Franja

ob-secundō -āre -āvī -ātum (ob in secundāre) pospešiti (pospeševati), iti na roko, streči komu, popuščati komu, (od)jenjati, ugoditi (ugajati), ustreči (ustrezati), ustrežljiv (popustljiv, ugodljiv) biti: Amm., o. in loco Ter. če je umestno = ob pravem času, ut eius (sc. Pompei) voluntatibus … etiam venti tempestatesque obsecundarint Ci., obsecundando impetum mollire L.

obséder [ɔpsede] verbe transitif obsesti, nadlegovati; ne iti iz misli, ne dati miru

ob-viam, adv. (ixpt. ob in viam = „na poti“ =) na(s)proti, večinoma pri glag. premikanja ire, se ferre, procedere, venire, mittere idr.: N., Iust., Vitr., Suet. idr., obviam fit ei Clodius Ci. sreča ga, proficisci C., o. occurrere L., o. dari Ter. ali esse Pl. srečati, o. dari alicui L. na met (na doseg) priti komu, aliquem forte habere o. Gell. slučajno srečati koga; pren.: o. (alicui) esse pri roki biti (komu): in comitio estote o. Pl., pa tudi = v napoto biti komu, ovirati koga: tibi nulla aegritudo est animo o. Pl. Poseb. obviam ire alicui

1. na(s)proti iti (hoditi) komu, sreč(ev)ati koga: N., Suet., hostibus S., mercede conducti candidatis o. eunt Ci.

2. metaf.
a) nasproti se postaviti (postavljati), postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se, kljubovati: temeritati, irae L., cupiditati hominum Ci., periculis S.
b) priskočiti, priti (prihajati) na pomoč, odpomoči, odvrniti (odvračati), onemogočiti (onemogočati), preprečiti (preprečevati): infecunditati terrae o. iit quantum poterat T., nullis plebis scitis (abl.) obviam itum fraudibus T., timori T.; abs.: ni Caesar o. isset T.

oc-cēdō -ere -cēssī -cēssum (ob in cēdere) na(s)proti iti, na(s)proti stopiti (stopati), stopiti kam: alicui Varr., alicui obviam Pl., in alicuius conspectum Pl. stopiti (priti) komu pred oči.

oc-cidō¹ -ere -cidī -cāsūrus (ob in cadere)

1. (na tla) pasti (padati): Pl., arbores levi momento impulsae occidunt L., ut alii super alios occiderent L.; occ. (o zvezdah) zaiti (zahajati), iti v zaton (naspr. (ex)oriri): Col., Sen. ph., sol occidit L., occidente sole Ci. ob sončnem zahodu, soles occidere et redire possunt: nobis cum semel occidit brevis lux … Cat.; pren.: occidens vita Ci. večer življenja; od tod sol occasus sončni zahod: Tab. XII, Pl., Luc. fr., Varr. fr., Gell., Naev. ap. Gell., Plin.

2. metaf.
a) poginiti (poginjati), umreti (umirati), preminiti (preminevati), konec vzeti (jemati), smrt storiti: S., Iust., Lucr., Plin., Val. Fl., vulnere O., suā dextrā V., in bello Ci. ep., in Sabino proelio occiderat Ci., pari animo Lacedaemonii in Thermopylis occiderunt Ci.; kot glag. pass. pomena tudi s pass. skladom (= occīdī): occidit a forti Achille O., ferro V., dolo Aur.; tudi: patres occidissent Iust. (= occisi essent).
b) po zlu iti, izgubiti (izgubljati) se, preiti (prehajati), giniti (ginevati), izginiti (izginjati, izginevati), miniti (minevati): O., Lucr., beneficia vestra occasura esse Ci. pojdejo po zlu, bodo izkazana zastonj, occidunt studia senectutis Ci., occidit spes Pl., H. up je šel (je splaval) po vodi, je šel po zlu, occidit memoria, nomen populi Romani Ci., plane occidimus Ci. ep. ali funditus occidimus V. popolnoma izgubljeni smo, po nas je, lahko tudi: occidi Pl., Ter., occidi atque interii Ter. izgubljen sem in po meni je. — Od tod subst. pt. pr. occidēns -entis, m (sc. sol; prim.: vergit in occidentem solem C.)

1. zahod, zapad, večer (kot stran sveta): terras colunt ab oriente ad occidente Ci., o. hibernus Sen. ph., Vitr. zimska (večerna) stran, (naspr.) aestivus Col.

2. meton. zahod, zapad = zahodne dežele in narodi: Plin., Plin. iun., Cat., occidentis ultimus sinus (zaliv) H.

oc-currō -ere -currī (redko occucurrī: Ph., pri Pl. in Sen. ph. dvomno) -cursum

1. nasproti (pri)teči, (pri)hiteti, sreč(ev)ati, naleteti (naletavati) na koga, zade(va)ti na koga: obviam alicui Pl., L., Iust. idr., ad Aeginam Caesari occurrit C., equites hostibus occurrebant C.; abs.: Pl., Iuv., Suet., rex Anius occurrit V. hiti na(s)proti, si occurri, rides H., eo occurrere (hiteti) et auxilium ferre C., occurritur (sc. mihi) Ci. ep.; s stvarnim subj. = priti (prihajati), stopiti (stopati) na pot, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, nahajati se, biti (stati, ležati) pred čim: nulla arbor occurrit Cu., eadem figura in litore occurrisse narratur Plin. iun., in asperis locis silex … occurrebat L., quadrigae inter se occurrentes Cu. srečavajoče se, apud Elegeam occurrit ei (sc. Euphrati) Taurus mons Plin., quem locum occurrens Terinaeus sinus paeninsulam efficit Plin., abruptā quā plurimus arce Cithaeron occurrit caelo Stat.; occ.
a) iz vljudnosti in spoštljivosti komu iti (priti, prihajati) na(s)proti: Alexandro, filiis Cu., turba occurrentium prosequentiumque Suet.
b) sovražno komu na(s)proti iti, iti nad koga, pomikati se proti komu, udariti na koga, napasti (napadati) koga: obvius adversoque occurrit V., o. Dareo Cu., armatis C., duabus legionibus C., eques ab tergo occurrendo L., statim castris exeundum et occurrendum esse C.; brezos.: ad undecimum lapidem occursum est L.

2. priti k čemu, kam, prispeti, dospeti, udeležiti (udeleževati) se česa, prisostvovati, biti navzoč pri čem, biti pri (v) čem: Val. Max., o. ad tempus Ci., paulo serius ad praedictam cenae horam Suet., ut concilio occurrerent legati, iter accelerarunt L., o. negotiis Ci., comitiis, neutri proelio L., ne graviori bello occurreret C. da ne bi zabredel v še hujšo vojno, da se ne bi zapletel v še hujšo vojno, o. ad id concilium L.; abs.: occurrite! Pl.

3. metaf.
a) na(s)proti stopiti (stopati), nasprotovati, del(ov)ati proti, upreti (upirati) se komu, čemu, izpodbi(ja)ti koga, kaj: eius consiliis occurri atque obstiti Ci., res vera occurrit falsae rationi Lucr., imprudenti fortuna occurrit Pr.; occ. α) preprečiti (preprečevati), (u)braniti kaj, pomagati komu, čemu, odvrniti (odvračati), (u)braniti komu (kaj, da ne), ustaviti (ustavljati) kaj, na pomoč priti (prihajati): utrique rei occurram V., sentio occurrendum esse satietati vestrae Ci., o. dolori Sen. ph., venienti morbo Pers., inflationibus Plin., vitio Plin. iun., incendio Cu., supplicibus Ci., alicui suppetias Auct. b. Afr.; brezos.: fatigatis occursum est Iust., ne potentia inimicorum oppressisse videretur, occursum est Val. Max. β) o govorniku odgovoriti (odgovarjati), prigovoriti (prigovarjati), ugovarjati, odvrniti: Q., Suet. idr., dictis alicui V., alicuius orationi T.; brezos.: occurreretur, sicut occursum est Ci., occurritur nobis a doctis Ci.; o stvari na(s)proti stopiti (stopati), ovreti (ovirati), biti v nasprotju s čim, predstavljati možno nasprotje ali možen ugovor: quid occurrat, non videtis Ci.
b) stopiti (stopati) pred (telesne ali duševne) oči, ponuditi (ponujati) se, komu na misel (na pamet, v glavo) pri(haja)ti: oculis L., O., Cu., Col., o. animo Ci., cogitationi Plin. = in mentem Ci. = memoriae Iust. = memoria Cu., pa tudi samo occurrere Ci. na misel priti (prihajati), occursuram ei extemplo domesticorum funerum memoriam L., alicui desiderium quietis occurrit Cu. koga obide (obhaja), tu occurrebas Ci.; z neodvisnim govorom: occurrit illud: „ne Clodius quidem cogitavit?“ Ci.; z ACI: Ci., Cu., utrisque ad animum occurrit, quod … T.; s predik. adj. ali subst. = kazati se, zdeti se, dozdevati se, zazdeti se: sic dulcis amicis occurram H., mihi tu occurrebas dignus eo munere Ci., ne cui de liberis cogitanti dirum omen occurram Sen. rh.; prim.: mihi multo difficilior occurrit (zdi se mi) cogitatio Ci.
c) occurrit z inf. = primerno je: occurrit dicere aliqua de magicis (sc. herbis) Plin.
d) v delež priti: sin doctus illis occurret labor Ph. tj. če naleti na tiste sodnike.

oc-cursō -āre -āvī -ātum (frequ. k occurrere)

1. srečevati, na(s)proti iti, stopati, napadati, ustavljati se: Lucr., Plin., Gell. idr., capro V., fugientibus T., gladio ocius occursat C.

2. pritekati, urno prihajati k čemu, bližati se čemu: huc Plin., portis L., numinibus Plin. iun.; star. z acc.: me occursant multae Pl. hodijo nadme, nadlegujejo me.

3. metaf.
a) upirati (se), del(ov)ati proti, nasprotovati: inter invidos, occursantes, factiosos S., occursare fortunae Plin. iun.
b) pred duha stopati, na misel (na pamet) prihajati: occursant animo mea scripta Plin. iun.; tudi brez animo: Plin. iun.

odìlaziti -īm
1. odhajati, oditi: stanu se spremati da odilaze svaki na svoju stranu
2. odtekati, upadati: voda odilazi
3. iti na obisk: odilaziti komu

òdlaziti -īm
1. odhajati, oditi: spremaju se da odlaze svaki na svoju stranu; članovi ekipe odlaze jedan po jedan
2. odtekati, upadati: voda odlazi
3. iti na obisk: odlaziti komu

òkrājčiti -īm hoditi, iti naokrog, hoditi okoliš, po ovinkih: kaži pravo kao što jest, a nemoj okrajčiti; znam ja da ti oko moje kćeri okrajčiš

op-petō -ere -īvī (-iī) -ītum na(s)proti iti: poenas superbiae Ph. pokoriti se za svojo prevzetnost, pestem Pl. ali malam pestem Poeta ap. Ci. pogubiti se, uničiti se; poseb. o. mortem Enn. ap. Non., Ci. smrt storiti, dušo (življenje) dati, umreti, clarae mortes pro patriā oppetitae Ci., o. voluntariam mortem Val. Max. ali miseram mortem Gell.; tako tudi: letum pro patria o. L.; pri poznejših piscih (evfem.) brez mortem: quīs … Troiae sub moenibus altis contigit oppetere V., o. eodem mari T., non senio nec aegritudine, sed fame Plin.; poznolat.: gloriosā morte Prud., gloriosum esse existimans iussā morte oppetere Amm.

outrun^*2 [autrʌ́n] prehodni glagol
prehiteti v teku
figurativno prekositi
figurativno iti čez mero; prekoračiti; pobegniti (komu ali čemu)

outstep [autstép] prehodni glagol
iti čez mero

to outstep the truth pretiravati

overleap^* [ouvəlí:p] prehodni glagol
preskočiti, skočiti dlje; iti predaleč
figurativno prezreti

overpass² [ouvəpá:s] prehodni glagol
iti čez, prečkati, prestopiti
figurativno premagati (ovire), prekositi; spregledati, odpustiti; izpustiti

overreach [ouvərí:č]

1. prehodni glagol
presegati (tudi figurativno)
prevariti, ukaniti

2. neprehodni glagol
figurativno iti predaleč; raniti prednjo nogo z zadnjo (konj v galopu)

to overreach o.s. prevzeti

particolareggiare v. intr., v. tr. (pres. particolareggio) skrbeti za nadrobnosti, iti v detajle

pàsati -ām (it. passare) dial. pasirati, iti mimo, skozi: sve vidim, jer sve ovuda pasa; nemoj, sinko, mlijeka ti moga, pasaj se vraga i Turaka varuj se vraga in Turkov

passage² [pǽsidž]

1. neprehodni glagol
iti v stran (konj)

2. prehodni glagol
obračati (konja) v stran

pass by

1. neprehodni glagol
iti mimo; miniti

2. prehodni glagol
spregledati, izpustiti; ignorirati, prezreti; oprostiti