Franja

discrepō -āre -āvī (-uī H.) (—)

1. (o glasbilih) ne skladati se, ne ujemati se, neubrano glasiti se: ut in fidibus aut tibiis, quamvis paulum discrepent, tamen id a sciente animadverti solet Ci.; prim. Ci. De re publ. I, 42, 69.

2. pren.
a) ne skladati se, ne strinjati se, ne ujemati se, drugače misliti, nasprotovati (si), ločiti se, razlikovati se, non discrepare tudi = ujemati se: eadem dicit, nulla in re discrepat Ci., oratio verbis discrepans, sententiis congruens Ci., id quod haud discrepat L., nec multum discrepat aetas V., causa latendi discrepat O. še ni odločen. Zveze: ut intellegatis discrepare ab aequitate sapientiam Ci., factum tuum a sententia legis doceo discrepare Ci., multum ab aliqua re d. Vell., a gregariis militibus discrepantes Amm., ut intellegas facta eius cum dictis discrepare Ci. (s cum tudi Varr. in Col.), nullo modo possunt inter se d. Ci., ut haec duo verbo discrepare, re unum sonare (isti pomen imeti) videantur Ci.; z dat.: (večinoma pesn.): dicta factis discrepant Acc. fr., d. sibi Ci., vino et lucernis Medus acinaces immane quantum discrepat H., longe mea discrepat istis et vox et ratio H., primo ne medium, medio ne discrepet imum H., non discrepuit sententia Delphis H., quantum simplex hilarisque nepoti discrepet H., discrepet his alius Pers., maioribus nostris non discrepemus Vop.; z abl.: vili nec discrepat arbore laurus Cl.
b) brezos. discrepat ni še odločeno, ni dognano, sporno je, navzkriž so si: discrepat inter scriptores L., cum de legibus conveniret, de latore tantum discreparet L.; z ACI: discrepat (ni jasno, ni očitno) aeternum tempus potuisse manere innumerabilibus plagis vexata per aevom Lucr., illud haud quaquam discrepat maiore impetu rem actam L. o tem je le eno mnenje; z odvisnim vprašanjem: quantum militum in Africam transportatum sit, non parvo numero inter auctores discrepat L., veneno quidem occisum convenit; ubi autem et per quem dato, discrepat Suet.; z zanikanim glagolom tudi s quin: cum haud ferme discreparet, quin quae ubique regum fuissent, Romanorum essent L. da je to … rimska last. — Od tod adj. pt. pr. v superl. discrepantissimus 3 povsem (popolnoma) različen; v pl.: Sid.

disdire^*1

A) v. tr. (pres. disdico)

1. preklicati:
disdire un'accusa preklicati obtožbo

2. odpovedati:
disdire un contratto odpovedati pogodbo

3. postaviti na laž:
i fatti disdicono quanto sostiene dejstva postavljajo na laž njegove trditve

B) ➞ disdirsi v. rifl. (pres. mi disdico) (contraddirsi) biti si protisloven, skakati si v besedo

dish up prehodni glagol
prinesti na mizo
figurativno izmisliti si izgovor; v naglici opraviti

dispōnō -ere -posuī -positum (decomp.)

1. razpostaviti (razpostavljati), (po)razdeliti ([po]razdeljevati): Ca., Col., Plin., signa ad omnes columnas Ci., enses per herbam V., pocula Bacchi O., haec ubi disposuit O., disponere altaria utroque latere (itineris), lapides crebros intervallis Cu., avos porticibus Iuv., tabernas diversorias per litora et ripas Suet., disponit (sc. homines), qui nuntient Plin. iun.; voj.: disponere praesidia, praesidia custodiasque ad ripas Ligeris, crebris ad Rhodanum dispositis praesidiis C., quod … custodias in muro dispositas videbat C., dispositi equites C., disponere tormenta in muris C., reliquas cohortes castris praesidio C., portis stationes L., vigilias per urbem L.; pren. po določenem načrtu
a) razdeliti: imperii curas T., ministeria principatus in equites Romanos T.
b) ret. porazdeliti: disponere verba ita, ut pictores varietatem colorum Ci., ut sint quasi in ornatu disposita quaedam insignia et lumina Ci.

2. v red postaviti, spraviti, urediti (urejati), razporediti (razporejati), razvrstiti (razvrščati): Homeri libros antea confusos Ci., tellurem quinque in partes Tib., disposita congeries O., male dispositi capilli O. ali bene dispositae comae O. počesani, disponere crinem Iuv., comas Mart., membra in ordinem Sen. tr.; voj. v bojni red postaviti: singuli (milites) ab peritissimo imperatore dispositi N., disposita acies T.; pren.
a) primerno urediti ali uravnati, prirediti: disposita ad honorem studia Ci., consilia in omnem fortunam disposita L., disponere fata sibi Cu., diem (= dnevna opravila) Sen. ph., Plin. iun., otium Plin. iun.
b) ret. urediti, uravnati: ornare, disponere Ci., disponere res Ci. snov umetelno urediti, inventa Q., quaestionum ordinem recte Q.
c) pesn. lepo urejeno snuti, opis(ov)ati, opevati, peti: carmina curā Lucr., moenia Pr., corpora disponens Pr., d. cantūs, modos O.
č) za kaj uravnati, nameniti, pripraviti: si surculo et segetibus … fundus est dispositus Col.
d) α) odrediti (odrejati), ukreniti (ukrepati), poskrbeti, določiti (določati): hoc, haec, non quicquam Amm.; z odvisnim vprašanjem: Ulp. (Dig.), Amm.; s finalnim stavkom: Dig., Amm.; z ACI: Amm.; dispositi (namenjeni) z inf.: Amm. β) nameniti se, skleniti, zavzeti se, vzeti si kaj za pravilo (načelo); z inf.: Amm. γ) nameravati, v mislih imeti; z inf.: Macr., Pall., Vop., Amm. — Od tod adj. pt. pf. dispositus 3, adv. -ē

1.
a) dobro, lepo urejen: mens Col., vita hominum Plin. iun., quo neque formosius est quicquam neque dispositius Sen. ph., in dispositissima domo Boet.; subst. neutr.: ex disposito Sen. ph. v redu; adv.: disposite istum accusare Ci. s pravo razporeditvijo, disposite exponere Vitr., disposite dicere Q., tam disposite mundus effectus est Lact.; superl. dispositissimē Sid.
b) pren. (o govorniku) vir dispositus Plin. iun. mož uglajenega govora.

2. določen, odrejen; subst. neutr.: ex disposito Macr. kakor je bilo določeno, po določitvi.

Opomba: Sinkop. pt. pf. disposta (neutr. pl.): Lucr.

disputer [dispüte] verbe intransitif diskutirati (de, sur o); tekmovati (de quelque chose v čem); vieilli prepirati se, prerekati se; verbe transitif spodbijati, oporekati (quelque chose à quelqu'un komu kaj); lastiti si, zahtevati; trditi; familier ošteti, ozmerjati

se disputer prepirati se (quelque chose kaj, avec quelqu'un s kom)
disputer un combat, un match, la victoire boriti se za zmago
disputer de luxe tekmovati v razkošju
disputer le terrain (militaire, figuré) žilavo braniti svoj položaj, braniti vsako ped zemlje (pred sovražnikom)
disputer la première place à quelqu'un boriti se s kom za prvo mesto
disputer d'un, sur un sujet diskutirati o kakem predmetu
ces employés disputent de zèle ti uslužbenci tekmujejo v vnemi
je ne te dispute pas ce mérite ne spodbijam ti te zasluge
le disputer à quelqu'un en quelque chose kosati se, tekmovati s kom v čem
(sport) le match s'est disputé hier tekma je bila odigrana včeraj
des goûts et des couleurs, il ne faut pas disputer (proverbe) o okusih in o barvah se ni treba prerekati, je vsak prepir odveč

dissentaneo agg. knjižno različen, nasprotujoč si

dissideō -ēre -sēdī (—) (dis in sedēre) „narazen sedeti“, od tod

1. ločen, oddaljen biti: Cl., omnem … sceptris (dat.) terram quae libera nostris dissidet externam reor V., quantum Hypanis Veneto dissidet Eridano Pr., ab omni dissidet turba procul Sen. tr., qui partitis dissederat ante maniplis Sil.; occ. raz(po)tegnjen biti: si toga dissidet impar H. če je toga poševno potegnjena, inaequalia dissident supercilia, supercilia dissidentia Q. narazen stoječe (naspr. constricta).

2. pren.
a) (o bitjih) ne skladati se, ne strinjati se, drugače misliti, drugačnega mnenja biti: de re una dissident, de ceteris congruunt Ci., cum Cleanthe dissidet Chrysippus Ci., me non cum homine solere, sed cum causa dissidere Ci., homines nobiles ita dissident a nobis animo et voluntate Ci., dissidere re, non verbis Ci.; pesn. z dat.: dissidens plebi Virtus H.; occ. (v sovražnem pomenu) spreti se, v sporu (neslogi) biti, nesložen biti, navzkriž si biti: cum is tribunus plebis capitali odio a Q. Pompeio … dissideret Ci., cum Octavio conlega Cinna dissedit Ci., non consiliis solum et studiis, sed armis etiam et castris dissidebamus Ci., dissidebat ab eo Eumenes N., dissidet hostis in Arminium et Segestem T. je razcepljen v Arminijevo in Segestovo stranko; pesn.: Medus infestus sibi luctuosis dissidet armis H. je razcepljen v stranke; abs.: Ph., quod … dissideat interim miles T. je uporen, mox dissedit (sc. a Iulia) Suet.; brezos.: propter quos (histriones) dissidebatur Suet.
b) (o stvareh, poseb. o abstr.) ne ujemati se, razlikovati se, upirati se, nasprotovati (si), navzkriž si biti: scriptum a sententia dissidet Ci., cum corporis partes inter se dissident Ci., iracundia dissidens a ratione Ci., temeritas a sapientia dissidet plurimum Ci., opiniones inter se dissidentes Ci., cupiditates inter se dissident Ci., sensus (mnenja) dissidentes N., voluntas scriptoris cum scriptore dissidet Corn., dissidet (je polno protislovij) et variat sententia O., fama a fide dissidet O., feritas dissidet a studiis tuis O., ambitio dissidens Ph. uporna, non dissidet a voce gestus Q.

dissonō -āre

1. neubrano (neskladno) glasiti se (zveneti): loci dissonantes Vitr.

2. pren. ne skladati se, ne ujemati se, ne biti primeren čemu, navzkriž si biti, razlikovati se: an universa … huius temporis culturae respondeant, an aliqua dissonent Col., d. a veritate Amm.; z dat.: plurima praeceptis historiae dissonantia Amm.; (o osebah): quā ratione euangelistae de numero dissonare videantur Ambr.

Opomba: Pf. act. dissonāvī: It.

distaccare

A) v. tr. (pres. distacco)

1. odtrgati; oddeliti, oddeljevati; oddvojiti, oddvajati

2. ločiti, ločevati; razdružiti, razdruževati

3. voj. detaširati; oddeliti; premestiti, premeščati; ekst. prestaviti:
distaccare un impiegato presso un altro ufficio premestiti uslužbenca v drugo pisarno

4. šport pridobiti si prednost pred nasprotniki, pustiti zasledovalce daleč za sabo

B) ➞ distaccarsi v. rifl. (pres. mi distacco)

1. ločiti, ločevati se; oddaljiti se

2. pren. odtujiti, odtujevati se

3. pren. (emergere) odlikovati se; izstopati, razlikovati se; biti nad:
distaccarsi dalla media izstopati od povprečja

distanziare v. tr. (pres. distanzio)

1. razmakniti, razmikati

2. šport imeti, pridobiti si prednost; pustiti, puščati za seboj:
distanziare gli inseguitori pustiti zasledovalce za seboj

3. pren. prekositi, prekašati:
distanziare tutti i concorrenti prekositi vse tekmece

4. distancirati

divaguer [divage] verbe intransitif bloditi; blesti, fantazirati; figuré oddaljiti se od predmeta; čenčati; prestopiti bregove (reka), poiskati si drugo strugo

divērgere^* v. intr. (pres. divērgo)

1. raziti, razhajati se; ločiti, ločevati se

2. pren. razhajati se, razlikovati se, nasprotovati si:
le nostre opinioni divergono naša mnenja si nasprotujejo

do^*1 [du:]

1. prehodni glagol
napraviti, storiti, početi, delati, (iz)vršiti, narediti; končati, urediti, prirediti; pospraviti; uspe(va)ti; zadostovati; (s)kuhati, (s)peči; popiti; povzročiti; trgovati
sleng varati
gledališče igrati; prehoditi; ogled(ov)ati si; prevesti
domačno pogostiti; odsedeti (kazen)

2. neprehodni glagol
delati, ravnati; postopati; ukvarjati se; počutiti se; zadovoljiti; uspevati, napredovati

to do battle bojevati se
to do better poboljšati se
to do one's best na vso moč se truditi
to do s.o.'s bidding izpolniti ukaz koga
to do one's bit storiti svojo dolžnost
to do brown oslepariti
to do business trgovati
to do credit biti v čast
to do one's damnedest na vso moč se truditi
I have done my best potrudil sem se, kar se da
to do a drink piti
to do a favour izkazati ljubeznivost
to do good prijati, dobro (komu) storiti
to do a guy popihati jo, zbežati
to do one's hair počesati se
to do harm škodovati
to do one's heart good prijati komu
to do the heavy ošabno se vesti
to do the honours poskrbeti za goste
to do s.o. an ill turn zagosti jo komu
to do s.o. injustice storiti komu krivico
to do justice odkrito priznati; pogovorno s slastjo pojesti
how do you do dober dan, pozdravljeni
to do like for like vrniti milo za drago
to do the messages iti po opravkih
to do a mean thing podlo ravnati
to make do prebijati se, shajati s svojimi sredstvi
pogovorno nothing doing s tem ne bo nič
to do a part imeti vlogo
to do pictures iti v kino
to do a place ogledati si kak kraj
to do s.th. on the Q. T. delati kaj na skrivaj
to do sums reševati (računske) naloge, delati račune
pogovorno to do the talking imeti glavno besedo
to do things by halves delati stvari na pol
sleng to do time sedeti v ječi
to do s.o. a good turn narediti komu uslugo
to do the trick doseči namen
to do o.s. well privoščiti si
to do well dobro igrati; imeti uspeh, dobro se počutiti
well-to-do premožen, bogat
to do a room pospraviti sobo
do well and have well kdor si dobro postelje, dobro spi
that will do to zadostuje
that won't do to ne gre, to ni dovolj
one must do at Rome as the Romans do kdor se z volkovi druži, mora z njimi tuliti
it was do or die with him šlo mu je za življenje ali smrt
what can I do for you? s čim vam lahko postrežem?

documentare

A) v. tr. (pres. documento)

1. dokumentirati; izpričevati, utemeljevati, dokazovati z dokumenti:
documentare una teoria scientifica utemeljevati znanstveno teorijo

2. oskrbeti s potrebno dokumentacijo

B) ➞ documentarsi v. rifl. (pres. mi documento) informirati se, poučiti se; poizvedeti, poizvedovati, priskrbeti si (informacije, dokumente):
documentarsi su un fatto informirati se o dogodku

dògrabiti -īm
I.
1. dograbiti, zajeti: on dograbi velikom varjačom nekoliko komada mesa
2. pograbiti, zagrabiti: dograbiti što više i pojesti
3. pograbiti, prijeti: dograbio je pušku i njome razbio vrata
II. dograbiti se dokopati se, pridobiti si: dograbiti se novaca, tude kuće

dòhvatiti -īm
I.
1. vzeti, sneti, prijeti: dohvatiti pušku s klina; paša dohvati pero i hartiju pa sitnu knjigu piše; žena dohvati lonac pa ga metne na vatru
2. seči po, za: dohvati mi divit i papir
3. zajeti: dohvati mi vode u maštrafi
4. doseči, seči: dohvatiti morsko dno; svud koliko okom dohvatiš samo su oranice; dohvatiti krov
5. pograbiti: dohvatiti štap, pušku
6. dotakniti se: dok sam ja živ, njega ne smiješ dohvatiti
7. usekati, udariti: dohvatiti koga čibukom po glavi
8. zadeti, oplaziti: i mene je dohvatilo tane; ako nas novine dohvate tako, onda je to skandal
9. ujeti: istih dana dahijski ljudi isijeku po pašaluku još gomilu ljudi, gdje su koga dohvatiti mogli
10. sprejeti: lijepo dohvatiti koga, gosta
11. prevzeti: svi su bili dohvaćeni groznicom oduševljenja
II. dohvatiti se
1. zgrabiti se spopasti se, skočiti si v lase: oni su se dohvatili šakački; mi se dohvatismo s fašistima i nacistima; žene se dohvatile za kose
2. zgrabiti za: dohvatiti se puške, oružja
3. lotiti se: dohvatiti se posla
4. ujeti se: dohvatiti se na noge
5. dokopati se, doseči: dohvatiti se znanja; preskočim plot i dohvatim se ceste
6. dotakniti se: potkivač se dohvati šajkače
7. prispeti, doseči: kolona kamiona dohvati se šumice
8. dorasti: bješe još muških glava, koje se ne bjehu oružja dohvatile

dòmisliti -īm
I. domisliti: domisliti svoje misli
II. domisliti se
1. domisliti se: tek sada sam se domislio
2. premisliti si: hoće još nešto da reče, no opet se domislio

domíšljati si -am si; nedov. a se pretinde, a se crede

domnévno adv. presumibilmente; si presume, pare, sembra:
otroci domnevno najprej vidijo rdečo barvo sembra che i bambini distinguano per primo il rosso

domunđávati se -mùnđāvām se prišepetavati si, šušljati: domunđavati se nešto među sobom i s Italijanima