saniōsus 3 (saniēs) (krvavo) gnojen, poln sokrvice: CAEL., TH. PRISC., partus AUCTOR AP. PLIN., saniosa ulcera AUG.
sanious [séiniəs] pridevnik
medicina gnojen
stercorārius (stercerārius) 3 (stercus) gnôjen: sirpea (sirpia) Ca., Varr., crates Varr., stercus ex aede Vestae XVII Kalendas Iulias defertur in angiportum medium fere clivi Capitolini, qui locus clauditur porta stercoraria (v Vestinem svetišču) Fest.
stercorōsus 3 (stercus)
1. obilno (po)gnojèn, gnôjen: solum Col., herbae Col. z gnojem vzgojene, locus stercorosissimus Ca.
2. gnojnat, blaten: aqua Col., omne immundum stercorosumque Sen. ph.
suppurative [sʌ́pjuərətiv]
1. pridevnik
medicina ki povzroča gnojenje, gnojen
2. samostalnik
sredstvo, ki povzroči gnojenje
suppurativo agg. med. gnojen
sup-pūrō -āre -āvī -ātum (sub in pūs)
I. intr. (za)gnojiti se pod čim, nabrati (nabirati) se pod čim: Col. idr., cancer suppurat sub carne Ca., si (sc. strumae) suppuraverint Plin.; metaf.: cum voluptates angusto corpori ultra quam capiebat ingestae suppurare coeperunt Sen. ph. tvoriti ture; pren.: aut hasta praetoris infami lucro et quandoque suppuraturo exercet Sen. ph. ki jim utegne kdaj škoditi (presedati). —
II. trans.
1. povzročiti, da se kaj gnoji, ognojiti (ognojevati); le pt. pf. suppūrātus 3 gnoječ se, gnojen, gnojav: aures Plin.; o osebah: capite suppuratus Lamp.; subst. suppūrāta -ōrum, n tvori, turi, abscesi, uljésa: Plin.; metaf.: suppurata tristitia Sen. ph. ali suppuratus dolor Cu. srce razjedajoča.
2. pren. „izgnojiti“, kakor kak tvor kaj pognati (poganjati), ustvariti (ustvarjati), roditi (rojevati), poroditi (porajati), povzročiti (povzročati) nastanek česa, omogočiti (omogočati) nastajanje česa: scorpium terra suppurat Tert., suppurare malum Tert., aestum Paul. Nol. narediti, povzročiti nastanek.
ulcéreux, se [-rö, z] adjectif, médecine gnojen, bulast, poln tvorov, čirov
ulcerous [ʌ́lsərəs] pridevnik (ulcerously prislov)
medicina gnojen, zagnojen, ki ima čir(e)
figurativno korupten
virulento strupen; virulenten; gnojen (rana); napadalen, zloben
materia virulenta strup
vomi-fluus 3 (vomica in fluere) poln gnoja, gnojen, gnojàv: passio Cael. gnojni tok.
гнійни́й прикм., gnôjen, gnôjni prid.
навозный gnojen; za gnoj;
навозная куча gnojišče, kup gnoja
empiema moški spol gnojen tvor
piorrēa f med. gnojen izcedek, pioreja
postema ženski spol gnojen tvor