Franja

navikávati -vìkāvām (se) navajati (se), vaditi (se)

obučávati obùčāvām (se)
1. učiti (se)
2. uriti (se), vaditi (se)

pípati -am i -pljem dijal.
I. čupati, vaditi: pipati repo, korenje, zobe
II. pipati se čupati se, rvati se, hvatati se u koštac

practise [prǽktis]

1. prehodni glagol
britanska angleščina vaditi, uriti; opravljati, vršiti, izvrševati, izpolnjevati; varati koga

2. neprehodni glagol
delati, ravnati; prakticirati, imeti prakso (zdravnik, advokat); vaditi se, uriti se; spletkariti

to practise (up)on izrabiti koga, obrniti sebi v prid, zlorabiti
practise what you preach delaj še sam tako, kot pridigaš drugim

proben vaditi

pulíti i púliti -im
I.
1. čupati: puliti travo, nitke, lase, perje
2. vaditi: puliti repo
3. čerupati: puliti kokoš
II. puliti se čupati se, čerupati se: puliti se za lase

rehearse [rihə́:s] prehodni glagol & neprehodni glagol
recitirati, pripovedovati, ponavljati, govoriti, našte(va)ti
gledališče imeti skušnjo, vaditi

rézati režem
1. rezati, sjeći (se-): rezati z nožem
rezati, sjeći nožem; rezati kruh, les; žaga dobro reže; rezati tobak
2. rezati, presijecati (-se-) cestu, drum na zavojima, okukama: rezati ovinke
3. orezivati, podsijecati, podsecati: rezati trto, drevo
4. vaditi: rezati šoto, rušo
5. krojiti: rezati usnje, tkanino
6. rezati, klesati: rezati kamen; balkon iz rezanega kamna
7. rezati, urezivati, gravirati: rezati v baker
8. rezati: srajca iz hodnega platna ga reže po hrbtu
9. rezati, probadati, žigati: v trebuhu ga reže
10. rezati: veter reže v lica; vino, mraz reže; oster glas reže zrak; godci jo dobro režejo
svirači dobro sviraju
11. sjeći, miješati, mešati razna vina: rezati vino
12. štrojiti, škopiti: rezati bikca, prašička
13. rezati jo kam žurno ići nekud, žuriti nekud

ruváti rujem, ruj -te, ruval -a
I. čupati, vaditi: ruvati lan, repo, lase, zobe
II. ruvati se gušati se, tući se: ob vsaki priložnosti se ruje

school² [sku:l] prehodni glagol
poslati, dati v šolo; šolati; poučevati, vaditi, uriti, vežbati, naučiti, priučiti
figurativno (po)učiti, dajati nauke; dresirati; vzgajati, vzgojiti; (po)karati, brzdati, obvladati, disciplinirati, navaditi na disciplino, na red

to be well schooled in biti dobro šolan v, izučen v (za)
to school o.s. krotiti se, obvlad(ov)ati se
to school o.s. to s.th. (to patience) navaditi se na kaj (na potrpljenje)
to school one's temper obvladati se (svojo jezo)

suēscō -ere -suēvī -suētum (iz *su̯ēdh-scō; incoh. glag. sueō -ere)

1. intr. navaditi (navajati) se, privaditi (privajati) se česa, čemu, na kaj; z dat.: Drusus in Illyricum missus est, ut suesceret militiae T.; z inf.: suescat peritus fabulis simul et iocari et discere Aus. Od tod pf. sūevī navadil sem se = navajen sem, navado (običaj) imam, navadno počnem kaj, plpf. suēveram navajen sem bil, imel sem navado, navadno sem počel kaj: has Graeci stellas Hyadas vocitare sŭērunt (trizložno; gl. opombo spodaj) Ci. poet., spumas qui morbo mittere suevit Lucr., sic vincere suevit Pr., ubi cubitare sueverat Amm., sueverat claustra remoliri Cl.; pt. pf. suētus (pesn. trizložno sŭētus) 3
a) navajen, vajen, privajen česa, čemu; z dat.: his (sc. armis) ego suetus V., suetus civilibus armis Lucan., latrociniis suetos ad praedam et raptus congregare T., neque coniugiis suscipiendis neque alendis liberis sueti T.; z inf.: S. ap. Aug., Plin. idr., abstinere suetus L., curru succedere sueti quadrupedes V., feraeque, suetae hunc vexare locum H., sentire sŭēti Lucr.
b) (o stvareh, ki jih je kdo vajen) navaden, običajen, ustaljen: contubernium T., Cheruscis sueta apud paludes proelia T., suetum vestigium, sueta cibaria Ap.; od tod subst. suēta -ōrum, n navade, običaji: se ad sectae sueta conferunt Ap.

2. trans. koga navaditi (navajati) česa, čemu, na kaj vaditi, (iz)uriti v čem: ut Tacfarinas lectos viros … disciplinā (v nekaterih izdajah disciplinae [dat.]) et imperiis suesceret T.

Opomba: Sinkop. obl. iz pf. debla: suēstī (= suēvistī) Ci. ep., sŭērunt (= suēvērunt Ci. poet., sŭērit (= suēverit) Lucr., sŭēsse (= suēvisse) Lucr.

tálumiti -īm
1. vežbati, vaditi: počinjao je da ih talumi uvek istim rečima: Poludesno! Levo! Stupaj!
2. dresirati: talumiti konje

üben vaditi; sich üben in vaditi se v; Barmherzigkeit/Geduld/Gerechtigkeit/Nachsicht üben biti usmiljen/potrpežljiv/pravičen/popustljiv; Gewalt üben biti nasilen, izvajati nasilje; Kritik üben kritizirati; Rache üben maščevati se; Verrat üben izdati, biti izdajalec; geübt sein/werden biti v rabi

uvježbávati uvjèžbāvām (ijek.), uvežbávati uvèžbāvām (ek.) uriti, vaditi, učiti (se)

vjȅžbati -ām (ijek.), vȅžbati -ām (ek.) (se) vaditi (se), uriti (se)

натаскивать, натаскать

1. navlačevati, navlačiti, navleči; (po)vleči (za ušesa, lase);

2. (na)učiti, (na)vaditi, (z)dresirati;
н. на экзамен pripravljati za izpit;
н. собаку dresirati psa;,

тренува́ти -ну́ю недок., trenírati -am nedov., váditi -im nedov., úriti se -im se dov.

упражнять vaditi; uriti;

assuēscō (adsuēscō) -ere -suēvī -suētum (*as-, adsuēre, prim. sueō)

1. intr. vaditi se v čem, česa, privaditi (privajati), navaditi (navajati) se česa, čemu, na kaj ali delati kaj (v logičnem pf. = (na)vajen biti), priučiti (priučevati) se čemu: consuetudine oculorum adsuescunt animi Ci., ego servo et servabo — sic enim adsuevi — Platonis verecundiam Ci. ep., adsŭēvī Ph.; z dat.: disciplinā Lycurgi, cui per LXX annos adsueverant, sublatā L., caritas ipsius soli, cui longo tempore adsuescitur L., ass. mori, sermoni Q., ut homines... quieti et otio per voluptates adsuescerent T.; z abl.: Fl., Iust., genus pugnae, quo adsueverant L.; pogosto se ne da določiti, ali je neka oblika v dat. ali abl., npr.: ubi libera colla servitio adsuērint V., quibus (legibus) cum inter bella adsuescere videret non posse L., nec aquis adsuevimus istis O.; s praep.: (uri) assuescere ad homines... ne parvuli quidem excepti possunt C., in hoc (acc.) assuescat (puer) Q.; z inf.: ut fremitum adsuesceret (Demosthenes) voce vincere Ci., quidquid tribunus plebi loquitur... adsuestis quieti audire L., votis iam nunc adsuesce vocari V., quo se demittere rivi assuērant O.; occ. vzljubiti koga: amici, quibus maxime adsueverat, pedites, quibus adsueverat Cu.

2. (pesn. in poklas.) trans. privaditi (privajati), navaditi (navajati) koga česa, čemu, na kaj, uvesti (uvajati) koga v kaj, priučiti (priučevati) koga čemu: ne tanta animis adsuescite bella V., qui pluribus adsuērit mentem corpusque H., navalibus assuescendo certaminibus praefectus Vell., quod adsuescis (me) fatis Lucan., Rhodopen adsueverat umbrā Stat., assueverat Armenios in hoc unum servitutis genus, ut... Fl.; z inf.: rem Quirini assuescit supero pollere... regno Prud. Od tod pt. pf. assuētus (adsuētus) 3
a) vajen česa, privajen, navajen česa, čemu, na kaj ali delati kaj; z dat.: gens umori ac frigori adsueta L., mensae adsuetus herili V., nobiles pueri custodiae corporis eius adsueti Cu.; evfem. (o nenaravnem spolnem občevanju): spado,... cui et Dareus adsuetus fuerat et mox Alexander adsuevit Cu.; z abl.: homines labore... adsueti Ci., Hannibale duce acerrimo adsuetus L., horrida... gens adsuetaque multo venatu nemorum V., praedae assuetus amore O.; včasih ni jasno, ali je oblika dat. ali abl.: vicinitas non adsueta mendaciis Ci., adsuetae ripis volucres V., ea (cohors) adsuetior montibus L., Macedones, adsueti quidem regio imperio Cu., nil pudet adsuetos sceptris Lucan., assueta gymnasiis et oleo corpora Q.; z gen.: Romanis Gallici tumultus adsuetis L.; redkeje s praep.: male assuetus ad omnes vis (acc. pl.) controversiarum S. ap. Prisc., non assuetae ad sceptra manus Sen. tr., iuxta in invia ac devia adsueti L., adsueti inter se hostes L.; z inf.: adsueti longo muros defendere bello V., adsuetus aquae perfundi flumine V., Sardis facile vinci adsuetis L., si Romana fatigat militia adsuetum graecari H., rapto vivere adsueti Cu.; z grškim acc.: non illa colo femineas adsueta manus V. odvajena preslice.
b) kot adj. = navaden, običajen, znan; abs.: portula ads., adsueti collis cultores L., non ille... habebat adsuetos vultus O., adsueto amore Pr., ads. belli mos Sil., otium des corpori, ut ádsŭētam fórtius praestés vicem Ph.; z dat.: adsueta oculis regio L., motus corporum cuique genti adsueti L. Od tod subst.
a) adsuētum -ī, n, le v abl. sg. pri komp.: longius adsueto lumina nostra vident O. dlje kakor navadno, adsueto propior premat orbita terras Stat.
b) adsuētī -ōrum, m navadni tovariši: Cu.

Opomba: Sinkop. obl. (pesn. in poklas.): adsuēsti(s), adsuērit, adsuēram, adsuēsse(m) idr. = adsuevisti(s), adsueverit, adsueveram, adsuevisse(m).

coexercitō -āre -āvī -ātum obenem vaditi, obenem (iz)uriti, z vadbo naučiti: Q., Hier.