Franja

Zadetki iskanja

  • pregiudizio m (pl. -zi)

    1. predsodek; ekst. vraža:
    avere pregiudizi contro, verso, nei confronti di imeti, gojiti predsodke zoper
    pregiudizi popolari ljudske vraže

    2. škoda:
    recare pregiudizio (a) škoditi, škodovati, biti v škodo (komu, čemu)
  • prejudicial [predžudíšəl] pridevnik (prejudicially prislov)
    škodljiv (to komu)
    prejudiciran, pristranski, poln predsodkov

    to be prejudicial to s.o. škoditi komu
  • spite2 [spáit] prehodni glagol
    zlobno ravnati (s kom), zagosti jo (komu); (u)jeziti, (raz)žaliti; kljubovati (komu)

    he did it to spite me naredil je to, da bi me spravil v jezo (meni navkljub)
    to cut off one's nose to spite one's face zaradi malenkostne koristi utrpeti škodo, samemu sebi škoditi v nameri, da bi kljubovali komu drugemu, figurativno urezati se
  • sup-pūrō -āre -āvī -ātum (sub in pūs)

    I. intr. (za)gnojiti se pod čim, nabrati (nabirati) se pod čim: Col. idr., cancer suppurat sub carne Ca., si (sc. strumae) suppuraverint Plin.; metaf.: cum voluptates angusto corpori ultra quam capiebat ingestae suppurare coeperunt Sen. ph. tvoriti ture; pren.: aut hasta praetoris infami lucro et quandoque suppuraturo exercet Sen. ph. ki jim utegne kdaj škoditi (presedati).

    II. trans.

    1. povzročiti, da se kaj gnoji, ognojiti (ognojevati); le pt. pf. suppūrātus 3 gnoječ se, gnojen, gnojav: aures Plin.; o osebah: capite suppuratus Lamp.; subst. suppūrāta -ōrum, n tvori, turi, abscesi, uljésa: Plin.; metaf.: suppurata tristitia Sen. ph. ali suppuratus dolor Cu. srce razjedajoča.

    2. pren. „izgnojiti“, kakor kak tvor kaj pognati (poganjati), ustvariti (ustvarjati), roditi (rojevati), poroditi (porajati), povzročiti (povzročati) nastanek česa, omogočiti (omogočati) nastajanje česa: scorpium terra suppurat Tert., suppurare malum Tert., aestum Paul. Nol. narediti, povzročiti nastanek.
  • škodováti ➞ škoditi
  • škodováti (-újem) imperf. glej škoditi
  • utegníti (-em) perf., imperf. (z nedoločnikom)

    1. (imeti možnost) potere, essere possibile:
    zdaj se ne utegnem igrati s teboj adesso non posso giocare con te

    2. (izraža možnost uresničitve dejanja) potere:
    pri našem delu to utegne zelo koristiti nel nostro lavoro ciò può essere di grande utilità

    3. (izraža verjetnost):
    danes še utegne deževati mi sa che oggi pioverà
    ne pij več, utegne ti škoditi non bere più, può farti male
    kakih osemdeset let utegne imeti sarà sull'ottantina
  • znáti (znám) imperf.

    1. sapere:
    znati abecedo, poštevanko sapere l'abbiccì, l'abbaco
    znati besedilo na pamet, kot očenaš sapere il testo a memoria, sapere perfettamente
    znati brati, pisati, znati kuhati saper leggere e scrivere, saper cucinare
    znati matematiko, slovnico sapere la matematica, la grammatica
    znati tuje jezike sapere le lingue straniere

    2. (biti sposoben, zmožen česa) sapere:
    znati se uveljaviti saper farsi valere
    znati živeti saper vivere
    kdor zna, pa zna sa il fatto suo, la sa lunga

    3. pog. (z nedoločnikom; utegniti, moči) sapere; volere:
    mrzla pijača bi znala škoditi la bevanda fredda potrebbe far male
    dež ne zna nehati non vuol smettere di piovere
    FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
    pren. ne zna drugega kot pijančevati è bravo soltanto a sbevazzare
    pren. znati je treba, pa gre il mondo è fatto per i furbi
    ne znati brzdati jezika non saper tenere a freno la lingua
    znati se obrniti essere un dritto, essere un voltagabbana
    znati poslušati saper ascoltare (gli altri)
    ne znati nobene stvari prijeti v roke essere goffi, maldestri
    držati se, kot da ne zna do pet šteti fare il finto tonto
    pog. znati več kot hruške peči, orehe treti sapere un sacco di cose
    pomagaj si, kakor veš in znaš arrangiati come meglio credi
    stori, kot veš in znaš fa' come ti pare e piace
    PREGOVORI:
    kar se Janezek nauči, to Janez zna impara l'arte e mettila da parte
  • πῆμα, ατος, τό [Et. kor. pēi, sovražiti, škoditi, nem. Feind] 1. trpljenje, prenašanje κακοῖο, δύης. 2. bol, bridkost, nadloga, nezgoda, nesreča, škoda, poguba; konkr. človek ali stvar, ki povzroča nesrečo.