Franja

climat [klima] masculin podnebje, klima; pokrajina; figuré okolje, ozračje, atmosfera

climat tempéré, doux, humide, sec, sain, malsain, de montagne zmerno, milo, vlažno, suho, zdravo, nezdravo, gorsko podnebje

clime [klaim] samostalnik
poetično podnebni pas
poetično dežela, pokrajina

comarca ženski spol okolica; pokrajina

contrée [kɔ̃tre] féminin pokrajina, dežela

contrées lointaines daljne dežele
contrée riche en primeurs z zgodnjo povrtnino, sadjem bogata pokrajina

country¹ [kʌ́ntri] samostalnik
dežela, domovina, pokrajina; podeželje, vas
figurativno področje

parlament, britanska angleščina to appeal to the country razpustiti parlament; razpisati nove volitve; britanska angleščina, parlament raziti se
in this (ali our) country pri nas
cross country čez drn in strn
native country domovina
old country prejšnja domovina
right or wrong my country domovini se ne smemo nikdar izneveriti
in the country na deželi, na vasi
ameriško God's own country ZDA
foreign country tujina
to go up country iti v notranjost dežele
all over the country povsod

countryside [kʌ́ntrisaid] samostalnik
podeželje, pokrajina; mestna okolica in njeno prebivalstvo

décor [dekɔr] masculin dekor; okras; nakit; théâtre dekoracija; ambient, okolje, pokrajina; figuré okvir; (figuré)

changement masculin de décor (nenadna) sprememba položaja
décor mural stenski okras
(familier, automobilisme)

entrer dans le décor zavoziti s ceste po nesreči

district¹ [dístrikt] samostalnik
pokrajina, okoliš, predel, okraj, okrožje, področje

ameriško district attorney javni tožilec
ameriško District of Columbia samostojno ozemlje z glavnim mestom Washingtonom
manufacturing district industrijsko področje
district heating centralno ogrevanje za celo mestno četrt
district visitor župnikov pomočnik

ejàlāt -áta m (t. ejalet) dial. pokrajina

etnàrhija ž (gr. ethnos, archein) etnarhija, namestništvo, kneževina, pokrajina

fīnis -is, abl. sg. -e, starejše -ī, m redko f (najbrž iz *fīg-snis: fīgere)

I.

1. meja; v sg.: Cu., Sen. ph., Val. Fl., T., Sil., Suet., Iust., Amm., intra finem eius loci Ci., Rubico finis est Galliae Ci., quem ad finem … loca aperta pertinebant C. do koder, Oceani finem iuxta V. ob obali, finis Campanus L., vagantes per utrumque finem L., fine trium zonarum contentus O.; pogosteje v pl.: Ter., Val. Fl., Suet., Cl., fines agrorum Ci., usque ad agri finīs prosequi Ci., certi fines Macedoniae erant Ci. fines imperii propagare Ci., N., fines regere (določiti) Ci.

2. pl. meton. ozemlje, zemlja, dežela, pokrajina: fines angusti, lati C., in mediis Eburonum finibus C. sredi eburonskega ozemlja, se in fines Ubiorum recipere, iter facere in fines Santonum, fines (de)populari, fines vastare C., fines primi Eburonum Ci. skrajni del eburonskega ozemlja, in primis finibus praesto erat Ci. tik ob meji, in finibus Cyrenaeorum Africam accessit N. ob kirenski obali, nos Gallis partem finium concedere L., patriae fines … linquimus V., positaeque Italis in finibus urbes O., fines Germanorum Suet., pro finibus arma corripere Fl.; occ. (o zasebnikih) zemljišče, posestvo: fines habere proprios C., sibi latos fines parare C., dominos finibus pellere C.

3. metaf. meja: in indicando finem aequitatis et legis transire Ci., eum ex finibus humanae naturae exterminandum puto Ci., finīs officiorum paulo longius protulisse, quam natura vellet Ci., f. ingenii Ci., f. cottidiani officii Ci., mihi finīs constituam, extra quos egredi non possim Ci. iuris fines transcendere Lucr., intra naturae fines vivere H., finem et modum habere Q., f. senectae Stat., finis aequi iuris (občega prava) T.

4. cilj: superest in fine Cloanthus V. pri cilju dirkališča, fessique sub ipsam finem adventabant V., certum finem noscere Lucan., sitne virtus finis Q.; metaf. namen, namera, smoter: si nemo audet se credere pugnae, quae finis standi? V. čemu stojim tu? domūs finis est usus Ci., eā fini facere velle aliquid, uti … Lucil., voluptas finis animalibus Q.; hoc ad eum finem memoravimus, ut … T. s tem namenom … ; occ. abl. fine z gen.: (tja) do kolen: fine inguinum mare ingredi S., fine genūs vestem succincta O., umbilici fine Auct. b. Afr. do popka.

II.

1. konec, zaključek: f. fugae Pl., vitae Ci., Suet. intra finem anni Ci., sit discordiarum finis aliquando Ci., f. lucis O. konec dneva, f. laborum C., V., labor in fine est O. bliža se koncu, f. malorum O., bellum non ante cepit finem, quam … L. se ni končala prej, f. poenarum Lucr., episculae Plin. iun. Pogosto z glag. esse; operi Victoria finis O. zaključek dela je podoba (boginje) Zmage, finis erat dictis O. Pomni poseb. reklo: finem facere čemu konec storiti, kaj končati, nav. z gen.: ille dies victoribus imperii et victis vitae finem fecit Ci., finem f. tyrannidis, belli N., operis O., fine proelii facto Cl.; z gen. gerundii: finem facere loquendi, orandi, pugnandi, bellandi C. končati pogovor, molitev, boj, vojno, dicundi finem fecit S., libri facere finem N.; z dat.: finem facere sermoni suo Pl., finem facere orationi, libidini Ci., iniuriis C.; z ret. premeno: finem adferre vitae Ci., finem imponere labori, bello O., armis T., finem dare malis V. — vitae Iuv., — caedibus Fl., bello, proelio Eutr.; za izražanje neskončnosti kakor: finis abest, fine dempto, exempto O., zlasti pa (za V.): sine fine = brez konca, neprenehoma: his imperium sine fine dedi V. neskončno, brezmejno, pigetque actorum sine fine mihi O., sine fine iacebat sopitus O.; s pesn. premeno: nullo fine, nullā cum fine O., lux caritura fine O.

2. occ.
a) konec življenja, smrt: mortem naturae finem esse, pravi Ci.; po tem: ad finem servati amores O. do smrti, ubi aderat finis T., septem menses a fine Neronis T. od smrti, f. hominis Q.
b) pogin, prepad, razpad, izguba: finis adest rerum (Romanarum) Lucan., longissimae libertatis finis Vell.

3. metaf.
a) višek, vrhunec: finis (fines) bonorum, et malorum Ci., honorum populi finis est consulatus Ci., licebit … finem pro extremo aut ultimo dicere Ci., pudoris finis expletus Stat.
b) opredelitev, definicija, razlaga: Q.
c) (kot jur. t. t.) mera, kakovost, način: fini qua Icti. ali in fini qua Col. ali quo fini Gell. kolikor, hac fini Gell. na ta način.

Gegend, die, (-, -en) okolica, področje, (Umgebung) okoliš; (Himmelsgegend) smer neba; (Landschaft) pokrajina; in der Magengegend usw.: okoli (želodca itd.); in die blaue Gegend hinein tja v tri dni

glēba in glaeba -ae, f (prim. lat. globus, glomus [iz *glemos], galla [iz *galna], gr. γλουτός okroglina, zadnjica)

1. gruda, kepa: qui ullam agri glebam possiderent CI., non adimi cuiquam glebam de Sullanis agris CI., glebam in mortuum ali in ōs inicere CI., vertentes vomere glebas LUCR., rastris glaebas qui frangit inertīs V., proles, Sabellis docta ligonibus versare glaebas H., nec ulli ... gleba ulla agri adsignaretur L., glaebas dimovere aratro O., auro madidae glebae O. z zlatom nasičene.

2. meton.
a) zemljišče, zemlja, svet, njiva, polje: terra ... potens armis atque ubere glaebae V., gleba Sicula O., ubere vix glaebae superat (sc. Aegyptus illas insulas) LUCAN., Eleusiniam glebam percolere AP., incolere fecundissimam glebam AMM.
b) dežela, kraj, pokrajina: glebae felices AP.

3. metaf. kos, košček, kroglica, kepa, gomolj: e thuris glaebis LUCR., sebi ac picis glebae C., glaebae marmoris PLIN., incana glebis tura STAT., glebae aureae IUST.

humus -ī, f (prim. gr. χϑών [iz *χϑώμ] zemlja, tla, prst (fem.), gr. χαμαί na zemlji, na tleh, na zemljo [tla], gr. χαμᾶ-ζε na zemljo [tla], po tleh, gr. χαμᾶ-ϑεν od zemlje, od [s] tal, gr. χϑαμαλός ali χαμηλός = lat. humilis)

1. prst (f), zemlja, svet, tla: Amm., h. iniecta Ci., humi pabulum S. trava, zelišča, quae humi arido atque arenoso gignuntur S., h. dura, pinguis V., fundit humus flores, mandare humo corpus, ab humo convellere silvam V., qui … humum semel ore momordit V. ki je enkrat zemljo ugriznil = šel pod rušo (prim.: gr. ὀδὰξ ἕλον οὖδας Hom.), repere per humum H. po tleh, propter humum volare O. pri tleh, h. graminea, arens O., tundit humum moriens O., nec caelo neque humo neque aquis dea vestra recepta est O., in humo lumen figere O., deiecto in humum vultu O., proiectos in humum necat T., humo facili ac levi acceptante occultum opus Cu., h. horrida Sil., gelida Stat. Pomni poseb.
a) loc. humī pri glag. mirovanja = na tleh: humine an sublime putescat Ci., h. iacēre Ci., O., nos h. strati Ci., stratus h. Iuv., h. depressus S., humi (po drugih humo) aliquem condere V. v zemlji, h. positus O.; prolept. pri glag. pregibanja = na tla: corpora fundit h. V., procumbit uterque pronus h. O., stravit h. pronam, prosternit h. iuvenem O., spargit h. dentes O., abicere h. corpus Cu. ali se Plin.
b) redk. acc. humum na tla (nam. nav. in humum; gl. zgoraj): primos et extremos metendo stravit humum H.
c) abl. humō α) kot pravi abl. = od (s) tal, od (iz) zemlje: ventus harenam h. excitavit S., fundit h. … victum … tellus V., Troia fumat h. V., h. exire, surgere, se movere, se tollere, oculos attollere, membra levare O., hominem appellari, quia sit humo natus Q. β) kot abl. loci = na tleh, na (v) zemlji: figere h. plantas V., humo aliquem condere (gl. zgoraj) V., sedit humo nuda, h. iacet resupinus, durā cornua figit h. O.

2. occ.
a) orna zemlja, orníca: spargere semina rudi humo O., humum vicinia nulla premebat (ni utesnjevala) O.
b) tla = tlak, dno, pod: humus erat lutulenta vino Ci., aquae perspicuae ad humum O.
c) pesn. zemlja = kraj, pokrajina, dežela: h. Punica, Pontica, Tomitana, natalis O., Delphi mediam humum orbis tenentes O., Mercurius gratam Minervae despectabat humum (= Atticam) O., dum pretium vitae grata rependit humus Pr. hvaležno podzemlje.

3. metaf. tla = nizko, nizkotnost, podlo(st) v govoru, v mislih: via, qua me possim tollere humo V., humum vitare H., serpit humi H., sermones repentes per humum H., corpus … adfigit humo divinae particulam aurae H.

Opomba: Humus kot masc.: Gracchus et Laevius ap. Prisc. Star. abl. sg. humu: Varr. ap. Non.

krâj krȁja m, mest. u kràju, mn. krȁjevi
1. kraj: rodni kraj; manji i veći krajevi u našoj zemlji; guske se sele u topliji kraj; očaran romantikom -a
2. pokrajina: pasivni, primorski, beskišni krajevi
3. obrežje, obala, kopno: hvali more, drž se -a; srećno stići na kraj
4. konec: pred kraj godine; na kraju godine; slijediti, slediti do na kraj svijeta, sveta; s -a na kraj; izvući tanji kraj potegniti tanjši konec, skupiti jo; okrenuti deblji kraj uporabiti ostrejše ukrepe; ići, dolaziti -u približevati se koncu; ići do -a u nekoj stvari iti do konca v neki zadevi; na -u krajeva navsezadnje; izići s kim na kraj srečno končati s kom, premagati koga
5. krajevina: on zadigne krajeve od habita i zadene ih o pojas
6. kraj, dežela, domovina: ići u stari kraj, vratiti se u stari kraj

kráj kraja m
1. mjesto, mesto: v tem -u že dolgo živim; odljuden kraj
pusto mjesto; zdraviliški kraj
lječilište (leč-); dornači, rodni kraj
rodno mjesto, zavičaj; kraj bivanja
mjesto prebivanja; turistični kraj
turističko mjesto
2. kraj, pokrajina, predio (-deo): vinorodni, žitorodni kraj; gorski kraj
planinski kraj, predio
3. kraj, krajnji dio, rub, ivica: hodi čisto pri -u; na obeh -ih stojijo ljudje
4. kraj, dočetak, svršetak: priti na kraj poti
doći na kraj puta; dognati kaj do -a
dotjerati (-ter-) što do kraja; nikdar mu ne prideš do -a
nikad mu nećeš doći do kraja
5. početak: začel je pripovedovati od -a; od -a smo živeli skupaj
u početku smo živjeli (-ve-) zajedno
6. obala: odriniti od -a
otisnuti se od obale
7. obod: klobuk s širokimi -i
8. dati kaj v kraj metnuti što na stranu; jesti vse od -a
jesti potpuno sve

krȁjina ž
1. krajina, obmejna pokrajina: vojna krajina; Bela krajina; Bosanska krajina
2. pokrajina: promatrati lijepu -u
3. vojska, vojna: Kočina krajina
4. ekspr. vojska, armada: ono nije kita i svatovi, već je sila i krajina

kràjīšte s pokrajina, kraj

krȁjobraz m, krȁjolik m pokrajina, slika pokrajine, pejsaž

lado moški spol (leva ali desna) stran; poteza v obrazu; pokrajina, dežela, (prost) prostor

el buen lado prava stran (blaga)
lado flaco (débil) slaba stran
dar de lado a uno komu hrbet obrniti
dar mucho lado a alg koga visoko ceniti
dejar a un lado, dejar de lado ob strani pustiti, izpustiti, ne omeniti
echar por otro lado drugo pot ubrati
hacer lado prostor napraviti
hacerse a un lado na stran stopiti
ir lado a lado vštric iti
voy a su lado grem k njemu
mirar de (medio) lado po strani (pisano) gledati
al lado zraven
a un lado v (na) stran, ob strani
¡bromas a un lado! šalo vstran!
al lado de a/c zraven, ob
al otro lado, del otro lado na drugi strani, na prejšnji strani
de mi lado na moji strani
del lado de acá (de allá) na tej (oni) strani
de uno y de otro lado z obeh strani
tacones de medio lado pošvedrane pete
por este lado v tem pogledu
por otro lado na drugi strani, nasprotno
todo tiene su lado bueno y su lado malo vsaka medalja ima dve plati
tener buenos lados imeti dobre pomagače
por (en, de) todos lados povsod, na obeh straneh, z vseh strani