Franja

fuego moški spol ogenj, ognjišče, kamin, umetni ogenj, požar; blisk, strela; vročinski izpuščaj; pomorstvo signalni ogenj; vročina, strast

(voj) fuego de ametralladoras strojnični ogenj
fuego convergente koncentričen ogenj
fuego cruzado križni ogenj
fuego fatuo vešča
(voj) fuego graneado hitri ogenj
fuego del hígado (med) pege
fuego de metralla kartečni ogenj
fuego nutrido neprenehen ogenj
fuego de Santelmo Elmov ogenj
arma de fuego strelno orožje
piedra de fuego kresilni kamen
toque de fuego plat zvona
apagar el fuego con aceite ogenj z oljem gasiti
atizar el fuego netiti (podpihovati) ogenj
dar fuego streljati, ustreliti, sprožiti
déme V. fuego smem prositi za ogenj?
echar fuego por los ojos takoj ves vnet biti za, vneti se za
echar fuego, estar hecho un fuego ves razgret biti
echar leña al fuego olja ognju prilivati
gritar al fuego vpiti »gori!«
hacer fuego streljati
huir del fuego y dar en las brasas z dežja pod kap priti
jugar con fuego igrati se z ognjem
metería las manos en el fuego por ella v ogenj bi šel za njo
pegar fuego a una casa zažgati hišo
romper el fuego (voj) ogenj začeti; odločiti se
tocar a fuego biti plat zvona
a fuego s pomočjo ognja, z ognjem
a fuego lento (manso) na majhnem ognju; v popolni tišini
a sangre y fuego, a fuego y hierro z ognjem in mečem
a prueba de fuego nezgorljiv
en el fuego de la disputa v vročem boju, v razvnetosti
¡fuego! gromska strela!
¡alto el fuego! (voj) ustavi ogenj!
fuegos artificiales umetni ogenj

fúlger -e n strela

fulgur -guris (-goris), abl. sg. (po domnevi nekaterih) fulgere: Lucr. (4, 190), pl. v enem izmed rokopisov fulgera (fulgēre)

1. blisk, bliskavica: Iuv., Amm., aut monstra aut fulgora Ci., fulgura fiunt Lucr., tonitruque et fulgure terruit orbem O., fulgura (bliskavico) ventis addidit et tonitrūs et inevitabile fulmen (strelo) O., fulguribus praestringentibus aciem oculorum L., emicare fulgura … coeperunt Cu., quod moenibus cingebatur, … fulguribus discretum est T.

2. (= fulmen) strela: Suet., Vop., icti flammas ut fulguris halent pectore perfixo Lucr., caelo acciderunt fulgura V., feriuntque summos fulgura montes H., oculos ingesto fulgore clausit Lucan., publica fulgura condere Iuv. (gl. condō II., 1., occ., b., obr.), fulgur procurare Suet.; pren. o zmaju: ille suis haec vibrat fulgura cristis Val. Fl.

3. metaf. blesk, bleščanje, sij, plamen: flammāï, solis Lucr., Aetnaeo fulgur ab igne O., f. galeae Cl.

fulmen -inis, n (iz *fulg-men ali *fulg-smen: fulgēre)

1. strela, gromska strela, tresk: ni fulminis icti conciderunt Ci., fulmine percussus est Ci., fulmina emittere Ci. ali mittere, iactare O. ali spargere in terras O. ali torquere V. ali quassare Ph. (vse o Jupitru), fulmen cadit, decidit Ci., f. transit per saxa Lucr., cur numquam caelo iacit … puro Iuppiter in terras fulmen … ? Lucr., fulmina volant Lucr., falarica venit fulminis acta modo V. hitro kakor gromska strela, minister fulminis H. (o Jupitrovem orlu), fulmina … sic undique micabant, ut … L., inevitabile f. O., fictile O. glinena, tacitum Lucan., brez groma, incerta fulmina Lucan. za katere se ne ve, kam bodo udarile; konkr.: non enim te puto esse cum qui Iovi fulmen fabricatos esse Cyclopas in Aetna putes Ci.

2. sinekdoha blisk: ea lex inter fulmina et tonitrua ferebatur Ci., tribunus plebis sinistrum fulmen nuntiabat Ci., praesagi fulminis ignes V., praesaga fulmina Val. Fl., fulmina micantia O.; pesn.: fulmen ab ore venit O. ognjen puh.

3. metaf.
a) udarec = nesreča: contemnere fulmina fortunae Ci., quae duo fulmina domum meam … perculerint, non ignorare vos Quirites arbitror L., tuo de fulmine partem deme O. (o Avgustu), tanti fulminis metus Q., fulminibus me … iubes tantaeque ruinae … praestare caput? Lucan., fulmen Romanis destinatum Saguntino igne conflatur Fl., fulmina fati Amm.; occ. uničevalna sila (moč): fulmen habent in dentibus (apri) O., f. verborum Ci., eloquentiae Q., linguae Sil., fulmina Ciceronis (= Ciceronis eloquentiae) Col.
b) v pl. bliski = iskrost oči: tune illa viri … fulmina pertuleris? Sil. bliskave oči, fulmina oculorum tuorum ferre non possum Aur.

4. meton. (o osebah) nepremagljiv (vojni) junak, opora: cum duo fulmina nostri imperii L. et Cu. Scipiones occidissent Ci., Scipiadās, belli fulmen Lucr., duo fulmina belli V., fulmen Carthaginis (= Hannibal) Sil., fulmina illa bellorum Amm.

fulminātiō -ōnis, f (fulmināre) bliskanje, blisk, strela: Sen. ph.

fulmine m

1. blisk, strela (tudi pren.):
piombare addosso come un fulmine pren. planiti kot blisk (na koga, na kaj)
fulmine a ciel sereno pren. strela z jasnega
colpo di fulmine pren. ljubezen na prvi pogled

2. bes, jeza:
tirarsi addosso i fulmini del padrone nakopati si gospodarjevo jezo

grôm gròma m, grȍm gròma m
1. grom: gromovi praskaju
2. grmenje: grom topova
3. strela: grom iz vedra neba; neće grom u koprive kopriva ne pozebe; vino jako kao grom
4. ekspr. moč: hoće da nas uvjeri -om svoje vjere
5. ekspr. presenečenje: to je bilo grom za publiku

īgnis -is, abl. -e in -ī, m

I.

1. ogenj: ignis aeternus, sempiternus (sc. Vestae) Ci., ab igne ignem capere Ci. luč ob luči prižgati, ignem ex lignis viridibus fieri iussit Ci., nulla materia nisi admoto igni ignem concipere potest Ci., lapidum conflictu atque tritu elici ignem videmus Ci., subditis ignibus aquae fervescunt Ci., cum templum illud arderet, in medios se iniecit ignes Ci., in Phalaridis tauro succensis ignibus torreri Ci., ignes, qui ex Aetnae vertice erumpunt Ci., hisce animus datus est ex illis sempiternis ignibus, quae sidera et stellas vocatis Ci., celeriter ignem comprehendere C., operibus ignem inferre C., ignibus significatione facta C., fumo atque ignibus significabatur C., ignem accendere V., turdos versare in igne H. ob ognju, na ognjišču, ignis aëre purior O., dare aliquid ignibus Pr. ali igni Val. Fl. zažgati kaj, dare alimenta igni Cu., vivus ignis Vell. = živo oglje, (žerjavica), e cavernis maris ignis eruptio Sen. ph., malleoli ignesque Auct. b. Alx. goreče puščice, aquā et igni (aquā ignique, igni atque aquā) alicui interdicere, gl. inter-dīcō; preg. = ognjena izkušnja, izkušnja v ognju: igni probatus Ci. v ognju preizkušen (kakor zlato), amicitia igni perspecta Ci. ki je prebilo izkušnjo v ognju; meton. = zvezda: velut inter ignes luna minores H.

2. occ.
a) ogenj = požar: deorum templis ignīs inferre Ci. svetišče zažgati, iam … clarior ignis auditur V. prasketanje (prskanje) ognja, — plamena, pluribus simul locis … ignes coorti sunt L., idem annus gravi igni urbem affecit T., igni ferroque, ferro ignique, ferro atque igni, ferro igni, gl. ferrum.
b) živ ogorek, goreča bakla, goreče poleno: eorum ignīs e manibus extorsi Ci., ignis in aquam coniectus continuo restinguitur Ci., ignibus armata ingens multitudo L.
c) mučilni ogenj: cum ignes … ceterique cruciatus admovebantur Ci., instrumenta necis ferrumque ignesque parantur O.
č) grmadni ogenj (plamen), goreča grmada: in ignem ponere Ter., aliquem igni cremare, necare, interficere C., nigri ignes H. ali ignes supremi O. pogrebni ogenj, alienis ignibus ardent O.
d) stražni ogenj: Pompeius … ignes fieri prohibuit C., magnum numerum ignium facere N., Thessali (= Mirmidonov) ignes H., ignibus exstinctis L.
e) blisk, (izpodnebna) strela: Diespiter igni corusco nubila dividens H., fulsere ignes et conscius aether V., ignes rutili, trisulci, nubibus elisi O., saevi O. (o eni streli). —

II. metaf. ogenj =

1.
a) blesk, iskrost, sijaj(nost), npr. oči: ignis oculorum Ci., oculi igne micantes O. iskre; zvezd: iam clarus occultum Andromedae pater florentes igne smaragdi Stat., ostendit ignem H. svetlobo, lunae curvati ignes H. ognjeni (svetli) lunin krajec (srp); draguljev: Mart.; kovin: Cl.
b) rdečica lic: cum eo igne, qui est ob os offusus Ci., igne genas et sanguine torquens Stat.; od tod sacer ignis divji ogenj, hudo vnetje človeškega in živalskega telesa z rakastimi uljesi: Cels., Col., contractos artus sacer ignis edebat V.

2. (o pogubnih osebah in stvareh) ogenj, plamen, požar: ne parvus hic ignis (= Hannibal) incendium ingens exsuscitet L., et Syphacem et Carthaginiensis, nisi orientem illum ignem oppresissent, ingenti mox incendio arsuros L. ali: quem ille obrutum ignem reliquerit, … eum se exstincturum L. (o vojni).

3. ogenj duha: quidam divinus ignis ingenii et mentis Ci. fr., huic ordini ignem novum subici non sivistis Ci. nov povod (vzrok) sovraštva, ebrietas ignis in igne fuit O. = „je ogenj z oljem gasila“.

4. ogenj navdušenja, navdušenost, vnetost: aetherios animo conceperat ignes O., laurigeri ignes Stat.

5. ogenj (plamen, žar) ljubezni, ljubezen: (Dido) caeco carpitur igni V., miseram tuis dicens ignibus uri H., non erubescendis adurit ignibus (Venus) H., arguens, quam lentis penitus macerer ignibus H., tectus magis aestuat ignis O., littera celatos arcana fatebitur ignes O., castissimi ignes Porciae Val. Max., ign. secundus Prud. ljubezen, zakon; meton. ljubljena oseba, ljubljenec, ljubljenka, ljubimec, ljubimka, ljubica: meus ignis, Amyntas V., si non pulchrior ignis (= Helena) accendit obsessam Ilion H., meus ignis abest O., dum tuus ignis eram O. —

III. sinekdoha toplota, gorkota, vročina, žar: ignes solis, Phoebei, siderei, diurni, aeris O., aestivi Pr. vroči dnevi.

ildìrim m (t. jyldyrym) blisk, strela (vzdevek sultana Bajazita I.)

lightning [láitniŋ] samostalnik
blisk, strela

like lightning; ali with lightning speed hitro ko blisk
lightning struck a house strela je udarila v neko hišo
figurativno like (greased) lightning kot blisk

múnja ž, mn. mȗnje blisk, strela: udarila je munja; stajao je kao udaren -om; munja sijevnu, sevnu iz oblaka; vijest se kao munja proširi u narodu novica se je kot blisk raznesla med ljudstvom

puščíca ž
( ispor. puška
)
1. strijela, strela, strelica: ilstreliti -o; smerne -e
2. epigram

rayo moški spol žarek; blisk, strela; špica pri kolesu; ognjevit človek; nepričakovana ali nenadna sreča; nenadna bolečina

rayo de calor toplotni žarek
rayo de luz svetlobni žarek; nenadna razjasnitev
cayó un (ali el) rayo treščilo je, strela je udarila
¡un rayo no lo parte! ta je neuničljiv!
pasar como un rayo bliskovito miniti
como si le tocara un rayo (fig) kot od bliska zadet
rayos X, rayos (de) Roentgen rentgenski žarki
los rayos solares sončni žarki
rayos tangentes špice (pri kolesu)
rayos ultraviolados ultravioletni žarki
¡mil rayos! gromska strela!
echar rayos iskre sipati

relámpago moški spol blisk, strela

luz relámpago bliskovna luč

saetta f

1. knjižno puščica

2. pren. pesn. sončni žarek

3. strela (tudi pren.):
essere veloce come una saetta biti hiter kot strela; pog. hiter človek; nemirnež, divjak

4. šport nenaden strel (v vrata)

5. urni kazalec

6. gradb. opornik

7. mehan. zavrtalnik

Sagitta [sədžítə] samostalnik
astronomija strela, blisk (zvezde)

sagitta zoologija vrsta morskega črva

Strahl, der, (-/e/s, -en) žarek; von Flüssigkeiten, Elektronen usw.: curek; Blitz: blisk; Tierkunde bei Seesternen: krak, bei Fischen: plavutnica; am Pferdehuf: žabica, strela; Mathematik poltrak

strappalana f bot. bodič, strela (Xantium italicum)

strelíca ž strijela, strela, strelica: strelica je švignila po zraku
strijela je zviznula kroz zrak, kroz vazduh

strijèla ž, mn. strȉjele (ijek.), stréla ž, mn. strêle (ek.)
1. puščica: odapeti -u; odletjeti kao strijela; brz kao strijela; jato divljih gusaka preletje nebo u -i v obliki puščice
2. blisk, strela: došlo je kao strijela iz vedra neba; strijela te ubila!