sijèdjeti -dīm (ijek.), sédeti -dīm (ek.) siveti: kosa mi već sijedi, gl. tudi sjediti
sívjeti sívīm, sívio sívjela (ijek.), síveti sívīm, síveo sívela (ek.) siveti: nebo je počelo sivjeti; u daljini se nejasno sivjela oblačna daljina se je nejasno sivo odražala oblačna daljava
šárati šárām
I.
1. pisano barvati: moler mu šarao dvore
2. krasiti, okraševati: pušci srmom šarao kundak
3. barvati: šarati uskršnja jaja
4. begati z očmi: dok ih slušam, oči mi šaraju po dvorištu; šarati očima
5. lagati, sem ter tja švigati, lažnivo se izgovarjati: ne valja šarati, jer ćemo umrijeti, umreti
6. čez ojnice skakati: mlada žena počela šarati
7. ekspr. pisariti: naša djeca svaša šaraju po zidovima
8. opotekati se, potikači se: plane kad vidi koga gdje šara oko njene kuće
9. smukati se, vrteti se: šarati oko koga
II. šarati se
1. začenjati zoreti: u vinogradima već se grožđe šara
2. siveti: od briga poče mu se i kosa šarati
си́ві́ти си́ві́ю недок., sivéti -ím nedov.
grùšati se -ā se
1. strjevati se, sesedati se: krv mu se gruša; mlijeko se počelo grušati
2. rahlo siveti: kosa se već počela grušati
засереть(ся) osiveti, začeti siveti
χνοάζω (χνόος) poet. dobivam prvi puh (prvo brado); Sof. O. R. 742 dobim prve sive lase, začnem siveti.