Franja

deflagrate [défləgreit] prehodni glagol & neprehodni glagol
požgati; pogoreti

dēflăgrō -āre -āvī -ātum

I. intr.

1. docela pogoreti, zgoreti: Suet., facibus incensa … domus deflagravit Ci., qua nocte natus erat (Alexander), eādem Dianae Ephesiae templum deflagraverat Ci., (Phaëthon) ictu fulminis deflagravit Ci., si aedes nostrae deflagrassent L.; pren. = poginiti: qui … communi incendio malint quam suo deflagrare Ci., ruere ac deflagrare omnia passuri estis? L.

2. dogore(va)ti, pren. = poleči (polegati) se, poneha(va)ti: spes animum subibat deflagrare iras vestras … posse L., deflagrante paulatim seditione T., nec patiebatur iram … senis deflagrare Lact.

— II. (redko) trans. pož(i)gati: quae (loca sol) proxime currendo deflagrat Vitr.; sicer le pt.pf. dēflagrātus 3 požgan: fana flammā deflagrata Enn. ap. Ci.; pren.: in cinere deflagrati imperii Ci. uničenega, propadlega.

deūrō -ere -ūssī -ūstum

1. pož(i)gati, sež(i)gati, zaž(i)gati, popaliti, spaliti: pluteos turrium C., frumenta, agros vicosque L., deusto monte Caelio, deusta parte circi T., d. tres libros Gell., scripta alicuius Min.

2. pren.
a) (o mrazu) osmoditi, pomoriti: arbores … hiems deusserat L., quae propiora sunt mari, aquilone maxime deuruntur Cu.
b) (o kačah) s svojo sapo pokončati: Sen. ph.

embraser [ɑ̃braze] verbe transitif zažgati, požgati, (raz)vneti; žgati (sonce); močno razsvetliti

s'embraser vžgati se, vneti se, zažareti; zasvetiti se; figuré razvneti se

exūrō -ere -ūssī -ūstum

I. izž(i)gati, z ognjem pregnati: aliis scelus exuritur igni V., exustae tuae mox, Polypheme, genae Pr.

— II.

1. požgati, sežgati, upepeliti: Sen. ph., oppida vicosque C., classem, puppes V., vicos exustos esse, exustis villis omnibus, domi suae vivus exustus est Ci., Boeotii exusti Ci. z ognjem opustošeni, clivus Publicius ad solum exsustus est L., lucerna exusta est Vitr. je dogorela; preg. (o čem nemogočem): maria exurere V.

2. pren.
a) izsušiti (izsuševati), posušiti: sol exurit omnes lacus Cu., loca exusta solis ardoribus S., exusta palus, exustus ager V., caseus sole exustus Col.; (o žgoči žeji) žgoč (iz)mučiti: sitis exurit miseros Lucr. ali fatigatos Cu., fervida exustus siti Sen. poet.; exustus flos siti veteris ubertatis exaruit Ci.
b) dodobra ožgati: sol … terrae fetum exusserit Pac. fr., quod sol graciles exureret artus Tib.
c) razgreti (razgrevati), segreti (segrevati): antra positis exusta caminis O., fervido sole exurente vestigia Cu., si quis exustus in sole est Cels.; tudi: vneti komu ljubezen: divos Tib.
č) uničiti (uničevati), izjedati, razjedati: (suci) cornua exurunt O., eruca exurit semina morsu Col. poet., vis veneni exurit ferrum Cu., magis exurunt curae Sen. tr.

incendier [-dje] verbe transitif zažgati, požgati; upepeliti; figuré hujskati, pobuniti, zrevolucionirati; populaire obsuti z očitki; pordečiti, ožariti (obraz)

īn-flammō -āre -āvī -ātum (in [praep.], flamma)

1. uplameniti, pož(i)gati, zaž(i)gati, zapaliti: Sen. fr., Suet., malleolos et faces ad inflammandam urbem comparare Ci., Ceres dicitur inflammasse taedas ignibus (Aetnae) Ci., classem inflammari iussit Ci., deorum templa aedis sacras infl. Ci., lucernam Ci. prižgati, tecta L., agros cum segetibus Amm., terras hostiles, Macedoniam Amm.

2. metaf. vne(ma)ti, razvne(ma)ti, podž(i)gati, vž(i)gati: ex rei publicae malis sceleris sui faces inflammat Ci., sic cupiditate inflammatus est Ci., omnes inflammati odio Bruto subvenimus Ci., procedit iste inflammatus scelere Ci., inflammari ad cupiditates Ci., inflammatus ad gloriam Ci., civem inflammat vester consensus Ci., cohortationibus inflammatus populus Ci., inflammatus insolitā victoriā Ci., aliquem amore inflammare V. vneti v kom ljubezen, nisi inflammatus ipse (orator) et ardens accesserit Ci. ognjevit in goreč, voluptatum spe inflammatus Ci., acriter inflammare Amm. animos infl. Q., inflammatus animus Ci., petit inflammata Saguntum fides Sil. (o jezi), inflammatae mentes Ci., inflammare studium, odium, libidinem, invidiam, furorem, impetum Ci.

3. occ. kot medic. t. t. vne(ma)ti: lienem Cels., vulnera ac morbos Plin.; subst. pt. pf. īnflammāta -ōrum, n vneti deli: Plin. — Od tod adv. k pt. pr. īnflammanter vnemajoč, žareč: Gell.

izgòrjeti -īm (ijek.), izgòreti izgòrīm (ek.), izgòrio izgòrjela, izgòreo izgòrela
1. zgoreti: kuća je vatrom izgorjela; izgorjeti u ljubavi; izgorjeti od stida
2. požgati, sežgali: izgorjeti šumu; fanatici izgorješe mnoge naše biblioteke; osudili bi na smrt nevjernike, žive bi ih izgorjeli na gradskome trgu
3. pokuriti: izgorjeti mnogo drva
4. pokvariti se, izničiti se, iti na nič: da dubre sasvim izgorelo, izvetrilo i snagu izgubilo ne bi, na njive se ili bašte izvozi
5. uničiti: nemoj da me izgoriš
6. oveneti, posušiti se, zgoreti: izgorjela je tratina
7. ogoreti: izgorjeti od sunca
8. dogoreti: svijeća, je izgorjela
9. ekspr. pogoreti (pri igri, pri kartanju): dajte amo te karte, izgorjeli ste svi
10. izgorješe mi tabani zelo sem nestrpen: izgorjeti po glavi ponoreti; izgorjele su mu utrobice padel je od puškine krogle; izgorjeti srce (utrobice) kome ubiti koga s strelnim orožjem

niederbrennen^* transitiv požgati; intransitiv pogoreti

òfuriti -īm (se)
1. pog. opariti (se), obariti (se): ofuriti pile
2. požgati: biće mnogo voća, ako mraz ne ofuri; nesrećno stablo, od živa groma ofureno

opáliti òpālīm
1. ožgati, opeči: crna sam jer me opalilo sunce
2. osmoditi: opaliti dlake, svinjče
3. požgati: opaliti varoš
4. sprožiti, ustreliti: opaliti pušku, iz puške
5. sprožiti se: puška nije opalila
6. ekspr. opiliti, udariti: opaliti komu šamar
7. požgati, uničiti: mraz je opalio cvijeće

oprúditi òprūdīm požgati, posmoditi: slana je oprudila cvijeće; smrt će opruditi taj cvijet; oprudeno cvijeće

òpržiti -īm (se)
1. ožgati (se), požgati (se): vatra gori, Maru ne oprži; sva sela osvojiše i živim ognjem opržiše
2. opeči (se): kad se ko oprži, oprženo mjesto drži u zeitinu

per-ūrō -ere -ūssī -ūstum (per in ūrere)

1. docela (povsem, čisto, dokonca) zaž(i)gati, pož(i)gati: p., quidquid attigerat Cu., vas Plin., agrum L. požigati po deželi, ossa perusta lacrimis spargere O., zona perusta Lucan. vroči pas; (o mrazu) (o)smoditi: Ca., Col., terra perusta gelu O.; (o ranah): colla perusta (sc. boum) O. otisnjeni, otiščani, ožuljeni, vneti, perustus funibus latus H. raztepen, razbit.

2. metaf. (o žeji, vročici) žgati, peči, mučiti: sitis saucios perurebat Cu. pekoča žeja je mučila ranjence, perustus ardentissimā febre Plin. iun.; pren. (raz)netiti, razpaliti (razpalj(ev)ati), razvne(ma)ti, podž(i)gati, spodbuditi (spodbujati): perurimur aestu (sc. amoris) O., homo perustus inani gloriā Ci. gineč od praznega (puhlega) slavohlepja; occ. (raz)jeziti, (raz)srditi: Cat., Sen. ph.

popáliti pòpālīm požgati: popaliti sela i gradove

popŕljiti pòpr̄ljīm
1. požgati
2. popariti

pòpržiti -īm popražiti, popeči, požgati: popržiti dva jaja za doručak; kukuruz je malo prije popržila za sestru; sve će sjeći vojska, a strag će vas vatra popržiti

pòžditi -īm požgati

požèći požèžēm požgati: sunce će nas požeći

scathe [skéið]

1. samostalnik
škoda, zguba; poškodba; žalitev

2. prehodni glagol
arhaično zelo napasti, kritizirati
poetično požgati, uničiti z ognjem
arhaično poškodovati, raniti