Franja

mueca ženski spol spaka, skremžen obraz

hacer muecas obraze delati, pačiti se

nágrda ž, nâgrda ž
1. pokveka, spaka, nakaza: bio je nagrda, prosto da pljuneš
2. grdoba, grdobija: sam se plaši svoje -e

nȃgrdulja ž slabš. pokveka, spaka, nakaza

nȁkarada ž (t. hakaret, ar.)
1. grdoba, spaka, nakaza: iako je očigledno da je reč automobil nakarada po načinu kako je postala, i ona se održala
2. gl. nakara: zagruvaju na grad osamsto topova, bubnji, nakarade

nákaza ž nakaza, spaka, grdoba, pokveka

ne-fās, n indecl. (nĕ in fās) kar nasprotuje božjemu, zato pa tudi moralnim in naravnim zakonom

I. subst.

1. krivica, brezbožnost, greh(ota), pregreha, zločin(stvo), skrunitev, zlodéjstvo, blazno, zločinsko dejanje, hudobija, hudobnost, sramotno dejanje, grozno (grozovito) dejanje, grozovitost, grozota (naspr. fās): Cl., quod nefas ad religionem pertinet N., ubi fas versum usque nefas V., dirum nefas in pectore versat V. = samomor, lex maculosum edomuit nefas H. prešuštvo(vanje), cum fas atque nefas exiguo fine libidinum discernunt avidi H., in omne nefas se parare O., fasque nefasque confusura ruit O., civile nefas ubi nefas belli Lucan. državljanska (domača) vojna, ad scelus atque nefas purpura ducit Iust., quod tantum nefas … construxisset Iust.; preg.: per omne fas ac nefas secuturi vindicem libertatis L. v dobrem in zlu, „čez drn in strn“.

2. meton. (o živih bitjih) gnusoba, grdoba, spaka: namque etsi nullum memorabile nomen feminea in poena est habet nec victoria laudem, extinxisse nefas (= Helenam) V., Stygii quae numina regni infernumque nefas et mersos nocte furores impia tam saeve gesturus bella litasti? Lucan. —

II. adj.

1. (z verskega stališča) nedopustno, nedopuščeno, nedovoljeno, ne prav; najpogosteje s subjektnim inf. ali ACI: Iove tonante cum populo agi nefas fuit Ci., ea sacra manibus attingi nefas fuit Ci., quibus nefas est deserere patronos C.; s sup. na -u: quod nefas est dictu Ci., dictu nefas prodigium V. neizrekljivo; v raznih drugih skladih: quartus (sc. Mercurius) Nilo patre (sc. natus), quem Aegyptii nefas habent nominare Ci., quod se patriae irasci nefas esse duceret N., fanum Neptuni est Taenari, quod violari nefas putant Graeci N. imajo za grešno, štejejo za greh; brez določnega glag.: corpora viva nefas Stygiā vectare carinā V.; kot vmesni vzklik = strašno! grozno! o groza! grozota! nezaslišano!: sequiturque, nefas! Aegyptia coniunx V., Lavinia virgo visa, nefas, longis comprendere crinibus ignem V., quatenus, heu nefas, virtutem incolumem odimus H., Troia (nefas!) commune sepulcrum Asiae Europaeque Cat., cum sociis (nefas!) dimicatum est Fl.; kot prastar stalni izraz v koledarju pontifikov, ki so ga dodajali sodnim praznikom: nefas (sc. in iure agi) ni dovoljeno (sc. razpravljati pred sodiščem, sodne obravnave niso dovoljene): Varr. (prim. nefāstus).

2. (z izvenverskega stališča) kar ni prav = nedopustno, nedopuščeno, nedovoljeno, nekoristno, tudi nemožno, nemogoče: cui nihil umquam nefas fuit nec in facinore nec in libidine Ci., quia profecto videtis nefas esse dictu miseram fuisse talem senectutem Ci., levius fit patientiā, quidquid corrigere est nefas H. kar koli ni mogoče obrniti na bolje, spremeniti na bolje.

nepòdoba ž
1. pošast, spaka
2. nespodobnost

nespòdoba ž
1. pošast, spaka
2. nesreča
3. nesmisel, absurd

offa -ae, f

1. grižljaj, zalogaj: Varr., Plin.; preg.: inter os et offam Ca. ap. Gell. preden se zalogaj da v usta; occ. iz moke narejen zalogaj idr., kroglica, svaljek, cmok, cmoček: pultis Ci., panis Col., Cerbero melle soporatum … offum obicere V.

2. metaf.
a) vsak kos mesa: porcina Pl., penita Arn., Tert. kos repine.
b) kroglica, grudica, kepica: gummi in offas convultum Plin.; od tod tudi = oteklina: Iuv.
c) gruda, kepa, brezoblična masa, ponaredek, nestvor, spaka: leporis Plin., o negodnikih (spačkih): Iuv.; pren.: carminis Pers. pesemski nestvor.

orchessa f

1. mitol. pošast

2. pren. grdoba, spaka

ōrco m (pl. -chi)

1. mitol. had, podzemlje

2. strašilo, divji mož (v ljudskih pravljicah)

3. pren. strašilo, spaka, grdun:
sembrare un orco izgledati kot strašilo
voce da orco zamolkel glas

4. zool.
orco marino žametna raca (Melanitta fusca)

os-tendō -ere -tendī -tentum, mlajše -tēnsum (iz *ops-(obs-)tendō)

1. nasproti držati, (po)moliti, prožiti, nastaviti (nastavljati), izpostaviti (izpostavljati): Varr., Plin. idr., o. manūs Pl., glaebas Aquiloni V., lucos Phoebo Stat., locus (ager) soli ostentus Ca.; metaf.: mihi eius defensio ostenditur Ci. ugovarjaje mi molijo pod nos, ugovarjajo mi in kažejo.

2. očem (pogledu) (po)nuditi = postaviti (postavljati) na svetlo (na ogled), (po)kazati, prikaz(ov)ati: Acc. et Pac. ap. Fest., Ter., L., O., V., H. idr., epistulam N., tabellas Ci., telum inimico Ci., dentem medico Suet., necopinato te ostendisti Ci.; kot voj. t.t. (z namenom, da bi sovražniku grozil ali ga prevaral) (po)kazati: o. ad terrorem hostium aciem L., pedestres copias C., ab ea parte oppugnationem L. navidezno se pripravljati na naskok; tudi refl. se o. H., S., C. idr.

3. ušesom (po)nuditi = da(ja)ti glas, glasiti se, oglasiti (oglašati) se: vocem o. Ph. oglasiti (oglašati) se.

4. metaf.
a) pred oči postaviti (postavljati), (po)nuditi, obljubiti (obljubljati), obetati: Vell., spes premiorum militibus ostenditur Ci., o. metum, viam salutis Ci., occasio mi ostenta Ter., hisce insidiose spem falsam Ci. slepiti jih s praznim upanjem, obljubljati jim „hruške na vrbi“, ostenditur aliquid (npr. triumphus, victoria) L. ali ostenditur spes alicuius rei Ter., Suet. obeta se, pričakuje se, pričakovati se sme, videti je kaj.
b) (po)kazati, na dan da(ja)ti, jasno, očitno izraziti (izražati), razode(va)ti: Pl., animi robur ostendit in equo domando Cu., potestatem suam in aliquem Ter., virtutem S., se alicui inimicum N. svojo mržnjo, odium patris ex hoc ostenditur Ci. se kaže v tem.
c) narediti (delati), da postane kaj očitno, razkri(va)ti, razložiti (razlagati), naznaniti (naznanjati), izjaviti (izjavljati), omeniti (omenjati), povedati (govoriti): adventūs causam N., alicui sententiam suam Ter., quod epistulis eius ostenditur Suet., ostendi hoc ex epigrammate Gell.; z dvojnim acc.: aliquem nocentem Plin. iun.; v pass. z dvojnim nom.: quibus verbis Philippus ostenditur … laetus Titus Castricius ap. Gell.; z ACI: Ter., C., N., ostendo nihil eorum fecisse Roscium Ci.; v pass. z NCI: Ci., Corn., Ap., palma … ex pavimento exstitisse ostendebatur C.; z odvisnim vprašalnim stavkom: quid sui consilii sit ostendit C., quid fieri placeret, ostendi Ci.; z de: de his partibus primum ostendendum est Corn. o teh delih moramo najprej izreči svoje mnenje; abs.: sed aliter atque ostenderam facio Ci.; kot vrinjeni stavek: uti supra ostendimus ali ut ostendimus supra N. — Od tod subst. pt. pf. ostentum -ī, n

1. čudežno znamenje (ki kaže na prihodnost), čudežna reč, čudežna stvar, čudež, čudo: L., Ph., Petr., Aur., Val. Max., Suet., magnorum periculorum metus ex ostentis portenditur Ci., ostenti prorsus genus Iust., scis Appium censorem hic ostenta facere Caelius in Ci. ep. da vzbuja tukaj velik strah.

2. pošast, nakaza, spaka: verebar, ne velut monstrum ostentumque me obtruncatum volturiis pabulum redderent Ap.; v nravnem pomenu: Vatinius inter foedissima eius aulae ostenta fuit T.

Opomba: Iz sup. debla izpeljane obl. se v klas. lat. nadomeščajo z obl. glag. ostentāre.

persolla -ae, f (demin. k persōna) šemica, kot psovka = šema, spaka: tu n' etiam cum noctuinis oculis „odium“ me vocas, ebriola persolla, nugae? Pl.

pȍdoba ž, pòdoba ž
1. podoba, lik, slika: ta zar bi mogao onu starinu, podobu blagu oca našega, zar bi ga ikad mogao prognati
2. slabš. nestvor, pošast, spaka

portentum -ī, n (portendere)

1. čudežno znamenje, čudež, (pred)znak, (pred)znamenje, znanilec: V., H., L., Val. Max., Suet. idr., te invoco, portenta ut populo patriae verruncent bene Acc. fr., stellam Veneris … tantum portentum exstitisse, ut mutaret colorem, magnitudinem Varr., alii portenta atque prodigia nuntiabant S., ne quaere, quem casum portenta ferant V., prodigiis atque portentis di futura praedicunt Ci., portenta existimarunt quidam gravia esse, ostenta bona: alii portenta quaedam bona, ostenta quaedam tristia appellari Fest.

2. spak, spaka, spaček, nakaza, izrodek, pokveka, pošast, izvržek, izmeček (o ljudeh, živalih ali rastlinah): Lucr., H., O., Sen. rh., Plin., Iuv., Suet. idr., hominum pecudumque portenta Ci., Hercules nata portenta subegit H., quae virgineo portenta sub inguine latrant O. (o Scilinih (Skilinih) psih); metaf.: Gabinium et Pisonem, duo rei publicae portenta Ci. izvržka, izvrženca, multi … Catilinam atque illa portenta loquebantur Ci., propudium illud et portentum, L. Antonius Ci., foeda dictu sunt quae portentum illud ore suo lancinandum dixerit feceritque Sen. ph., quippe et Theodotus, magister auctorque totius belli, et ne virilia quidem portenta, Pothinus atque Ganymedes diversa per mare et terras fuga morte consumpti Fl.

3. izmišljena stvar, izmišljotina, (čudna) izmišljava, izmišljija, fikcija, fantazija, fantaziranje, (kruta) pripoved (štorija, zgodba), bajka, pravljica: Plin., Lucan., Petr. idr., poetarum et pictorum portenta Ci., portentum atque monstrum certissimum est esse aliquem humana specie et figura qui tantum immanitate bestias vicerit ut … Ci., utrum illa verba an portenta sint Ci., cetera de genere hoc monstra ac portenta loquontur Lucr., milliarios apros … linguas phoenicopterorum, et alia portenta luxuriae Sen. ph., his portentis atque praestigiis a Plinio Secundo scriptis Gell.

scimmiōtto m

1. mlada opica:
fare lo scimmiotto posnemati

2. pren. spaka, skaza

3. pren. pog. šalj. črviček

scōrfano m

1. zool. (scorpena) škarpina, bodika (Scorpaena)

2. pren. pog. grduh, spaka

snoot [snu:t] samostalnik
ameriško, pogovorno "rilec, nos"; grimasa, spaka

to make a snoot at s.o. napraviti grimaso komu, pačiti se komu

versaccio m (pl. -ci)

1. slab stih

2. prostaški, zasmehljiv klic

3. ekst. spaka, zmrdovanje:
fare i versacci a qcn. komu se spakovati

visión ženski spol videnje, gledanje; vizija; privid, prikazen, spaka

estar como viendo visiónes (fig) biti ves iz sebe od začudenja