hive off neprehodni glagol
figurativno iti stran, odcepiti se
Zadetki iskanja
- hochgehen* iti gor; poskočiti, dvigati se; ein Sprengkörper: eksplodirati; eine Verbrecherorganisation: biti odkrit; See: bučati
- holen iti po, iti iskat; (wegbringen) odnesti, odpeljati; (herbringen) prinesti, pripeljati; (nehmen) vzeti; irgendwohin: spraviti; Atem holen zajeti sapo, vdihniti; holen lassen poslati po sich holen etwas Unangenehmes, eine Krankheit: nakopati si; einen Sieg: izboriti si (zmago); eine Erlaubnis, einen Rat: vprašati za (dovoljenje/svet) hol's der Teufel! k vragu!
- honeymoon [hʌ́nimu:n]
1. samostalnik
medeni tedni, poročno potovanje
2. neprehodni glagol
preživljati medene tedne, iti na poročno potovanje - hop2 [hɔp]
1. neprehodni glagol
skakljati, poskakovati; iti na kratek polet (letalo)
pogovorno plesati
2. prehodni glagol
preskočiti, preskakovati, odskočiti
ameriško skočiti (na vlak)
hop it! izgini!
pogovorno to hop off odleteti (letalo)
sleng to hop the twig (ali stick) umreti, zbežati
sleng to hop up spodbosti, poživiti
sleng to hop the ocean preleteti ocean
cloud-hopping letenje iz oblaka v oblak (letalo) - hopsgehen* izginiti, biti izgubljen; (verhaftet werden) iti v zapor; eine Firma: iti v stečaj
- hunt2 [hʌnt]
1. prehodni glagol
loviti, goniti, hajkati, zasledovati, pregnati; iskati divjad
2. neprehodni glagol
iti na lov, loviti
figurativno prizadevati si za kaj
tehnično nihati, oscilirati (stroj)
to hunt s.o. to death pognati koga v smrt
to hunt the hare (ali slipper, squirrel) igra "iskanje"
to hunt high and low iskati po vseh kotih, vse preiskati - hvȁtati -ām
I.
1. loviti: hvatati ribu; mačka hvata miševe
2. prijemati: ova testera ne hvata dobro; hvata me groznica, jeza, strah
3. dajati besedo: hvatati vjeru
4. dosegati: oni prodaju sami i hvataju bolju cijenu
5. prestrezati: izlazi svako jutro na železnicu da hvata seljake iz svoga kraja i dovodi na advokatsku klanicu; hvatati tuđa pisma prestrezati tuja pisma
6. poslušati, sprejemati s sluhom: hvatam istančanim sluhom tihe, mačje korake
7. sprejemati: Vuk nije samo onako nasumce hvatao riječi narodne
8. zajemati: hvatati vodu iz bunara, iz reke
9. oprijemati se česa: hvatati novi posao
10. zavzemati, zavzeti: svaki posjetilac hvata svoje mjesto
11. iti v glavo: vino već hvata
12. vpregati: hvatati konje u kola
13. držati: bure hvata sto litara
14. dojemati: ja ne hvatam što mi govoriš
15. segati: odijelo hvata do članaka
16. hvatati korijena, korena pognati korenine
17. hvatati trag prihajati na sled, slediti
18. noć hvata mrači se
19. držati se: za stanicu da hvatam desno?
II. hvatati se
1. loviti se: davljenik se i za slamku hvata
2. dogajati se: to mi se često hvata
3. lotevati se: hvatati se posla
4. hvatati se s kim u koštac spoprijemati se s kom
5. segati: hvatati se rukom u njedarca
6. bjegunci se hvataju crnogorskih brda begunci so dosegli črnogorsko hribovje
7. na prozorima se hvataju grane na oknih se delajo ledene rože; na hljebu se hvata plijesan; noć se hvata mrači se; sunce se hvata nastopa sončni mrk - ī-licet (ixpt. ī [impers.] + licet = pojdi, dovoljeno je, od tod)
1. iti smemo, lahko gremo, — odidemo (po Don. in Serv. so to besedilo v najstarejših časih rabili po končanem žrtvovanju, ob razpustitvi senata, sodnih zborov in pogrebnega spremstva): ilicet. Quid hic conterimus operam frustra? Ter., ilicet parasiticae arti … malam crucem Pl. naj gre k vragu zajedavska umetnost, vrag naj jo odnese, vrag jo vzemi.
2. (kot vzklik takih, ki obupujejo nad čim ali kom) končano je, preč je, po meni, tebi itd. je: actum est, ilicet me infelicem et scelestam Pl., ilicet, desine, iam conclamatum est Ter.; tudi = prepozno je! ilicet! vadimonium ultro mi hic facit Pl.
3. (= īlicō) takoj, prècej, pri tej priči: Afr. fr., Tib., Val. Fl., Stat., il. in muros tota discurritur urbe V., tela adgnoscunt, il. obruimur numero V., haec ubi quinque suae complevit saecula vitae, il. … nidum sibi construit O. - im-meō (in-meō) -āre iti —, prihajati —, vhajati v kaj; z dat.: delphini immeantes Nilo Plin.; abs.: immans spiritus Plin.
- im-petō (in-petō) -ere -petītus
1. iti nad koga, lotiti se koga, napasti koga: Varr., impetis Haemonio maiorem Scorpion arcu Lucan., os hastā i. Sil., cedentem i. Stat.
2. metaf.
a) priti do koga —, obrniti se na koga s prošnjo: Amm.
b) (ob)dolžiti koga; od tod subst. pt. pf. impetiti Cass. obdolženci. - improvvisare
A) v. tr. (pres. improvviso)
1. improvizirati
2. na hitro, površno pripraviti; znajti se
B) ➞ improvvisarsi v. rifl. (pres. mi improvviso) igrati, iti se:
mi improvviso cuoco grem se kuharja - înaintá -éz
I. vi. iti naprej, napredovati
II. vt.
1. povišati
2. predložiti, predati
3. predstaviti - in-cēssō -ere -cēssīvī (frequ. k incēdere)
1. (večkrat) iti nad koga, napadati, naskakovati: parant incessere telis O., i. pilis L.; z obj.: Cu., Sil., Stat., Suet., Amm., cum iaculis saxisque incesseretur L., muros i. V.
2. metaf.
a) napadati, preganjati: aliquem bello, poenis Stat.
b) (z besedami, očitanjem) napadati, grditi, zbadati, zmerjati, grajati, oštevati: Pl., Q., Sil., Suet., Val. Fl., Stat. idr., (Thersites) ausus erat incessere dictis O., aliquem conviciis i. Cu., criminibus T.; od tod samo zase: uxorem Vitellii, tamquam superbe egisset T. očitati ji, dolžiti jo. - infistolire, infistolirsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ infistolisco)
1. med. postati fistulozen
2. pren. iti po zlu - inoltrare
A) v. tr. (pres. inoltro) pisarn. nasloviti, naslavljati; predložiti; poslati; predati:
inoltrare una domanda nasloviti prošnjo
inoltrare una lettera odposlati pismo
B) ➞ inoltrarsi v. rifl. (pres. mi inoltro)
1. iti naprej; prodreti, prodirati (tudi pren.)
2. napredovati, pomakniti, pomikati se naprej - întâmpiná întâmpin vt.
1. pričakovati, pričakati, (pr)iti naproti
2. naleteti na - inter-bīto -ere = interire: v nič (pr)iti, zaiti, zatoniti, propasti: ne interbitat quaestio Pl.
- inter-eō -īre -iī -itum
1. potopiti (potapljati) se, pogrezniti (pogrezati) se (na dno), zaiti (zahajati), zatoniti, v zaton iti, izgubiti (izgubljati) se: naves naufragio intereunt Ci., interit luna H., aestas interit H., prima flamma incerta, modo interiens, modo resurgens Sen. ph.
2. metaf. giniti, izginiti (izginevati), poginiti (poginjati), propasti (propadati), po zlu, v nič iti, izničiti (izničevati) se: res publica funditus interit Ci., omnīs cultūs Cereris in eis locis interisse arbitrantur Ci., sacra Clodiae gentis intereunt Ci. se opuščajo, ignis interit (poide = ugasne), nisi alitur Ci., statuae intereunt tempestate Ci., tabulae interierunt (incendio) Ci., intereunt segetes V. = fructūs Ci. gredo v potrato, pecunia interibat largitione magistratuum N. je pohajal zaradi … , je šel v nič zaradi … , interit ira morā O., litterae Ci., semina intereunt Col., usus interit C. je zastonj, summum illud (numen) et aeternum neque imitabile neque interiturum T. minljivo, possessio i. Icti. se neha, preneha; occ. o osebah: poginiti (poginjati), konec vzeti (jemati), smrt storiti, umreti (umirati); pravzaprav o potapljajočih se mornarjih: si vectores mecum interire mallent Ci.; potem metaf.: ut potius tibi Gallorum telis quam periuriis intereundum esset Ci., Callisthenes tortus (na natezalnici) interiit Cu., exercitus noster interiit Ci., fame aut ferro interire C., omne animal intereat necesse est Ci., vivus et sanus intereo Pl., multa milia interiisse Hirt., morte i. O., sub divo, in vinculis N., poenaliter Amm., morbo, tabe, veneno, febri Aur., ab aliquo interire Ci., Aur., qui per virtutem (periit), periit, at non interit Pl. ni popolnoma izgubljen; od tod pri Kom. vzklik obupnosti: interii! cur mihi id non dixisti? T. (= gr. ὄλωλα ali perii) izgubljen sem, po meni je; kot rotitev: inteream, si … H. (gr. ὀλοίμην, εἰ … ) naj poginem (umrem), če … - inter-meō -āre vmes skozi iti: Plin., Amm.