Franja

mlatàrati -ām
1. kriliti: mlatarati rukama
2. mahati: mlatarati repom, glavom

mlàtati -ām
1. kriliti: mlatati rukama kao kobila repom
2. mahati: mlatati toljagom po zraku
3. udarjati, butati: valovi, talasi mlataju o obalu

mlátiti mlâtīm, mlȃćāh -āše, mlátio -ila, mlȃćen
I.
1. mlatiti: mlatiti pšenicu, praznu slamu, gloginje mlatiti prazno slamo
2. klatiti: mlatiti jabuke, kruške, orahe
3. tepsti, tolči, biti: mlatiti jadnu životinju; mlatiti koga toljagom tepsti koga z gorjačo; Srbi su mlatili Turke da se gora orila
4. mahati, kriliti, bingljati: mlatiti rukama, nogama sjedeći na klupi
5. majati: jugovina je mlatila vrhovima šume
6. gobezdati: ne mlatite pred djecom koješta
II. mlatiti se
1. tepsti se: mlatiti se s djecom iz komšiluka
2. potikati se, postopati: mlatiti se po svijetu; kelner se mlatio po lokalu
3. plahutati, plahetati: odijelo se mlati oko struka kad djevojka brzo ide
4. ekspr. vlačiti se: Stepan je naš sused, i ja neću dopustiti da se ti s njegovom ženom mlatiš

nachwinken mahati (komu)

omahívati omàhujēm
1. zamahovati, mahati: oko sebe omahuje sabljom
2. mahati, bingljati: na dogatu sahibije nema, omahuju prazne bakračlije

oplétati -am
1. opletati, oplitati
2. obavijati: opletati se okoli česa
3. mahati, mlatarati: opletati z rokami
4. ogovarati: opletati z jezikom po kom

otépati -am
I.
1. mlatarati: otepati z rokami v spanju
2. mahati: pes otepa z repom
3. tući, lupati (radi čišćenja): otepati lanene snope
4. lako udarajnći otresati: otepati sneg z obleke, prah s suknjiča
5. tjerati (ter-): otepati konju muhe
6. mlatiti: otepati hruške z drevesa
7. gumati, kusati: otepati polento; dan na dan otepati koruzni kruh
stalno jesti samo kukuruznicu, proju
8. udarajući snopom po buretu ili sličnom predmetu istresati prije vršidbe zrnje iz snopa, iz klasja: otepati pšenico
9. torokati, mlatiti: otepati neumnosti; otepati prazno slamo
II. otepati se
1. otimati se, braniti se: s palico se otepati psa; otepati se sitneža; otepati se dela
2. baviti se, nositi se: otepati se z revščino, s težavami
3. to se mu bo še otepalo
to će mu se još svetiti

pahljáti -ám mahati, hladiti lepezom

schlenkern mahati (mit z), opletati (z); Bahn: zibati se

sling^*3 [sliŋ] prehodni glagol & neprehodni glagol
streljati (vreči, zagnati) s fračo; vreči (at na)
izvreči (out of)
mahati (s čim)

to sling ink sleng udejstvovati se kot časnikar (pisatelj), pisati
to sling mud at s.o. obmetavati koga z blatom, figurativno blatiti koga
to sling a story povedati zgodbo

sventolare

A) v. tr. (pres. svēntolo)

1. mahati:
sventolare il fazzoletto pomahati z ruto

2. pahljati:
sventolare il fuoco podžgati ogenj

3. zračiti

4. vejati:
sventolare il grano vejati žito

B) v. intr. vihrati, plapolati

C) ➞ sventolarsi v. rifl. (pres. mi svēntolo) pahljati se

šlígati -am i šlíkati -am
1. udarati, mahati: kobila šliga z repom
2. šibati: šligati z bičem

tr̀čati tr̀čīm
1. teči: trčati za kim; kao mahnit je trčao cestom kot brez uma je tekel po cesti; naša ekipa je trčala na 300 metara; trčati za srećom
2. tekati: djeca trče ulicom; trčati amo tamo; ekspr. trčati za svakom suknjom
3. bežati: trčati u zanatlije, u industriju, sa sela u grad
4. mahati, kriliti: ruke mu i oči samo igraju, čas pruža sapun, čas ular, čas konopac, hadžija ga gleda, nikad on ovako ne trči rukama
5. dirjati: ovaj konj dobro trči

verberō¹ -āre -āvī -ātum (verbera)

1. (pre)bičati, (pre)tepsti, šibati (z bičem, šibo): Pl., Mart., Suet. idr., facinus est vincire civem Romanum, scelus verberare Ci., virgis verberari Ci., aliquem verberatum necare L., ad pulsandos verberandosque homines Ci., piscem ferulā Plin. z udarci mehčati.

2. udariti (udarjati), biti koga, kaj, ob kaj, (pre)tepsti (ne z bičem ali šibo, ampak s kako drugo stvarjo), mahati, udrihniti (udrihati) po kom, čem, zade(va)ti koga, kaj: Ca., Eutr. idr., os Plin. iun. v obraz, os manibus T., eum ense O., aethera alis V., auras ictibus V., centena arbore fluctūs V. s sto vesli udarjati po valovih, Charybdis sidera verbera undā V. „tepe“ = škropi zvezde, se dotika zvezd, Aufidus verberat undas Lucan. tepe valovje, se izliva v valovje, chelyn plectro Sen. tr. prebirati, udarjati, igrati, mihi vox aures verberat Pl. mi bije na ušesa, verberare sulcum tempestatibus Col., verberari sole, imbre, ventis Plin., puppem verberat Eurus Val. Fl., etesiae litus Aegyptium verberant Sen. ph., Iuppiter nive verberat agros Stat., vineae grandine verberatae H. pobiti, stolčeni, sal super id (sc. vulnus) duobus digitis verberatur Cels. se potolče; abs.: caudā verberando excutere cibum Plin. (o ribah); preg.: noli verberare lapidem, ne perdas manum Pl. (o zastonjskem delu); occ. streljati na kaj, obstreljevati kaj: tormentis Mutinam Ci.

3. metaf. (z besedo) bičati, karati, v živo zbosti (zbadati), bridko zade(va)ti, mučiti: me illis quidem haec verberat verbis Pl. (prim.: verbis tamquam flagris verberati Lact.), orator istos verberavit Ci., verberare os alicuius convicio senatūs Ci., matronam contumeliis Petr., me surdum Pl. ali eius aures sermonibus T. mučiti.

Opomba: Star. obl. verberit = verberaverit: Lex ap. Fest.

vihtéti -ím, vihti -ite, vihtel -ela vitlati, mahati: vihteti meč; vihteti palico nad kom
mahati palicom nad kim

vìtlati -ām
I.
1. motati: vitlati pređu
2. mahati: vitlati sabljom; bikovi ljutito vitlaju rogovima
3. vrtinčiti: vjetar vitla lišće, prašinu
4. poditi: vitlati kokoši i ćurke po avliji
5. poditi se, potepati se: inače mačak vitla cijelu noć
II. vitlati se
1. vrteti se: ventilator poče se vitlati
2. plapolati: gledaj kako se vitlaju pera u kukuruza
3. poditi se: par golubova veselo se vitla u vazduhu
4. preganjati se: da se braća tako vitlaju, to je slabost naša

vr̀tjeti vr̀tīm, vŕtjeti vŕtīm (ijek.), vr̀teti vr̀tīm, vŕteti vŕtīm (ek.)
I.
1. vrteti: vrtjeti ovna na ražnju
2. zmajevati: vrtjeti glavom na što, od čuđenja
3. mahati: pas poče vrtjeti repom
4. sukati, vihati: vrtio, vrteo je brkove; vrtjeti pamuk
5. vrtati: vrtjeti svrdlom glavčinu
6. trgati: udari kiša te Brni poče vrtjeti u gležnjima
II. vrtjeti se
1. vrteti se: vrti mi se u glavi; vrtjeti se oko koga, u plesu; vrtjeti se od nestrpljenja na stolici; vrtjeti se kao čigra
2. motati se, vrteti se: vrtjeti se oko djevojke

vrtùkati -ām (se) po malem (se) vrteti, mahati: da ima rep, sve bi s njime od dragosti vrtukao

wag [wæg]

1. samostalnik
majanje, kimanje, tresenje (of the head z glavo)
mahanje (of a dog's tail pasjega repa)
burkež, šaljivec; prebrisanec; učenec, ki se potepa in ne pride v šolo, "špricar", lenuh

with a wag of one's head s prikimavanjem (glave)

2. prehodni glagol
mahati (z repom); (s)tresti, (po)kimati (z glavo); premikati, gibati
neprehodni glagol
premikati se (sem in tja), gibati se; racati; hitro oditi, pobrisati jo; odvijati se, potekati
sleng "špricati" šolo

to wag one's finger at s.o. (po)žugati komu s prstom
to wag one's head (od)kimati z glavo
beards wag govoriči se, govori se
let the world wag on ljudje naj kar govoričijo
how wags the world? figurativno kako (kaj) gre?
to set tongues waging širiti novice, spraviti jezike v tek
the tail wags the dog figurativno najmanj pomemben član (skupine itd.) ima glavno besedo, je na krmilu

waggle [wægl]

1. samostalnik
guganje, premikanje, kimanje, tresenje; majanje, opotekanje

2. prehodni glagol
mahati (z repom), stresati, premikati; kimati (z glavo)
neprehodni glagol
majati se, gugati se, pozibavati se, tresti se; opotekati se