-
zàmoren -a -o utrujen: zamoren od teškog rada; -ōst ž utrujenost
-
загнанный upehan; utrujen; zastrašen
-
змо́рений прикм., utrújen prid.
-
зму́чений прикм., utrújen prid., izmúčen prid.
-
знемо́жений прикм., utrújen prid.
-
изнурённый onemogel, oslabel, izčrpan, zdelan, utrujen, izmučen
-
истомлённый izčrpan, izmučen, utrujen
-
истрёпываться, истрепаться (raz)trgati se; (pren.) bitiizmučen, utrujen
-
морёный utrujen, slaboten
-
нато́млений прикм., utrújen prid.
-
помятый zmečkan; (pren.) utrujen, zaspan
-
сто́млений прикм., utrújen prid., navelíčan prid.
-
усталый utrujen
-
уто́млений (вто́млений) прикм., utrújen prid.
-
утомлённый utrujen, izčrpan
-
утру́днений прикм., utrújen prid.
-
aspeado utrujen od dela
-
cionco
A) agg. (m pl. -chi) pog. onemogel, na smrt utrujen; vinjen, pijan
B) m nareč. kruljavec
-
courbatu, e [kurbatü] adjectif skrajno utrujen, zbit; tog
-
crevé, e [krəve] adjectif (raz)počen, razpokel; na smrt utrujen, figuré mrtev, crknjen
pneu masculin crevé počena pnevmatika; masculin razporek (na rokavu)