Franja

sbeffamento m zasmeh, porog, zasmehovanje

scherno m

1. zasmeh, posmeh

2. predmet posmeha

Spott, der, (-es, ohne Plural) posmeh, zasmeh; seinen Spott treiben mit norčevati se iz; zum Spott v posmeh

sprdàčina ž porog, zasmeh

spŕdnja ž zasmeh: on je sprdnja cijeloga grada; on služi za -u cijeloj varoši

sūgillātiō (suggillātiō) -ōnis, f (sūgillāre, suggillāre)

1. udarnina, otolčenina, ognèt, ognétek, otolkljaj od udarca ali sunka: reliquae carnes inpositae suggilationem rapiunt Plin.

2. metaf. zasmeh, zasmehovanje, zasramovanje, zasramba: Sen. ph., Dig. idr., non sine sugillatione consulum L., sugillatio gloriae ipsius Val. Max., maiestatis eius foeda suggillatio Plin.

trāductiō -ōnis, f (trādūcere)

1. prevoz, prevažanje; od tod metaf.
a) prestava, prestavitev, premestitev iz patricijskega v plebejski stan: traductio hominis ad plebem Ci.
b) preimenovanje, metonimíja: ne illa quidem traductio atque immutatio in verbo quandam fabricationem habet Ci. (De orat. 3, 167).
c) neprestan tek (potek, red, razvoj) časa: non enim illa, quae futura sunt, subito exsistunt, sed est quasi rudentis explicatio sic traductio temporis nihil novi efficientis et primum quidque replicantis Ci. (De divin. 1, 127).
d) ponovitev, ponavljanje kake besede kot ret. figura: Corn.

2. vodenje mimo česa, „mimovedba“: captorum Aus.; metaf. izpostavljanje posmehu (zasmehu, zasmehovanju), postavljanje v sramoto, zasmeh, posmeh, zasramba, posmehovanje, zasmehovanje, zasramovanje: Sen. ph., Vulg.

vaya ženski spol šala, dovtip; zasmeh(ovanje), roganje

dar vaya (a) koga dražiti, za nos vleči, za norca imeti

zeflemeá -éle f posmeh, zasmeh, posmehovanje, zasmehovanje, norčevanje, zafrkavanje

измывательство n posmehovanje, zasmeh

насмешка f posmeh, zasmeh, roganje;
н. судьбы ironija usode

chungueo moški spol po-, za-smeh(ovanje), roganje

chuzonería ženski spol po-, za-smeh, zasramovanje

dērīdiculus 3 zelo smešen, zasmehovanja vreden: Pl., Varr., Lucr., Gell., deridiculum esse se reddere rationem (da naj bi dal odgovor) L.; subst. dērīdiculum -ī, n
a) zasme-h(ovanje), posmeh(ovanje): Ap., quid tu me deridiculi gratiā sic salutas … ? Pl., aliquem sibi pro deridiculo … putare Ter., Haterius … deridiculo fuit T. je bil zasmehovan, rogali so se mu, Togonius Gallus … per deridiculum auditur T., ad deridicula Q. v kratkočasje.
b) smešnost: ignaviā animi et deridiculo corporis iuxta despiciendus T.

ludibrio moški spol po-, za-smeh, zasramovanje, roganje

pitorreo moški spol po-, za-smeh; zasramovanje, norčevanje

sarcasmo moški spol sarkazem, oster zasmeh; zbadljiv govor

cōnscientia -ae, f (cōnscīre)

I. sovednost, soznanje, hkratna vednost: ad quos conscientiae contagio pertinebit Ci., se conscientiae scelere devinxit Ci., obligantur communi inter se conscientia Ci., simul adsumptis in conscientiam Othone et Senecione T., simulatā conscientiā T. kakor da bi se bili sporazumeli, purgare publicam conscientiam Iust. državni sporazum; s subjektnim gen.: constrictam iam horum omnium conscientiā teneri coniurationem tuam non vides? Ci., unius liberti conscientiā uti T. edinega osvobojenca imeti za sovedca; z objektnim gen.: Q., propter conscientiam mei sceleris Ci., c. coniurationis, facti, facinoris T. —

II.

1. svest, zavest, zavedanje, zavednost, trdno prepričanje, popolna vednost, spomin, čut: ut nostram stabilem conscientiam contemnamus Ci. samozavest, in gravi fortuna conscientiā suā niti Ci., illud se tacere conscientiam suam non pati L. njegovo prepričanje, ex nulla conscientia de culpa S. ker si nisem v svesti nobene krivde, in veris quoque sufficit conscientia Q. samoobčutje, salvā conscientiā Sen. ph. brez škode za moje prepričanje, ne krateč mojega prepričanja; z objektnim gen.: Hirt., Vell., T. idr., erectus pulcherrimi facti conscientiā Ci., c. bene actae vitae, recentis maleficii, scelerum tuorum, mediocrium delictorum Ci., contracti culpā periculi L., virium nostrarum et suarum L., infirmitatis suae Q.; tudi v pl.: te conscientiae stimulant maleficiorum tuorum Ci.; redk. z odvisnim vprašanjem ali ACI: conscientiā, quid abesset virium L., inerat conscientia triumphum derisui fuisse T. bil si je v svesti, da je bilo zmagoslavje v zasmeh; po skladu glag. timendi: ex conscientia, ne, quod vetuerat, videretur emisse T. v bojazljivi zavesti, da bi se utegnilo zdeti.

2. vednost, da je kdo kaj prav ali napak storil, vest (dobra ali slaba): Front., Lact., maximi aestimare conscientiam mentis suae, quae optimorum consiliorum testis nobis erit Ci., c. praeclara Ci., recta Ci. ep., egregia L., bona, optima Cu., Sen. ph., Q., Plin. iun. idr., mala S., Q.; occ.
a) dobra vest: magna vis est conscientiae Ci., conscientiā fretus Cu.; preg.: conscientia mille testes Q.
b) slaba vest: Corn., Auct. b. Afr., Ph., nulla conscientia exanimatus Romam venit Ci., conscientiā morderi Ci., suae quemque conscientiae animi terrent Ci. pečejo slabe vesti, conscientiā ictus aperit litteras L. ker ga je vznemirjala slaba vest, conscientia mentem vexat S., ex conscientia diffidens rebus suis S., modestiam in conscientiam ducere S. za znamenje slabe vesti jemati, aliquae conscientiae notae Cu., stimulante conscientiā Cu., conscientiā flagellari Sen. ph., conscientiā impulsus Q.

disprēgio m (pl. -gi) zaničevanje, prezir:
avere, tenere qcn. in dispregio zaničevati, prezirati koga
cadere in dispregio di qcn. pasti pri kom v nemilost
per dispregio v zasmeh

re-cidō¹ -ere -cidī -cāsūrus (re in cadere)

I. s poudarjenim pomenom praep.

1. nazaj pasti (padati), odskočiti (odskakovati), odleteti (odletati, odletavati): L., Cu. idr., recidunt omnia in terras Ci., ramulus in oculum recidit Ci., (sc. discus in auras missus) recidit in terram O.

2. metaf. zopet pasti nazaj = zopet se pogrezniti v kaj, zopet zapasti čemu, znova zdrkniti nazaj kam, znova doleteti koga kaj: ne recidam Ci., in antiquam servitutem reciderunt Syracusae L., in eandem fortunam recidere Ci., in eandem imbecillitatem recidere Cels., recidere in invidiam N. zopet biti napaden, in graviorem morbum recidit L. je zopet huje obolela.

3.
a) occ. ponoviti (ponavljati) se, vrniti (vračati) se, znova nastopiti (nastopati), recidivírati: febris recidit Plin.
b) pren. pasti nazaj, znova pripasti komu kaj, zopet (znova, spet, prav tako) zadeti (doleteti) koga kaj, zopet (znova, spet, prav tako) biti deležen kdo česa: omnes in te istaec recident contumeliae Pl., post interitum Tatii cum ad eum (sc. Romulum) potentatus recidisset Ci. mu je bilo zopet pripadlo, zopet v roke prišlo, ut huius amentiae poena in ipsum eiusque familiam recidat Ci., casus ad ipsos recidere posse C., recidit ira in irae ministros Cu., in ipsum periculum recidit Cu. zadene (doleti) tudi njega samega, consilia in ipsorum caput recidentia L.

4. pasti kam = priti iz boljšega položaja v slabšega, (po)slabšati se, zmanjšati (zmanjševati) se, (o)pešati, (o)slabeti: ad hanc fortunam Auct. b. Hisp., ex quantis opibus quo recidissent Carthaginiensium res L., ex liberatore patriae ad Aquilios se recidisse L., recidere in eam fortunam L., spes ad querelam recidit Ph., eo res ista culpā docentium recidit, ut … Q. —

II. z zabrisanim pomenom praep.

1. pasti dol, na tla: instabili gradu praecipites recidebant Cu. z glavo navzdol, na glavo, naglavički (torej naprej), humi recidens Ap.

2.
a) (časovno) pasti kam, v kak čas, v kako obdobje: ea recidunt in memoriam pueritiae suae Ci. pade v čas, zgodi se v času, quae in aliorum vigiliam consulum recidissent Ci.
b) pren. pasti: quorsum recidat responsum tuum Ci. kakšen bo.
c) pasti = priti z dobrega na slabo, propasti (propadati), biti ponižan, zapasti v kaj, čemu: quam cito illa omnia ex laetitia et voluptate ad luctum et lacrimas reciderunt Ci., ad nihilum (nihil) recidere Ci. ali in cassum recidere Col. izjaloviti se, izničiti se, slabo se obnesti, ne uspeti, ne imeti uspeha, obrezuspešiti se, ad ludibrium recidere Cu. zapasti zasmehu (zasmehovanju), priti (pasti) v zasmeh, ne in unius imperium res recidat, admonemur Ci. da se država ne poniža v monarhijo (samovlado), da država ne pade v monarhijo.
d) kot last, lastnina pripasti (pripadati), priti (prihajati) v roke komu, preiti (prehajati) na koga: artem musicam in paucos recidere Ter., in unum recidit ius omnium Icti., hereditas recidit in aliquem Icti.

Opomba: Pesniki merijo včasih po stari meri rēcido in pišejo zato tudi reccido: Lucr., O., Pr., Iuv.; pt. fut. act. recāsūrus Ci. ep., Suet., G.