Franja

Zadetki iskanja

  • persa perzijski

    persa m Perzijec
    el persa perzijščina
  • Persae -ārum, m (Πέρσαι) Pêrzijci, in sicer

    1. prebivalci pokrajine Perzide: Ci., N. idr.

    2. prebivalci perzijskega kraljestva, podložniki perzijskega kralja: Ci. idr.; meton.: in Persas proficisci N. v Perzijo; pesn.: graves Persae H. = Párti; sg. Persēs -ae, m (Πέρσης): Ci., N. ali (v starejši, pa tudi poklas. obl.) Persa -ae, m: Pl., Amm. Pêrzijec; apoz.: Perses hostis Ci., vir Perses Q., Perses nemo, Perses rex N.; kolekt.: inquies Persa Amm. Od tod
    a) adj. Persēus 3 pêrzijski: Babylon Lucan., antrum Iuv., Mel., portus Pl. ob Evboji, kjer je stalo perzijsko ladjevje.
    b) Persicus 3, adv. (Περσικός) pêrzijski: apparatus H., servitus Sen., Persice loqui Q. α) bot. malus Persica Plin., Macr. ali arbor Persica Plin. breskev (drevo), subst. Persicus -ī, f: Col., tudi arbor Persici Lamp. breskovo drevo, breskev, malum Persicum Plin. ali subst. Persicum -ī, n: Plin., Col., Mart. breskev (sad). β) Persica -ōrum, n pêrzijska zgodovina: Ci. γ) Persicē (= Περσική) porticus pêrzijsko stebrišče (v Lakedajmonu, zgrajeno iz perzijskega plena, dalje tudi neki hodnik (galerija) na Brutovem podeželskem posestvu): Ci. ep.
    c) Persis -idis -idem -idēs in (gr.) -idos -ida -idus, f (Περσίς) pêrzijska: rates O.; kot subst. f α) (sc. terra, γῆ) Pêrzija, dežela ob Perzijskem zalivu med Karmanijo, Medijo in Suziano: Cu., N., V., Mel. Soobl. Persia -ae, f Pêrzija: Pl. β) (sc. femina) Pêrzijka: Cl., Vulg.
  • persan, e [pɛrsɑ̃, an] adjectif perzijski

    Persan, e masculin, féminin Perzijec, -jka; masculin perzijski jezik
  • persán -ă (-i, -e) adj. perzijski
  • perse [pɛrs] adjectif (staro)perzijski

    les Perses (stari) Perzijci
  • Persian [pə́:šən, -žən]

    1. pridevnik
    perzijski

    2. samostalnik
    Perzijec, -jka; iranščina

    Persian blinds žaluzije, rebrače
    Persian carpet perzijska preproga
    Persian cat angora mačka
    Persian lamb perzijanec (ovca, koža)
  • persiano

    A) agg. geogr. perzijski

    B) m

    1. geogr. (f -na) Perzijec, Perzijka

    2. jezik perzijščina

    3. obl. perzijec, perzijanec
  • pērsico1 agg. (m pl. -ci) geogr. perzijski:
    golfo Persico Perzijski zaliv
  • pérsico perzijski

    pérsico m breskev (drevo)
  • persique [pɛrsik] adjectif (staro)perzijski

    golfe masculin Persique Perzijski zaliv
  • persisch perzijski, iranski; Persischer Flieder Pflanzenkunde melija; Persischer Golf Perzijski zaliv
  • персидский perzijski;
    п. порошок prašek proti mrčesu;
    п. ковёр perzijska preproga
  • персія́нський прикм., pêrzijski prid.
  • barbarus 3, adv. (gr. βάρβαρος) „barbarski“ =

    1. tuj ali inozemski na splošno: hospes Pl., servi agrestes et barbari Ci., reges H., barbara (puella) sermone est? O. ali govori spakedrano latinščino?

    2. tuj, inozemski,
    a) (v naspr. z gr. omiko) = italski, rimski, latinski: poëta (= Naevius) Pl., (comoediam) Philemo scripsit: Plautus vortit barbare Pl. Plavt jo je polatinil; = frigijski: carmen Dorium … barbarum H., buxus Val. Max; = perzijski: Cu., Autophradates habebat barbarorum equitum XX milia N.; pogosto kot subst. barbarus -i, m barbar, tujec, inozemec: barbari quidam et immanes (naspr. Graeci homines) Ci., cum barbaris (z Rimljani) … Graecis bellum est eritque L., pernicies Graiûm et barbarûm Ph., Agesilaum barbari (Egipčani) contempserunt N., classem LXX navium Athenienses … Miltiadi dederunt, ut insulas, quae barbaros (Perzijce) adiuverant, bello persequeretur N., barbarus (ὁ Πέρσης perzijski kralj) conflixit postridie N.
    b) (v naspr. z rim. omiko) = nerimski, nelatinski: animos gentium barbararum opinio alta pervaserat Ci., barbare loqui Ci. napačno, kakor tujec, spakedrano, barbare dixisti „pluria“ Gell.; subst. masc. = barbar, tujec: illa vox „civis Romanus sum“ inter barbaros saepe salutem tulit Ci.; barbari pri C. = Galci ali Germani; iron.: barbarus hic (v Pontu) ego sum, quia non intellegor ulli O. (ker Pontci ne razumejo lat. jezika); subst. neutr.: in barbarum aucto cognomento Idaeos Iudaeos vocitari T. z imenom, spakedranim po barbarski navadi.

    3. met.
    a) duševno barbarski, zagoveden, zarobljen, neomikan, neveden: qui aliis inhumanus ac barbarus, isti uni commodus ac disertus videretur Ci., quod homo barbarus intellegere non potuit Ci., homines barbari atque imperiti C., non sunt illa (scripta) suo barbariora loco O., barbare loqui Q.
    b) nravno surov, krut, okruten, divji: mos H., immanis ac barbara consuetudo hominum immolandorum Ci., praedo tam nefarius, pirata am barbarus Ci., homines feri ac barbari C., sacra suo facio barbariora loco O., barbare laedere oscula H., barbare facere Vulg. nespodobno.

    4. subst. barbarum -ī, n črn obliž: Cels.
  • daréjek -jka m (gr, dareikós) darik, perzijski zlatnik iz Darijeva doba
  • mithrāx -ācis, m mítraks = perzijski kragulj, vrsta opala: Plin.; enako mithridāx -ācis, m mítridaks: Isid.
  • onagro1 m zool. perzijski polosel, onager (Equus onager)
  • perzijánec -nca m
    1. perzijski ćilim
    2. perzijaner, perzer, perzijsko krzno
  • pêrzijščina ž perzijski jezik
  • rēx, rēgis, m (regere; prim. skr. rājā kralj, rā́jati (on) vlada, kraljuje, je kralj, got. *reiks vladar, stvnem. rīkki mogočen, imeniten, odličen, prvotno = regius, gal. -rīx v imenih Dumno-rīx, Orgeto-rīx, Catu-rīx idr., starolit. rikys kralj)

    1. voditelj, vladar države, kralj, knez: rex Deiotarus in Deiotarus rex Ci., Alexander rex Ci., S. fr., Amulius rex Albanus L., Persarum rex Darius N., rex vetustissimus Iust., reges tragici Iust. kralji v tragediji, gledališki kralji, sub rege esse L., rex Tarquinius nec se nec suos regere potuit Ci., regem … Tyrrhenūm Aulesten V. = etrurski „lar“, regem deligere, creare, constituere Ci., aliquem regem appellare C., Ci. komu dati kraljevski naslov (s tem je rimski senat odlikoval tuje vladarje); pesn. atrib.: populus late rex V. na daleč vladajoč; occ.
    a) perzijski kralj (prim. gr. βασιλεύς ali ὁ μέγας βασιλεύς): Ter. idr., Alcibiadem a rege corruptum N.; podobno rex regum α) o Agamemnonu: L., Vell. β) o partskem kralju: Pl., Suet.
    b) sufét v Kartagini: Hannibal ut rediit, rex factus est N., Carthagine quotannis annui bini reges creantur N.

    2. meton. pl.
    a) kralj in njegova soproga, kralj in kraljica, kraljevska dvojica, kraljevski par: Ptolemaeus Cleopatraque reges L., controversiae regum C. (= Ptolemaei et Cleopatrae).
    b) kraljevska rodbina, kraljevska družina, kraljevski rod: post reges excitos L., ne quis eum motum regibus nuntiaret L., direptis bonis regum L.
    c) kralj(ev)iči, kraljevi sinovi (kraljeva sinova), princi (princa): reges Syriae Ci., rex Epiphanes T. kraljevič.

    3. metaf. kralj, vladar, gospodar, glavar, načelnik, vodja: rex divûm atque hominum O. ali rex Olympi V. ali rex deorum V. = Iuppiter, rex aquarum O. = Neptunus, rex umbrarum O. ali rex Stygius V. = Pluto; zato regis solium V. = Plutonis solium, rex ferarum Ph. = leo, rex apum Col., V. matica (ki so jo imeli starodavniki za samca), rex iumenti Stat. = taurus, rex avium Plin. = aquila; o rekah: rex fluviorum Eridanus V. (kot glavna italska reka); rex (sc. vinorum) Phanaeus V. vino najbolj kraljevske vrste (sorte, bire); occ.
    a) pokrovitelj, zaščitnik zajedavcev (zajedalcev): Ter., Col., Mart. idr., equus ut me portet, alat rex H.
    b) večinoma pesn. vsak bogataš, mogočnik, mogočnež, mogotec, imenitnik, bogati zaščitnik, srečnik: meus rex potitus est hostium Pl., regem me esse oportuit Ter. jaz naj bi bil bogataš!, pauperum tabernae regumque turres H., magnorum maxime regum sapiens … denique rex regum H.; pl. reges (o prijateljih takrat mogočnega Cezarja): Ci. ep. velika gospoda.
    c) voditelj, vzgojitelj mladeži: acta non alio rege pueritia H.; od tod verz pri otroški igri: rex eris, si recte facies; si non facies, non eris H.
    d) kot častni naslov npr. o Eneju: V.
    e) rex mensae (= gr. βασιλεύς = συμποσίαρχος) predsedujoči (predstojnik) pojedine, predsednik pri pojedini, stoloravnatelj: Macr.; v stiku tudi samo rex = Prud.
    f) kralj sodišč (o velikem govorniku, ki zmaga na vseh procesih): Asc.

    4. v času republike po izgonu kraljev
    a) (politično z negativnim prizvokom) trinóg, despót, tirán, samosílnež, samosílnik, samodržec, samovladar, samovladnik: rex populi Romani (= Caesar) Ci., impune quae lubet facere id est regem esse S., reges constituuntur, non XV viri Ci.
    b) kot rel. t.t. „kralj“ = vodja, voditelj, službeni naziv svečenika žrtvovalca: rex sacrorum, rex sacrificiorum Ci. ali rex sacrific(ul)us L., quia quaedam publica sacra, per ipsos reges factitata erant, regem sacrificulum creant L., rex Nemorensis Suet. svečenik aricijske Diane. Kot priimek Marcijevega rodu Rēx, Rēgis, m Réks: S., Ci. ep., L., Suet.; v besedni igri: Brute … cur non hunc Regem iugulas? H.

    Opomba: Gen. pl. regerum: Char.