delovna obveza
    radna obaveza
  • odmotáti -am i odmótati -am
    1. odmotati, razmotati: odmotati nit z navitka
    2. odviti, razviti omot, zavoj: odmotati škatlo, kruh iz papirja
    3. razriješiti, razrešiti: odmotati problem
    4. razviti: odmotati zastavo
  • offset1 [ɔ́(:)fset] samostalnik
    kompenzacija, nadomestilo
    ekonomija poračunanje; odhod (na pot)
    botanika poganjek, klica
    tisk ofset, odtis, patrica (v litografiji)
    tehnično zavoj, prevoj (v cevi)
    elektrika stranski vod
    geometrija ordinata
    arhitektura vzboklina v zidu; veja (sorodstva)

    botanika offset bulb zarodna čebulica
    tisk machine ofsetni tiskalni stroj
    offset-course computer avtomatični smerni kazalec
  • okljúk m okuka, zavoj, zavojica, zavijutak, serpentina: cestni okljuk; -i reke Drine