Franja

iocor -ārī -ātus sum (iocus)

1. intr. šaliti se, šale (burke) uganjati: Ter., ne quem inridendi nobis daret et iocandi locum Ci., bella ironia, si iocaremur; sin asseveramus, vide ne … Ci., hic quam volet Epicurus iocetur Ci. naj se šali, kakor hoče, iocari me putas? Ci., me appellabat iocans Ci., homo non aptissimus ad iocandum Ci., hilari animo esse et prompto ad iocandum Ci., deos ipsos iocandi causā induxit Epicurus Ci., iocari potius quam serio agere malle Aug., aliquando praeterea rideo, iocor, ludo Plin. iun., scurriliter iocatus Iust., de re severissimā tecum iocor Ci., cum aliquo per litteras iocari Ci., iam familiariter cum ipso cavillor ac iocor Ci., sed iam cupio tecum coram iocari Ci., iocari in valetudinem oculorum L. v šali se meriti (cikati) na … , iocari in capitis mei levitatem et in oculorum valetudinem et in crurum gracilitatem Sen. ph. zbadljivo namigovati (cikati) na … , ut mihi in hoc (pri tem) Stoici iocari videantur interdum Ci., vestris fascibus, securibus vestris iam puellae iocantur obscenae Sen. ph., his (hendecasyllabis) iocamur, ludimus, amamus Plin. iun.

2. trans. v šali, šaljivo kaj povedati (govoriti, navesti, navajati), kaj kot šalo (smešnico) povedati: permulta Campanum in morbum iocatus H., obscena iocari O., haec iocatus sum Ci., multum de stultitia alicuius Sen. rh., carum nescio quid libet iocari Cat.; z ACI: Q.

Opomba: Nam. quasi iocabo Pl. (Cas. 4, 4, 20 [701]) po drugih rokopisih: quasi Luca bos.

ipse ipsa, ipsum (sestavljenka iz *is-pse, torej iz determinativnega is in pse, kar je najbrž soobl. = pote, pte v ut-pote, sua-pte; sestavo z determinativom dokazuje star. obl. eam-pse = ipsam Pl., reapse = rē-eā-pse Ci. Sprva se je torej pravilno sklanjal prvi del, šele pozneje (analogno po zaimkih iste, ille) drugi del te sestave.)

1. osnovni pomen on, ona, od tod v vsakdanjem življenju: on = gospodar, ona = gospodinja; pitagorejci označujejo izreke svojega učitelja z ipse dixit (gr. αὐτὸς ἔφα) Ci.; sluga imenuje tako svojega gospodarja: Nomentanus erat super ipsum H. je ležal nad gospodarjem = gospodarju na levi, passer suam norat ipsam Cat., ego eo, quo me ipsa misit Pl., ipsum propter vix liberti semiatrati exsequiantur Varr., lora tenebat ipse (milostljivi gospod = Nero) Iuv. Temu se pridružujejo primeri, ko pomeni ipse (ipsa) = on (ona) določeno, toda neimenovano osebo: celsior ipse (= Iuppiter) loco O., ipsa (= Semele) petenda mihist, ipsam perdam O., navis iactura facta est, ipsi (oni = ljudje) evaserunt L.

2. z oslabljenim pomenom označuje glavno osebo ali stvar v nasprotju z drugimi: on sam, sam, prav on, prav sam, osebno: eius pontis, dum ipse abesset, custodes reliquit Graecos N., postquam in tuto ipse, ille in periculo esse coepit N., ne prius legatos dimitterent, quam ipse esset remissus N., Caesar legionibus legatos praefecit, ipse a dextro cornu proelium commisit Ci., ipse interviso Ci., agam per me ipse Ci., mihi ipse assentor Ci. V odvisnem govoru nadomešča pogosto refleksivni zaimek s poudarjajočim pomenom: non idem ipsis expedire et multitudini N., Iugurtha legatos misit, qui ipsi (njemu, zanj) liberisque vitam peterent S; redkeje v neodvisnem govoru: quem si parum ipsius pudor defendebat Ci.; v zvezi s kakim drugim zaimkom: hic ipse P. Servilius Ci., haec ipsa Diana Ci., hoc ipsum iudicium Ci., ille ipse M. Marcellus Ci., ab istis ipsis Mamertinis Ci.; poseb. pogosto is ipse (prim. 3, e).; refl.: se ipsum novit Ci.; prim.: nosce te ipsum Ci.; pa tudi: se ipse reprehendit N.; v povezavi z et ali quoque, kadar se prideva en pojem dvema ali več subj.: in Volscos transiit et ipsos (tudi) bellum molientes L.; v klas. lat. stoji v takih primerih samo ipse: C., Ci., S., hoc Rhipeus, hoc ipse (tudi) Dymas facit V.

3. occ.
a) sam od sebe, sam po sebi, po svoji glavi, svojevoljno: valvae ipsae se aperuerunt Ci., dum se ipsa res aperiret N., animus ipse aegrotus Ter.; v zvezi ipse mea (tuā, suā) sponte L.
b) sam zase, (že) sam: moventur per se ipsa Ci., aliud genitor secum ipse volutat V. sam pri (v) sebi, facinus ipsum Ci. sam po sebi, hoc quid sit, per se ipsum non facile interpretor Ci., nomen ipsum Romanum Ci. že samo ime, ipsā cogitatione Ci. le (zgolj) z … , lectica plena ipso Iuv. polna že njega samega, per se ipsa maxima est Ci., erat ipse immani acerbāque naturā Oppianicus Ci., ignoratio rerum, ex quā ipsā horribiles exsistunt saepe formidines Ci.
c) že: ut ipso aspectu cuivis iniceret admirationem sui N., ipso motu maior fit ignis L., ipsā naturā Ci. že po naravi, ipsā necessitate Ci., re ipsa atque usu Ci.
č) stopnjuje pojme: sam = celo, tudi: a multis ipsa virtus contemnitur Ci., Iuppiter ipse ruens H., in his ipsis rebus … Ci.
d) tesneje omejuje pojme = prav, ravno: tempore ipso, quo studuerant, pervenerunt Thebas N., die ipso, quo facturus erat proelium N., ad ipsum fornicem Ci., ad ipsa castra L., erant dies ipsi Ci., ipso vicesimo anno Ci., sub ipsā profectione C. prav v trenutku odhoda.
e) zlasti v zvezi s predhodnim is: in eo ipso bello Ci., eis ipsis comitiis Ci., in eo ipso portu Ci., in ea ipsa verba Ci., id ipsum agimus Ci., in eo ipso mentiuntur eaque ipsa causa belli fuit L., propter ipsa HS sescenta milia Ci., ob has ipsas causas Ci. prav zaradi tega, ad ipsum mane H. prav do ranega jutra, Brundisii mihi Tuliola mea fuit praesto natali suo ipso die Ci., ex ipsā caede fugere C. naravnost iz … , ad ipsos eius pedes procidere Suet., incidere in ipsam flammam civilis discordiae Ci., ad ipsas tuas partes redeo Ci. k tvoji pravi nalogi, haec ab ipsis cognoscite C. iz njihovih ust, duae cohortes ad id ipsum instructae intus L.

4. v gen. opisuje svojilno razmerje: ipsius nutu N. na njegov migljaj, nisi quod ipsorum moribus convenit N. njihovim svojskim, ipsius (ipsorum) esse Ci. njegov (njihov) biti, propter avaritiam ipsius Ci., ex ipsorum incommodo Ci., ipsorum permissu Ci.

Opomba: Star. in poznolat. nam. sg. m. ipsus (prim. f. ipsa, n ipsum): Pl., Ter., Cat., Aus.; vulg. soobl. ipsimus, ipsima = on, ona = gospod(ar), gospodinja: Petr.; šalj. superl. ipsissimus prav živ, živahen, prav pri sebi (= gr. αὐτότατος: Aristophanes): Pl., Afr. fr.; šalj. soobl. isse = ipse: Augustus ap. Suet. (Aug. 88, kjer beremo issi). — Gen. sg. m. ipsi: Afr. fr., dat. sg. m. ipso: Ap., dat. sg. f. ipsae: Ap., barbarski n. sg. ipsud: Ap. — Gen. sg. pri pesnikih pogosto ipsĭus. — Ipse okrepljen s členico -met: ipsemet Pl., ipsimet (nam. pl.) Ci.

ir* iti, kreniti, odpraviti se; marširati; priti; nahajati se; podati se

ir bien (de salud) zdrav biti
el vestido le va bien obleka Vam dobro pristoji
ir fuera de camino (fig) zmedeno govoriti
ir descaminado ne se spoznati
ir (muy) lejos (fig) predalečiti; preveliko vnemo pokazati
ir mal slabo se počutiti, bolan biti
va de mal en peor vedno slabše mu gre
ir y venir sem in tja hoditi
ni va ni viene (fig) ne ve, za kaj bi se odločil
sin irle ni venirle (fig) ne da bi mu bilo kaj za to
tanto se le da por lo que va como por lo que viene popolnoma vseeno mu je
de 5 a 8 van 3 5 od 8 ostane 3 (odštevanje)
va mucho de uno a otro je velika razlika med obema
lo que va del cielo a la tierra silno velika razlika
¡van cinco duros a que tú no lo sabes! stavim 25 peset, da tega ne veš
ir v vzklikih in vprašanjih:

¡voy! igram (zraven)! (pri kartanju)
¡(allá) voy! že grem! (odgovor natakarja, ki ga kličejo)
¡cómo le va! Am česa ne poveste! ta je pa dobra!
¡allá va (eso)! tu imate! pozor! previdno!
¡ahora va de veras! sedaj gre za res! stvar postaja resna!
¡asi va el mundo! tako je na tem svetu!
¡vamos! na noge! naprej!; tako! sedaj razumem!; ta je pa dobra! mislim da! bežite! to ni mogoče! (že) dovolj! stojte!; to me veseli!
¡vamos claros! govorimo jasno!
¡vamos despacio! le ne se prenagliti!
¡vamos por partes! najprej eno, potem drugo!
¡vaya! zaradi mene, prav!; ah, kaj!; seveda! rad verjamem!; no, še tega bi se manjkalo!
¡vaya por Dios! za božjo voljo
es demasiado ¡vaya! to je zares preveč!
¡vaya que sí! to rad verjamem!
¡vaya una sorpresa! lepo presenečenje!
¡vayamos! urno!
¿cómo le va? ¿cómo vamos? kako Vam gre?
¿cuánto va? koliko stavimo?
¿quién va (allá)? kdo je? kaj (pa) je?
ir + gerundij:

voy comprendiendo počasi že razumevam
cuanto más voy estudiándolo čim bolj to študiram
eso va siendo difícil to bo težko
los precios van bajando cene padajo
ir + pretekli deležnik:

ir montado jahati
ir perdido premagan biti, izgubiti
iba vestido de negro bil je črno oblečen
todo va vendido ya vse je že prodano
¡van apostados 10 duros! stava je 10 peset!
van pasados más de tres años več kot 3 leta je že od tega
ir + predlogi ali prislovna določila:
ir + a:

ir a buscar a alg. iti po koga
ir a dormir spat iti
ir a recibir a alg. komu naproti iti
ir a ver a uno obiskati koga
al ir a pagar pri plačevanju
voy a hacerlo takoj bom to naredil
iba a hacerlo bil sem na tem, da to naredim
es lo que iba a decir to sem ravno hotel reči
ibas a creerlo skoraj bi (ti) bil to verjel
¿quién lo iba a suponer? kdo bi si bil to mislil?
¡vaya V. a saber! to je težko reči! to se ne da trditi!
voy a partir mañana odpotujem jutri
¡vas a caer! padel boš!
ir a caballo jahati, jezditi
ir a pie peš iti
ir a pique potopiti se (ladja)
voy a casa grem domov
ir a la cama leči v posteljo
ir al encuentro de alg. komu naproti iti
ir a la plaza iti na (živilski) trg
ir a una isti cilj zasledovati
¡a eso voy! za to ravno gre!
ir + con:

ir con alg. koga spremljati, s kom držati
eso no va conmigo to se me ne tiče!
ir + de:

ir de intérprete iti (biti) za tolmača
ir de largo (prvikrat) nositi dolga krila (deklice)
ir + en:

ir en coche, ir en carruaje z vozom (avtom) se peljati
ir en avión leteti (v letalu)
ir en barco z ladjo se voziti
ir en bicicleta na kolesu se peljati
ir en ferrocarril z železnico se peljati
ir en contra upreti se
en eso va mi vida moje življenje je odvisno od tega
el año en que vamos tekoče leto
los números van en cada pieza vsak kos je oštevilčen

ir + sobre, tras:

ir sobre huella biti na sledi
ir sobre seguro popolno varnost imeti
ir sobre (tras) a/c česa ne iz oči izgubiti, prizadevati si za
ir(se) tras alg. teči za kom, zasledovati koga, postaviti se na stran kake osebe

īrācundus 3, adv. -ē, pri Caecil. ap. Non. in Enn. ap. Prisc.: īrācunditer (īra, īrāscī; prim. fā-cundus) nagle jeze, jezljiv, srdljiv, togotljiv, jezen: Lucr., Amm., vehementer me agere fateor, iracunde nego Ci., sunt morosi et anxii et iracundi et difficiles senes Ci., homo C., leones O., iracundior est paulo H., iracundissimae sunt apes Sen. ph., iracundissimus (erit sapiens), si … Sen. ph.; nimis in se iracundus fuit Ci., iracundior adversus hostes Iust.; enalaga: i. vox O. maščevalčev = fulmina H., victoria Ci.

ir-raucēscō -ere -rausī (in [praep.], raucus) postati hripav, ohripeti: si paulum irrauserit Ci.

ir-religiōsus 3, adv. -ē brezbožen, nespoštljiv: si quid de Augusto irreligiose dixisset T., irreligiosum ratus sacerdotes pedibus ire L., irreligiosi in Caesares Tert.; irreligiosum est z inf.: Plin. iun., irreligiosum putare Plin. iun., vestra sunt irreligiose opinata et irreligiosius credita Arn.

irreperibile agg. ki ga ni mogoče najti:
si è reso irreperibile izginil je

ir-rēpō -ere -rēpsī -rēptūrus

1. (z)lesti, (s)plaziti se v (na) kaj, vlesti se, priplaziti se: Amm., Fl., salamandra, si arbori irrepsit Plin., draconem repente irrepsisse ad eam Suet., veneno paulatim inrepente T., irrepentibus aquis Col.; z acc.: i. cubiculum, caveam Ap.; pren. o ljudeh: Gabinius decimo die inrepsit Ci. se je priplazil.

2. metaf. prikrasti se, vriniti (vrivati) se, vmuzniti se, vtihotapiti se, posta(ja)ti navada, udomačiti se, vtepsti (vtepati) se: Col., Plin. iun., Stat., ceteri post legem Papiam in municipiorum tabulas inrepserunt Ci., in testamenta locupletium i. Ci., in mentes hominum Ci., irrepsit haec lues in Italiam Plin.; z dat.: dolor irrepit paulatim requiescenti animo Sen. ph., ubi tibi mira irrepsit oblivio Aug.; z acc.: militares animos i. T.; occ. priljubiti (priljubljati) se komu: penitus inrepserat per luxum T., inrepentibus dominationis magistris T.

ir-rigō (in-rigō) -āre -āvī -ātum

1. tekočino kam napelj(ev)ati, spelj(ev)ati: figat humo plantas et amicos inriget imbres V., aquam in areas Cat., amurcam ad arbores Cat.; pesn.: Venus Ascanio per membra quietem inrigat V. (gr. τοῖσι δ' ἐφ' ὗπνον ἔχευε Hom.).

2. namočiti (namakati), omakati, napojiti (napajati), poplaviti (poplavljati): Macr., Front., Aegyptum Nilus inrigat Ci., fontibus hortulos inrigare Ci., fibras radicis O., circus Tiberi irrigatus L., poplavljen, iugera L prati Ci., haec terra non magnis nec navigabilibus fluminum alveis irrigatur Sen. ph., solum aquis i. Col.; metaf. (o)krepčati, (p)oživiti ((p)oživljati), otaviti (otavljati): sopor inrigat artūs V., membra sopore irrigata Lact., sol irrigat caelum candore Lucr. napolnjuje, lanugo flora nunc (genas) demum irrigat Acc. fr., haec tu si voles per aures pectus irrigarier Luc. fr., ut studiosi iuvenes lectione severā irrigarentur Petr.; šalj.: aliquem plagis i. Pl. koga pošteno naklestiti.

ir-ruō (in-ruō) -ere -ruī (-ruitūrus)

I. dreti v kaj, vdreti (vdirati), prodreti (prodirati), (za)dreviti se proti komu, zagnati (zaganjati) se v koga, iti, planiti na(d) koga, bukniti nad koga, navaliti na koga, napasti (napadati) ga; abs.: inruimus ferro V. z mečem v roki, si tu repente inruisses Ci., quam mox irruimus? Ter.; refl.: vide, ne ille huc prorsus se irruat Ter.; z določilom kraja: omni impetu furoris in eum civem inruit Ci., vi in tectum inruunt Ci., in Casinam Pl., in aedes Ter., in aciem hostium L.; z dat.: flammis Cl., convivio Aug., Sodomis Aug. (o sovražniku); z acc.: proximos agros Front., Rhodopen, Alpes Cl.; pren.: aequabiliter in rem publ., in privatos inruebat Ci., quod in telum non inruit (Milo)? Ci., in odium populi i. Ci. kakor slep dreti v … , na vso moč nakopati si, ne quo inruas Ci. da ne „naletiš“, in alienum locum i. (naspr. immigrasse in suum locum) Ci. ali in alienas possessiones i. Ci. vriniti (vrivati) se, irruat in miseros cognata potentia cives Cl. —

II. trans.

1. narediti, da kaj prodre (prodira), vzbuditi (vzbujati): inibi inruunt cachinnos ioca dicta risantes Lucr. ap. Non.

2. podreti: irruiturum domum maiorem minoremque testatur Hier.

is, ea, id (nom. m. in n. iz demonstr. debla i; prim. gr. ἵ njega, gr. οὑτοσ-ί, got. is on, ita ono; vse druge obl. iz podaljšanega demonstr. debla ejo, fem. ejā) ta, ta, to; on, ona, ono.

I. Zaimek is je izključno determinativen, kar pomeni, da se vselej nanaša na kak predhodni subst. ali pa ga povzemamo z relativnim zaimkom. Tako stoji samostalniško in pridevniško: obviam mihi venit tuus puer; is mihi litteras abs te reddidit Ci., scio eum ita dixisse Ci., eam natam esse Ci., is est, an non est? Ter., iis condicionibus Ci., eā mente Ci. s tem namenom, ob eam causam, eā de re N., Ci. zato, in eum locum convenire C.; pogosto se, kadar povzema, zapostavlja: malleoli, plantae, sarmenta … nonne ea quemvis delectant? Ci., id ipsum honestum … id efficit Ci; v samostalniški rabi prav pogosto v gen. = sl. njegov, njun, njihov: Catilina eiusque socii C. Katilina in „njega“ = njegovi tovariši, classem eorum fugavit N.; povzemamo ga z relativom: is, qui iudicat Ci. = pretor, ii, qui dicunt Ci., siet (praedium) in iis agris, qui non saepe dominos mutant Pl., ea adferam, ea uti nuntiem, quae maxime in rem vostram communem sient Ter.; tudi v zvezi s 1. in 2. osebo: haec omnia is feci, qui sodalis eius eram Lentulus in Ci. ep. to sem storil jaz, ki sem bil njegov tovariš, qui consulatum peteres, is per municipia cucurristi Ci.; če je determinativni pojem poudarjen, sledi ali konsekutivni stavek (is takrat pomeni = tak): cum ea esset aetate, ut … Ter., Ci., N. ali finalni stavek: id agitur (dela se na tem), ut pons dissolvatur N., in eo erat, ut oppido potiretur N. bilo je na tem, da … ; konsekutivni stavek je včasih v relat. obl.: non is es, qui glorieris Ci. nisi tak, da bi se … , neque is es, qui nescias Ci. šele poznolat.: pro eo rege Cu. za takega kralja. Pogosto v zvezi s -que v pomenu sl. „in sicer“: cum unā legione eāque vacillante Ci., sermo isque multus de nobis fuit Ci., eum doctum hominem cognovi idque a puero Ci., quaestionem habuit, idque per biduum Ci., exspectabam tuas litteras, idque cum multis Ci. —

II. Pogosto povzame neutrum id celo misel: id quod evenit Ci. in to se je zgodilo, si nos, id quo debet, patria delectat S., et — id quod difficilius putatur — sapientius tulit secundam quam adversam fortunam Ci., id quod antea numquam usu venerat N. Id se nadalje rabi pogosto samostalniško, in sicer

1. v pojasnjevalni formuli id est to je: maxima multitudo, id est tota Italia Ci., mollitia animi, id est dolorum fuga Ci., hodie, id est Kal. Octob. Ci.

2. stoji z gen. quantitatis: id negotii L., N. ta naloga, venit id temporis Ci. ob tem času (hipu), id consilii capere Ci., id hostium aspexit L. tolikšno število sovražnikov, id honoris, auctoritatis T. toliko časti, id aetatis esse Ci. v tej starosti (te starosti) biti, id operis ac muneris Ci. = id operis, id muneris Lact., ad id loci S. ali ad id locorum L. ali samo ad id L. dotlej, doslej, post id locorum Pl., S. nato, potem, ad id diei Gell. do tega dne.

3. v odvisnih sklonih nav. opisano z res: eius rei auctorem esse Ci. to svetovati, earum rerum conscii Ci.; vendar tudi: ex eo Ci. iz tega, zato, in id L. za to, zato, tudi samo id: id prodeo Ter., id gaudeo Ci., id quod Ter. zato, ker, in eo Pl. v tem; tako tudi v zgoraj omenjeni formuli in eo est, ut … , poznolat. tudi in eo sum, ut … Icti. (idr.) na tem sem, da … ; nunc id est quom … Pl. zdaj je čas, ko …

Opomba: Star. obl.: dat. sg. f. eae (nam. ei): Pl., Cat.; acc. sg. m. im (nam. eum): Tab. XII, Ci., em: Tab. XII, Cat. ap. Fest.; nom. pl. m. ī: Pl., eī: Pl., Varr., Ci., ieī: Varr., īs Pac. fr.; gen. pl. eûm: P. F.; dat. ali abl. pl. īs: Enn. fr., Pac. fr., Pl.; ībus: Pl., Luc. fr., Lucr.; dat. pl. f. eābus Cat. Z naslonsko členico -pse ali -pte: eapse (= ea ipsa) Pl., eampse (= eam ipsam) Pl., eumpse (= eum ipsum) Pl., eopse (= eo ipso) Pl., eopte (= eo ipso) P. F.

ischeletrire

A) v. tr. (pres. ischeletrisco)

1. spremeniti v okostnjak

2. pren. oslabiti, izčrpati

B) ➞ ischeletrire, ischeletrirsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ ischeletrisco)

1. spremeniti se v okostnjak

2. oslabeti; ogoliti se:
gli alberi si sono ischeletriti drevju je odpadlo listje

ispirare

A) v. tr. (pres. ispiro)

1. (inspirare) vdihniti, vdihovati

2. zbuditi, zbujati; izzvati, izzivati

3. svetovati

4. navdihniti, navdihovati; inspirirati

5. voditi, navajati (k)

B) ➞ ispirarsi v. rifl. (pres. mi ispiro)

1. dobiti navdih, navdihniti, navdihovati se; inspirirati se

2. (adeguarsi) zgledovati se; ravnati se; biti v duhu:
ordinamento che si ispira al rispetto dei diritti civili ureditev v duhu spoštovanja državljanskih pravic

isplakívati isplàkujēm gl. isplákati: isplakivati rublje, grlo; ona voli da sa ponekim usta isplakuje rada si s kom oplakuje usta, rada opravlja

ispozajmljívati -zàjmljujēm izposojati: ispozajmljivati drugima novac; ispozajmljivati od drugoga novac isposojati si

ispròsipati ispròsipām, ispròsipljēm
1. na več mestih politi: pazite da ništa ne isprosipate
2. preliti: ti mu toliku isprosipa krv ti si mu toliko krvi prelil

issue [isü] féminin izhod; izid; iztok; figuré rezultat, posledica, uspeh; pluriel odpadki, otrobi, mekine

issue secrète tajen izhod
à l'issue de na kraju, na koncu
sans issue brezizhoden, brezupen
chemin masculin sans issue pot brez izhoda, slepa ulica
cousin masculin issue de germains bratranec v drugem kolenu
il n'y a pas d'autre issue ni drugega izhoda
avoir issue sur imeti izhod na, voditi na
avoir une heureuse issue srečno se končati
craindre l'issue fatale bati se smrtnega izida
se ménager une issue pustiti si prost izhod (odprta vrata)
ne pas voir d'issue (figuré) ne videti izhoda; ne vedeti, kako se bo stvar razvijala

iste, ista, istud, gen. istīus, pesn. istĭus, dat. istī (dvojni pron. nom. sg. zaimka is in indoev. zaimenskega korena *to, prim. gr. τόν, τήν, τό).

I. Pron. demonstrativum

1. ta, tale, onile, ta tvoj (vaš). Kakor pomeni hic prvo, ille tretjo, tako pomeni iste drugo osebo, s katero govorimo. Zato stoji dostikrat v zvezi s tuus (vester): quamdiu iste furor tuus nos eludet? Ci., qualis erit tua ista accusatio? Ci., de tuo isto scelere Ci., isti vestri satellites Ci., ista vestra simulatio Ci.; podobno: ista, quae vos dicitis Ci., homines sapientes et ista auctoritate praeditos, quā vos estis Ci., ex istis, quos nostis, urbanis nemo est Ci.; pa tudi popolnoma samo: te decor iste quod optas esse vetat O. ta tvoja lepota, iste deus qui sit V. tvoj bog, non tu in isto artificio callidior es, quam hic in suo Ci.; pogosto imamo v mislih zvezo z drugo osebo: si animo isto eras N. tega mišljenja (kakor praviš), utinam istud evenisset N. kar si rekel, istud quidem faciam N. kar zahtevaš, de istis rebus (o vaših razmerah) exspecto tuas litteras Ci., quid tibi cum armis? ista (ki jih sedaj nosiš) nos decent gestamina O. Pomni zlasti ixpt. istīus-modī, tudi ločeno: istīus modī te vrste (starosti), tak(šen): nihil istiusmodi Ci., ratio istiusmodi Ci., clientes istius modi Pl., nos esse istius modi Ter.; v posebnih primerih pomeni iste
a) v pismih to, kar se nanaša na prejemnika: perfer istam militiam; sin autem ista sunt insaniora, recipe te ad nos Ci., ex tuā provinciā omnique isto imperio Ci.
b) v dialogu to, kar omenja sogovornik: Critolaum istum, quem venisse commemoraras Ci., utinam tibi istam mentem di duint Ci. mišljenje, ki sem ti ga označil, sunt inquam ista, Varro Ci. je tako, kakor si rekel.
c) pred sodiščem to, kar se nanaša na nasprotnika: illorum studio, quos iste (tvoj varovanec Ver) vexarat Ci., iste homo ingeniosus Ci., nec mihi dicere promptum, nec facere est isti O. nasprotniku; od tod tudi v političnih govorih o tem, čemur se nasprotuje: quid istius (Antonijeva) decreta proferam? Ci., animi est ista mollitia inopiam ferre non posse Ci. Iz tega se je

2. occ. razvil zaničljivi postranski pomen: tale, takle, takšenle, le-ta: quod isti contigit uni Ci., quāque improbus iste exsultat V., non hoc ista sibi tempus spectacula poscit V., Mars alter, ut isti volunt L. ti možički, nostri isti nobiles ornamenta sua iis concedant Ci., exponam vobis, ex quibus generibus hominum istae copiae comparentur Ci., iste tuus vates O., tuus iste frater Petr. —

II. Adv. obl.:

1. loc. istī tam, ondi, na tvoji strani: Enn. fr., Pl., Ap., patet isti ianua leto V.

2. istim (prim. illim, hinc) od tam, od ondod, od tiste, s tvoje strani: isti istim ecferte lora Pl., sonitus usque i. exauditur Ci., i. postea Corinthum instituit redire Gell.

3. istō (prim. eō, quō) tja(kaj), na tvojo (vašo) stran: liceat modo isto venire Ci. k tebi, i. intro abire Pl., i. proficisci Ci., i. excurrere, i. usque penetrasse Plin. iun.; metaf. v to, vmes: admiscere aliquem Ci. ep.; od tod istō-vorsum, skrč. istōrsum tja (obrnjen), tjakaj: i. abire, concedere Ter.

Opomba: Star. obl.: gen. sg. istī: isti formae, poseb. v zvezi istī modī ali istīmodī = istīus modī, istīusmodī (gl. zgoraj): Acc. fr., Cat., Pl.; dat. sg. istō: Ap.; fem. istae Pl.

ìštetiti -īm
I.
1. poškodovati: vreme, kiše i nepogode ištetile su mnoge znamenite zgrade; vijekovi (vjekovi, vekovi) su ištetili kuću
2. pokvariti: ištetila ga tuđa zemlja
3. pahniti koga v sramoto: ti si babu obraz ištetila ti si očka osramotila
4. ekspr. raniti: grdno ga puške ištetile
II. ištetiti se
1. pokvariti se (moralno): sve se selo ištetilo
2. oslabeti: oči su mu se ištetile
3. okilaveti, dobiti kilo: teškim radom radnici se ištetili