Franja

impugn [impjú:n] prehodni glagol
napadati, izpodbijati, pobijati (z argumenti), ugovarjati

impūgnō (inpūgnō) -āre -āvī -ātum

1. bojevati se zoper, napasti (napadati), naskočiti (naskakovati): Iust., quo quidem tempore tecta magistratuum impugnata vidistis Ci., nostri acrius impugnare coeperunt C., patriam impugnare L.

2. metaf.
a) (z besedami) napadati, bojevati (boriti) se zoper kaj, pobijati kaj: hominem impugnare non desinunt Ci., meritum fidemque i. O., dignitatem alicuius Hirt., Ci. fr., sententiam i. T., nostra impugnat, nos odit H., plebem i. L., actores causarum i. Q., opus i. O. pretresati; abs.: tempus impugnandi Ci.
b) sploh bojevati (boriti) se zoper kaj, spodbijati kaj, upirati se proti čemu, nasprotovati čemu: regem i. S., morbum i. Plin., veneficiis impugnari Suet.

in-cēssō -ere -cēssīvī (frequ. k incēdere)

1. (večkrat) iti nad koga, napadati, naskakovati: parant incessere telis O., i. pilis L.; z obj.: Cu., Sil., Stat., Suet., Amm., cum iaculis saxisque incesseretur L., muros i. V.

2. metaf.
a) napadati, preganjati: aliquem bello, poenis Stat.
b) (z besedami, očitanjem) napadati, grditi, zbadati, zmerjati, grajati, oštevati: Pl., Q., Sil., Suet., Val. Fl., Stat. idr., (Thersites) ausus erat incessere dictis O., aliquem conviciis i. Cu., criminibus T.; od tod samo zase: uxorem Vitellii, tamquam superbe egisset T. očitati ji, dolžiti jo.

incursitō -āre (frequ. k incursāre)

1. (slučajno) zaleteti (zaletavati) se v koga, zade(va)ti se ob koga: per frequentia urbis loca properanti in multos incursitandum est Sen. ph.; pren.: totā vitā incursitamus Sen. ph. se zadevamo, spotikamo.

2. (nalašč) zaletavati ali zaganjati se v koga, proti komu, napadati koga: nobis iram figuremus … incursitantem Sen. ph., alter in alterum incursitate Sen. ph.

in-cursō -āre -āvī -ātum (frequ. k incurrere)

1. (slučajno) zaleteti (zaletavati) se, zadevati se: delphines altis incursant ramis O., (Cyclops) luminis orbus incursat rupibus O.; metaf.: i. oculis Q. v oči priti, srečati, cui nullus alius color incursaverit Plin. z nobeno drugo barvo zmešan.

2. (kot voj. t. t.: nalašč) zaganjati (zaletavati) se, naskakovati, napadati: iuventus in agmen hostium incursavit L.; tudi trans.: Pl., Amm., nutantem aciem equitatus incursat T., agmen incursatum (vznemirjeno) ab equitibus hostium L.; pren.: i. in amicos atque inimicos Corn. sovražno ravnati z … , incursabit in te dolor Ci. te bo popadla, bo prešla nate; abs.: quodsi febris incursat Cels. če pritisne; occ. vdirati (vdreti) na kako ozemlje, bojevati se po … : Volsinienses agros Romanorum incursavere L., agrum suum ab accolis Gallis incursari L.

in-cūsō, tudi incūssō -āre -āvī -ātum (in, causa) (ob)dolžiti, tožiti, pritožiti (pritoževati) se, z očitki obkladati ali napadati, očitati, grajati, (p)okarati: Ter., Q., Stat., Val. Fl., quem non incusavi hominumque deorumque? V., i. iniurias Romanorum L., i. duritiam operum T. pritoževati se, tožiti o … , quis vestrum factum hoc incusat? O., in Blaesum multa foedaque i. T.; na vprašanje zaradi česa?: eum ob defectionem L.; predklas. in poklas. (analogno glag. accūsāre z gen.): i. aliquem probri Pl., eum incusare superbiae T.; vzrok se izraža tudi s povednim stavkom (ACI): L., T., v pass. z NCI: Amm., incusabatur facile toleraturus exilium T.; s kavzalnim stavkom (s quod): C., Plin. iun.; v relat. obl.: multa se incusat, qui non acceperit Aenean V. — Pt. pf. incūsātus 3 (o)grajan, obtožen, okaran, obdolžen; tisti, ki se mu kaj očita: Col., Plin.

īnfēnsō -āre (īnfēnsus) sovražno postopati ali ravnati s kom, vznemirjati, napadati: bello Armeniam infensare T., pabula T. preskrbovalce hrane motiti; pren. (abs.): quasi infensantibus diis T. kakor da bi ga bogovi črtili.

infester [-ste] verbe transitif napraviti ne varno; nadlegovati; napadati, pleniti, škodo delati

les souris infestent la maison miši delajo škodo po hiši
lieu masculin infesté de moustiques od komarjev okužen kraj
la montagne est infestée de bandes de pillards v gorah so banditi, ki plenijo, pustošijo

īnfēstō -āre -āvī -ātum (īnfēstus) sovražno ravnati (postopati) s kom, v nevarnost spravljati, napadati, vznemirjati, ogrožati: Mel., Sen. ph., Suet., nostras munitiones infestabant, suos defendebant Auct. b. Alx., Scylla latus dextrum, laevum Charybdis infestat V., greges Numitoris, regionem Iust., unum omnes Val. Fl., Hesperon infestat Sil. ga skuša prehiteti, caedibus hostem inf. Sil. pobijati, mare infestatum latrociniis Vell.; abs.: duo corvi hinc et inde infestantes Suet.; metaf.: Sen. ph., Sen. rh., mediam (zonam) aestus infestat, ultimas frigus Mel., vanā superstitione rudes animos inf. Col. preproste duše z bedastim praznoverjem navda(ja)ti, assiduis devertentium hospitiis rem familiarem Col. oškodovati, škodo delati, aloë non infestat stomachum Plin. ne škoduje, saporem inf. Plin., carie, procellis infestari Col.

īn-stō -āre, īnstitī, īnstatūrus (prim. tudi īnstar)

1. stati na čem: (Fortuna) saxo in globoso instans Pac. ap. Corn.; pren.: cuius rei … imago ante oculos semper nobis versatur et instat Lucr. nam je vedno prav pred očmi, rectam instas viam Pl. si stopil na pravo pot = imaš popolnoma prav; occ. obstati, ustaviti (ustavljati) se, ustanoviti (= nastaniti, naseliti, ustaliti) se kje: sive (velis) instare iugis V., in inimicissimā civitate instant Ci., in medio triclinio i. Suet.; abs.: instare instructos L.

2. tik koga (ob kom) stati (biti), v neposredni bližini biti: Fl., alii dixerunt cum legionibus instare Varum C., vestigiis instare L. za petami biti; occ. (kot voj. t. t.) potiskati koga, pritiskati na koga, za kom, pestiti, trdo prije(ma)ti, napadati koga; abs.: instare ferro coeperunt Ci., audacius nostros premere atque instare coeperunt C.; z dat.: acrius hostibus institit N., audacius i. hosti N., L., territis Cu., fugienti Eutr., fugientibus O., fugientibus instaturos victores Front., intacti abissent, incedenti instaturum alterum timuissent L., cedentibus i. Suet.; impers.: si instetur L., ubi instaretur T.

3. (nasprotnika) pritiskati, privijati, pestiti: instabat, urgebat Ci., i. adversario Ci., quoniam tibi instat Hortensius Ci., noli mihi instare Ci., insto accusatori Ci., nunc … nosmet ipsi nobis instemus Corn. priganjamo se sami med seboj; occ.
a) (s prošnjami) nadlegovati, moledovati, silno prositi, (s prošnjami) glušiti: instare Rubrius coepit Ci., cum iste vehementius instaret Ci., ego instare, ut mihi responderet, quis esset Ci.
b) (kako reč) neprenehoma opravljati, prizadevati si (za kaj), siliti v kaj, k čemu, ne (od)nehati, ne odstopiti (odstopati) od česa, ne opustiti česa, ne izogniti se česa, osta(ja)ti pri čem, vztrajati pri čem, stati na čem: T., Plin. iun., Sil., Amm. idr., instat Scandilius poscere recuperatores Ci., instans operi V., obsidioni i. Cu., vestigiis sequi L., proficiscentem sequi L., ego illud sedulo negare factum (esse), ille instat factum (esse) Ter., lenius instando O., maioribus animis i. O., unum instare de indutiis C. da le od enega ne odstopa, tj. kar se tiče premirja; pesn. s prolepso: Marti instant currum V. (neprestano delajoč) izdelujejo Marsu voz.

4. (o času in okoliščinah) bližati se, pretiti, groziti: instabat tempus proficiscendi N., Cu., instans bellum Ci., instans periculum N., instabat iudicium Ci., instant ludi Ci., curae instantes Cu., nox instat S., dies Lucan., hiemes L., partus prope instat Ter., exitium Pl., instantes clades L., de instantibus iudicare N. nujna vprašanja rešiti (reševati), confido iis poenam instare Ci. — Od tod adj. pt. pr. īnstāns -antis, adv. īnstanter

1. bližnji, kar bo takoj nastopilo, česar se je kmalu nadejati: si quicquam aliud nisi de instanti bello cogitatum putabunt Ci., instans periculum depellere N.

2. sinekdoha sedanji: Corn., Q., quae venientia metuuntur, eadem adficiunt aegritudine instantia Ci., controversia futuri, instantis, facti Ci.

3. metaf. preteč, grozeč, nujen, silen, strasten, živ: iustum virum non vultus instantis tyranni mente quatit H., praeverti ad Armenios instantior cura fuit T. je bila nujnejša, Pharasmanes instantius concurrit T., gestus instantior Q., instanter dicere Q., pronuntiare, petere Plin. iun., instanter promissa flagitare Amm., instanter urgere, dimicare, mortem intentare Amm., instanter flagitare Iust., Suet., instantissime compellere Ap., instantissime desiderare Gell., studiis instantissime deditus Aur.

investire v. tr. (pres. invēsto)

1. namestiti, nameščati; umestiti, umeščati; podeliti, podeljevati funkcijo:
investire qcn. di una carica komu podeliti funkcijo

2. ekst. zaupati; naložiti, nalagati:
investire la commissione delle indagini komisiji zaupati preiskavo

3. ekon. investirati; vložiti, vlagati

4. trčiti, udariti; podreti, povoziti; napasti, napadati:
l'auto ha investito un passante avto je podrl pešca
investire qcn. con ingiurie koga ozmerjati

jurìšati -ām naskakovati, napadati: jurišati na neprijateljske rovove, na loptu

kidisávati -ìsāvām napadati: kidisavati na koga

nacépati i nacêpati -am napadati: čez noč je nacepalo veliko jabolk; precej ljudi se je nacepalo v dvorano
priličan broj naroda skupio se u dvoranu, sve jedan po jedan

nàginjati -ēm
I.
1. nagibati: naginjati čuturu
2. naslanjati: naginjati pušku na koljeno
3. biti naklonjen: naginjati protivnoj stranci
4. nagibati se: privreda naginje stočarstvu; mjesec naginje k zapadu
5. prodirati, napadati: kroz otvor naginje neprijatej
II. naginjati se nagibati se: naginjati se prema čemu, ka čemu

nagòniti nàgonīm
I.
1. naganjati: čobanin nagoni ovce na strugu
2. navajati: nagoniti koga na dobro
3. siliti: nagonili su roblje da se turči
4. nagoniti pazar pogajati se o kupčiji
II. nagoniti se
1. napadati, zaganjati se: na jadnu se nagoniše raju; na zmiju se ljutu nagonio
2. ekspr. najti se, biti na mestu: dobar se junak nagonjaše

nakíjati nàkījām napadati, napasti: nakijati mnogo snijega

nalijètati nàlijećēm (ijek.), nalétati nàlēćēm (ek.)
I.
1. priletavati: tu nalijeće jato golubova
2. pritekati
3. zadevati
4. napadati: nalijetati na koga
II. nalijetati se naletati se

namèsti -mètēm namesti, napadati: snijeg što namete

nàpasti -padnēm pasti, napasti, napadati: napalo je mnogo snijega