Franja

materialize [mətíəriəlaiz]

1. prehodni glagol
materializirati, utelesiti; uresničiti, realizirati

2. neprehodni glagol
postati dostopen čutom, pojaviti se, prikazati se (in kot)
uresničiti se

mātrēscō -ere (māter) (= gr. μητράζω) posta(ja)ti podoben materi: Pac. ap. Non.

misbehave [misbihéiv] neprehodni glagol
slabo se vesti; nespodobno ravnati, pregrešiti se; postati domač (with s, z)
ameriško, vojska pokazati strahopetnost pred sovražnikom (to misbehave before the enemy)

mītēscō (mītīscō) -ere (mitis)

1. mehčati se, izgubljati trpek okus: (herbae), quae mitescere flammā (s kuhanjem, ob kuhi) mollirique queant O., mitescit ervum Plin.; o sadju tudi = zoreti, dozorevati: nec grandiri frugum fetum posse nec mitiscere Pac. ap. Non., mitescit sorbum Varr. ali cornus, pirus Col., uvae Col. ali mala mitescunt Plin.

2. klas. le metaf.
a) (o neživih stvareh in abstr.) pojemati, popuščati, odlegati, polegati se, (u)blažiti (ublaževati) se, unesti (unašati) se: Plin., Sil., mitescit hiems L., caelum Poeta ap. Ci., frigora mitescunt zephyris H., freta mitescunt O. se umirjajo, mitiscit metus Pac. ap. Non., potest mitescere principis ira O., ingenium mitiscat Acc. fr., mitescit seditio T., mitescunt discordiae L., caeli mitescente saevitiā Cu.
b) (o živih bitjih) udomačiti se, unesti (unašati) se, posta(ja)ti krotek, posta(ja)ti miren, (u)blažiti se: ferae quaedam numquam mitescunt L., ut legio pace et otio mitesceret T., nemo adeo ferus est, ut non mitescere possit H., quibus (factis) flecti facile et mitescere possis O.

mlȁknuti -nēm postati mlačen: voda je mlaknula; mlaknulo je oduševljenje

mollēscō -ere (incoh. k mollēre)

1. (o)mehčati se, (o)mečiti se: mollescit ebur O., mollescunt colla iuvencis Cat., m. tactu Plin.

2. metaf.
a) posta(ja)ti mlahav, popustiti (popuščati): vir … mollescat in undis O.
b) (o)mehčati se, (u)blažiti (ublaževati) se: artibus pectora mollescunt O., tum genus humanum primum mollescere coepit Lucr.

mollir [mɔlir] verbe intransitif omehčati se, postati mehek; izgubiti moč, onemoči; popustiti (veter), umiriti se (morje); zastati (borza); figuré, militaire odnehati, umakniti se, iti nazaj; verbe transitif, (marine)

mollir un cordage popustiti, zrahljati vrvi

mortify [mɔ́:tifai]

1. prehodni glagol
ponižati, užaliti, ujeziti, raniti čustva, trpinčiti (telo)

2. neprehodni glagol
medicina odmirati, postati gangrenozen (telesni ud)

múknuti mûknēm
1. obmolkniti, umolkniti: mi riječ tu znamo, još i danas zvoni, a davno muknu
2. postati hripav: gostima muknu grla

mûrir [mürir] verbe intransitif (do)zoreti, posta(ja)ti zrel; verbe transitif zoriti

le soleil mûrit le raisin spnce zori grozdje
les blés mûrissent žito zori
laisser mûrir un projet pustiti, da načrt dozori

mȕtnuti se -nēm se postati moten, kalen, nejasen: oko mu se mutnu

naćéfiti se nàćēfīm se postati dobre volje: kada se društvo naćefi, progovori voljeni predsjednik, gl. ćef

najèdrati -ām postati jedrnat, klen: najedralo je grožde; najedrao je kukuruz; najedrali mu obrazi

naklobúčiti se -klòbūčīm se
1. namehuriti se, napihniti se: ispod očiju mu se naklobučila kesica
2. ekspr. napihniti se, postati ošaben

namèzgrati -ām začeti mužeti, postati muževen: gora je zamezgrala

napíhniti -em
I.
1. napuhnuti, napuhati, naduti, naduvati: napihniti blazino, žogo, jadro
2. napuhati, naduvati, preuveličati: napihniti dogodek
II. napihniti se napuhati se, naduti se, postati nadmen

narúžiti nàrūžīm
I.
1. iznakaziti, pohabiti: svoje tijelo ja ću žaračem da naružim
2. ošteti, ozmerjati: naružiti spletkaruše
II. naružiti se
1. pohabiti se
2. nagrditi se, grd postati: naruži se zemlja
3. ekspr. naozmerjati se: napripovijedao se svojih pripovijesti, naružio vlastelina, nahvalio pokojne ekscelencije

našešíriti se -šèšīrīm se, našešúriti se -šèšūrīm se
1. našopiriti se
2. razkošatiti se, napihniti se, postati ošaben

negrear, negrecer [-zc-] črn postati, počrneti

notēscō -ere, notuī (—) (nōtus2)

1. znan posta(ja)ti; abs.: notescat mortuus Cat. ali fama sepulcri Pr., ambigenti Neroni, quonam modo noctium suarum ingenia notescerent, offertur Silia T., existimans clarae stirpis indolem sic notescere Suet.; z dat.: libertis quoque ac ianitoribus eius notescere pro magnifico accipiebatur T., quae ubi Tiberio notuere T. ko je Tiberij to izvedel; z abl.: notescent litora clari nominis exsilio Lucan., ne malis tantum facinoribus notesceret T., carmina … quae vulgo notuerunt Suet.