вспучивать, вспучить (brezos.) napihovati, napihniti, napenjati, napeti
напина́ти -на́ю недок., napénjati -am nedov.
напру́жувати -жую недок., napénjati -am nedov.
натяга́ти -га́ю недок., nategováti -újem nedov., napénjati -am nedov.
натягивать, натянуть nategovati, nategniti, napenjati, napeti; potegniti, povleči;
н. сапоги (s težavo) obu(va)ti škornje
натя́гувати -гую недок., napénjati -am nedov., nategováti -újem nedov.
пялить napenjati, nategovati;
п. глаз debelo gledati
ahaner [aane] verbe intransitif napenjati se (pri delu)
arbeiten delati, Maschinen usw.: delovati; (gären, aufgehen) ein Teig: vzhajati, Most: vreti, Holz: delati, napenjati se; ([fertigstellen] fertig stellen) narediti, delati; arbeiten in vdelati; es arbeitet in figurativ vre v
bàhtati bȁšćēm
I. ekspr. lomastiti: bahtati nogama; bahtao je niz obalu
II. bahtati se mučiti se, truditi se s čim, napenjati svoje moči: danas je štošta pronađeno o čemu su se već stari narodi bahtali
bàktati bȁkćēm
I.
1. ekspr. lomastiti: ko bakće oko kuće
2. brneti, ropotati, bučati: mašina poče baktati
II. baktati se mučiti se, napenjati svoje moči: oko ovih su se pitanja baktali i još se jednako bakću stručni ljudi; čula sam da on neće biti poslanik i da se bambadava bakće i lomi
bilge2 [bildž] prehodni glagol & neprehodni glagol
prebiti dno; puščati, teči, curljati; napenjati se
brèktati brȅkćēm
1. sopihati: brektati pod teretom, od debljine, od bijesa, od besa, od umora, kao kovački mijeh, meh; lokomotiva brekće uz brdo
2. napenjati se: prsa su joj brektala
3. ropotati: u dvorištu je brektao motor
4. odmevati: ravnica je brektala od puščane vatre
ēnītor -nītī -nīsus, starejše -nīxus sum
I. intr.
1. s težavo (s trudom) izmotati se, prerivati se, prodreti (prodirati): eniti per adversos fluctus ingenti labore remigum L., eniti per undas Cu., dum per angustias aditūs enituntur T., enisae legiones in aperta T.; occ. s trudom spraviti (spravljati) se kvišku, (s)plezati kvišku, vzpe(nja)ti se: adeo erat impedita vallis, ut in ascensu, nisi sublevati a suis, primi non facile eniterentur C., enituntur in verticem montis Cu., eniti in altiora T.; pesn.: viribus furcarum eniti V. vzpenjati se ob … : pren.: nihil tam alte natura constituit, quo virtus non posset eniti Cu. povzpeti se; v tem (occ.) pomenu tudi z acc. = zlesti, splezati na kaj, prelesti kaj: cum Pyrenaeum eniterentur T., eniti Alpes T., aggerem T., spatium Col.
2. pren. napenjati se, truditi se, prizadevati si: eniti pro aliquo Ter., in aliqua re Ci., Hercules enisus arces attigit igneas H.; z zaimenskim acc.: quid (quantum) eniti possum Ci.; z inf.: simul eniterer quam maxumo usui esse populo Romano S., lacerare et frangere enitar H., nec sic enitar tragico differre colori H.; s finalnim stavkom: enitendum est Miloni, ut tueatur dignitatem suam Ci., ab adulescentia ita se enisum, ut ab optumo quoque probaretur S., enitimini, ne ego meliores liberos sumpsisse videar quam genuisse S.; v pass. pomenu: ab isdem illis fautoribus … enisum (est), ne decretum fieret S.
— II. trans.
1. (po)roditi: Val. Max., Plin., Suet., eniti plures partus L., enixa servitio V. (o Andromahi, ki je v sužnosti Piru rodila sina Molosa), enixa est ignes iugalīs V., quem Plēias enixa est O., enixa est utero infantem O., Roxane praegnans est; optamus, ut marem enitatur Cu., coniux sex partus enixa T., eniti filiam Plin. iun., in luco Martis duos pueros Iust.; v pass. pomenu: Aug., in luco Martis enixi Iust.
2. (o živalih) povreči, skotiti: Plin., sus triginta capitum fetus enixa V. — Pogosto adj. pt. pf. ēnīxus (ēnīsus) 3, adv. ēnīxē (ēnīsē) naporen, stanoviten, vnet, hiter, marljiv, prizadeven, živ (o prošnji): Front., Amm., enixa virtus L., enixo studio L., opera enixior Plin., Sen. ph.; adv.: Pl., Iust., Amm., meam causam … omnes boni proprie enixeque susceperant Ci., enixe aliquem iuvare C., enixe oboedire, enixe obstare, enixe operam navare L., eo enixius ad bellum adiuvare L., quo enixius opem ferret Suet., enixius orare, enixius exorare (moliti) Eccl., aliquem enixissime iuvare Suet.
forcer [fɔrse] verbe transitif (pri)siliti, primorati; forsirati, pretiravati; povečati; s silo odpreti, s silo vzeti, izsiliti; premagati (ovire), ziomiti (odpor); popačiti (smisel); verbe intransitif forsirati, napenjati se
se forcer (pri)siliti se (à k)
forcer la porte vdreti, vlomiti vrata
forcer la porte de quelqu'un s silo si dobiti vstop h komu
forcer le pas pospešiti korak
forcer les raisins pospešiti zorénje grozdja
forcer sa voix napenjati glas
tous les obstacles premagati vse ovire
forcer l'admiration des ennemis izsiliti občudovanje pri sovražniku
forcer une ville s silo zavzeti mesto
forcer la main à quelqu'un koga primorati k delu, delovanju
forcer la consigne izsiliti vstop
forcer le destin upirati se, kljubovati usodi
forcer la nature hoteti napraviti več, kot moremo
forcer le sens d'un mot popačiti (skriviti) pomen besede
forcer de rames, de voiles na vse kriplje veslati, kar najhitreje jadrati
incoccare v. tr. (pres. incōcco)
1. napeti, napenjati puščico
2. tekstil pritrditi, pritrjevati nit na motek
intelaiare v. tr. (pres. intelaio)
1. napeti, napenjati v okvir
2. tehn. postaviti, postavljati ogrodje:
intelaiare una macchina postaviti ogrodje stroja
nabrekívati -brèkujēm
1. nabrekovati, nabrekati
2. napenjati se
3. naraščati
nàpirati -ēm (se) napenjati se, truditi se: on je napirao snagom, ali spasti nije se mogao; sudržavljani Hrvata napiru na priznanje osobnoga narodnoga imena; ko je ono što se posljednjom snagom napire i diže na krvavu desnicu
overexert [óuvərigzə́:t] prehodni glagol
preveč napenjati
to overexert o.s. preveč se truditi