Franja

Zadetki iskanja

  • fondre* [fɔ̃dr] verbe transitif ulivati; (raz)topiti, (s)taliti; stopiti, zmešati; združiti, (s)kombinirati; vnovčiti (delnice); verbe intransitif taliti se, tajati se, kopneti, raztopiti se; navaliti (sur na); figuré izginiti, skopneti; familier (s)hujšati

    se fondre raztopiti se, izginiti
    fondre du plomb topiti svinec
    fondre une cloche ulivati zvon
    fondre la glace (figuré) prebiti led
    fondre deux livres en un seul združiti dve knjigi v eno samo
    la glace fond led se taja
    la grêle fond toča se usuje
    fondre en larmes spustiti se v hud jok
    l'argent lui fond dans les mains denar mu kopni v rokah
    fondre sur quelqu'un planiti, navaliti na koga
    l'épervier fond sur sa proie skobec plane na svoj plen
    tous les malheurs lui ont fondu dessus vse nesreče so se zgrnile nanj
    elle a fondu de dix kilos deset kil je shujšala
    le ciel se fond en eau lije kot iz škafa
    faire fondre quelque chose stopiti kaj; odpraviti, odstraniti kaj
  • go on neprehodni glagol
    nadaljevati, trajati (at)
    planiti, navaliti; vesti se
    domačno pripovedovati
    gledališče nastopiti, igrati

    to be going on bližati se
    go on the dole dobivati podporo brezposelnih
    go on horseback jahati
    go on one's way iti svojo pot
    go on the parish pasti občini v breme
    go on foot iti peš
    go on for bližati se
    go on one's knees poklekniti, na kolena pasti
    go on the stage postati igralec
  • in-cidō1 -ere, íncidī (in, cadere)

    1. pasti (padati) v ali na kaj: Plin., Lucr., Sil., Q., belua in foveam incidit Ci., incidit ad terram Turnus V., turris Danaūm super agmina incidit V.; z dat.: V., Col., Lucr. idr., caput incidit arae O., ruinae … nostris capitibus incident L., incidunt missilia ramis Cu. padajo nanje, jih zadevajo, incidit ictus clipeo T. ga zadene (prileti nanj); poklas. z acc.: quos inciderat ballista (= in quos ceciderat) T.; abs.: incidit spatium rhombi Iuv.; metaf.
    a) priti v kak čas, biti v kakem času, spadati v kak čas: N., Q., Plin., Suet., in Calendas Ianuarias compitaliorum dies incidit Ci., quintus annus in te praetorem incidit Ci. v tvojo preturo (v čas tvoje preture), omnia in nostram aetatem inciderunt Ci., eius aetas incidit in ea tempora Ci., incidi in id tempus Ci.
    b) v glavo pasti, na misel priti: quae cogitatio si non incidisset Ci., incidit mihi in mentem Ter., Ci.

    2. occ.
    a) (o rekah) v … padati, izlivati se: hi duo amnes … incidunt … flumini L.
    b) planiti, zagnati (vreči) se v ali na kaj: exercitus patentibus portis incidens L., castris i. L., navigiis incidit eurus V., flamma incidit in segetem V. šine, švigne.
    c) (koga sovražno) napasti, naskočiti, zapopasti, navaliti na koga: acrius ultimis incidebat Romanus L. je naskakoval; pren. = prepasti (prepadati), prevze(ma)ti, obiti (obhajati), obstreti: terror incidit exercitui C., pestilentia incidit in urbem L. je prišla nad mesto.

    3. metaf. nepričakovano na koga naleteti ali zadeti, kam priti, pasti, zabresti, zaiti: in quos de improviso incidant Ci., in hostīs aut in praedones i. Ci., in latrones i. Ci., mulier in viros inciderat Ci., in manus eorum i. Ci., in vim et in tela latronum i. Ci., in Bactrianos i. Cu., quibus quadrigae inciderant Cu.; z novo metaf.: quocumque oculi inciderint Ci. kamor koli se obrnejo oči, casu in eum sermonem incidi qui tum fere multis erat in ore Ci. sem prišel (napeljal besedo) na to govorico (toda: incidere in sermonem [sc. hominum] Ci. ali i. in varios sermones Ci. priti ljudem v (na) zobe, razne govorice se raznesejo (raznašajo) o kom; prim. pod 3. navedene occ. pomene in rekla kakor: in suspiciones incidere, in eorum mentionem i. Ci.; occ. (v kako zlo ali slab položaj) pasti, priti, zabresti, zaiti: in morbum incidit N., Ci. zbolel je, in furorem Ci. razsrditi se, zbesneti, in insaniam Ci. zblazneti, in cupiditatem Ci. zaželeti si, incidit in invidiam N. prišel je v zamero, in fraudem divinitus incidit Ci., in has miserias numquam incidissemus Ci., in suspiciones incidit regni adpetendi Ci. osumili so ga, da … , in calumnias i. Ci., in aes alienum i. Ci. zabresti v dolgove, incidit in Scyllam, qui vult vitare Charybdim H.; poklas. s samim acc.: i. caecitatem Ambr., i. repente hunc morbum Plin. Val. nalesti se.

    4. (o dogodkih) nenadoma nastopiti, pripetiti se, zgoditi se, primeriti se, naključiti se: Plin. iun., Sen. ph., Cels. idr., incidit civile bellum N. vmes je izbruhnila, ne quod periculum incideret N., fatalis quaedam calamitas incidit Ci., incidit mentio de aliquo L. ali alicuius Sen. ph. ali incidit sermo de aliquo Plin. iun. beseda (pogovor) nanese na nekoga, v pogovoru se kdo slučajno omeni; s finalnim stavkom: Auct. b. Afr., Auct. b. Hisp., forte incidit, ut nuntiaretur Ci., forte ita incidit, ut … lictor Sulpici … forem … virga parentaret L., forte ita inciderat, ne duo violenta ingenia matrimonio iungerentur L.; z dat.: incidit regi adversa valetudo Cu. je prišla nenadoma nad kralja, se ga je nenadoma prijela, multis inciderunt tales casus Ci., si quid durius tibi inciderit Prop.

    Opomba: Pt. fut. act. incasūrus Plin.
  • in-cumbō -ere -cubuī -cubiturus

    1. leči (uleči se) v, na kaj, nad ali ob kaj, nasloniti se, skloniti se na(d) ali ob kaj: O., Petr., Q. idr., remis incumbere V., L., Cu. upirati se v vesla = hitro veslati, equus incumbit eiecto (equiti) V. pade na … , incubuitque toro V., Damon incumbens olivae V. oprt na palico, incubuit in eum, a quo tenebatur Cu. naslonil se je; od tod pesn. silex incumbit ad amnem V. se nagiblje k padcu, laurus incumbens arae V. nagnjena čez žrtvenik, ki se nagiblje … , visi čez … , fato i. V. pospešiti.

    2. occ.
    a) (na meč) nasaditi se, — nabosti se: incumbere in gladium Ci. ali gladio Corn., Val. Max. ali ferro O., Ph., Val. Max. ali i. gladium i. Pl.
    b) (sovražno) z vso težo (silo) v (na) koga zagnati se, na koga navaliti, pritisniti (pritiskati): (Camilla) insequitur incumbens eminus hastā V., Romani suo pondere incumbentes in hostem L., i. in litus Cu., sagittariis i. T.; samo zase: a fronte i. T.; pren.: tempestas silvis incubuit V. nevihta je z vso silo navalila (se vrgla) na gozdove, magna vis venti in mare incubuit Q., ventus incubuit Iust., incubuere maria Plin. so se vri(ni)la v deželo, Pergamum incubuit sibi Sen. ph. se je zrušil, febrium cohors terris incubuit H. je navalila, pritisnila, saevior armis luxuria incubuit Iuv., invidia mihi incumbit T. leži težko na meni, me tlači, ut iam inclinato iudici reliqua incumbat oratio Ci., nunc, nunc incumbere tempus O., tu eo maxime incumbis Ci., huc incumbe Ci.

    3. metaf.
    a) (o osebah) poprijeti se česa, lotiti se česa, prizadevati si, truditi se, zavzemati se poganjati se, skrbeti, brigati se za kaj, posvetiti se čemu: huc incumbat orator Q., quocumque incubuerit orator Ci. na katero koli stran se trudi = kakršen koli vtis hoče narediti (ustvariti); z ad: qua re incumbite ad salutem rei p. Ci., i. omni studio ad id bellum Cu., ad rem publicam conservandam Ci., ad ulciscendas iniurias Ci.; z in: incumbite in causam Ci., in id bellum C., in Caesaris cupiditates Ci. pospeševati jih, streči jim; z dat.: toto pectore novae cogitationi i. T., aratris i. V. lotiti se oranja; z acc. pron. n.: haec incumbe Ci.; od tod tudi (pesn.): i. haustus Palladios Stat.; pesn. z inf.: incumbent … sarcire ruinas V.; osamel je sklad s finalnim stavkom: L.; occ.
    b) (v nazoru ali občutju) nagibati (naklanjati) se: inclinatio incumbit ad virum bonum Ci., eodem incumbunt municipia Ci.; podobno: incubuit mens … dolori O. se je vdala.
    c) (o dolžnosti): vezati koga, prist(oj)ati komu: iudici incumbit officium Icti., haec incumbit nobis necessitas, ut … Aug.
  • in-currō -ere -currī (redko -cucurrī) -cursum est

    1. (nalašč) teči v, dirjati v kaj: incurristi amens in columnas Ci. (preg.) „zaletel si se z glavo v zid“; abs.: torrentes praecipiti, alveo incurrunt Cu. dero. Od tod pren.: agri in Campanum publicum incurrebant Ci. so se raztezala v … , segala v …

    2. (kot voj. t. t.) (s)teči, (z)dirjati proti komu, napasti koga, navaliti na koga: suos iam incurrentes tubā revocāvit N. ko so že hoteli napasti, ko so že tekli proti sovražniku; v starejši dobi z dat.: i. Romanis T., Mauris S., levi armaturae hostium L.; od tod pren. tudi: armentis incurrunt ursi O.; nam. dat. in z acc.: in nos Cu., in confertissimos hostes S., in Romanos L.; pren.: in hanc rei p. navem classes incurrunt Ci.; metaf.: z besedami napasti (napadati), zaletavati se v koga, precejati, obdel(ov)ati koga: in tribunos i. L., i. in alterius famam Ci.; poklas. trans.: Ap., tota vi novissimos incurrunt T., eos a tergo i. S. fr., hostium latus i. L.; occ. (v kako deželo) vdreti, udariti z vojsko: i. in agrum, in Macedoniam L.

    3. (slučajno) zadeti, naleteti na koga, srečati koga, prestreči koga: qui in me ipsum incurrit Ci.; abs.: quis est tam Lynceus, qui nusquam incurrat Ci. da bi nikjer ne naletel; pren.: neque quemquam offendet oratio mea, nisi qui se ita obtulerit, ut in eum non invasisse (namenoma), sed incucurrisse (slučajno) videar Ci.; o osebah: incurrere in oculos Ci. v oči priti, v oči pasti; o stvareh: ea in oculos incurrunt Ci. ali oculis i. Sen. ph. v oči biti (udarjati); trans.: deus videntium sensus incurrit Ap.

    4. metaf.
    a) o času in dogodkih: dogoditi (zgoditi) se, pripetiti se, nastopiti, zadeti: Icti., incurrit tempus Ci., id incurrit in eum diem Ci. pride, pade na ta dan, casus in sapientem potest incurrere Ci.; z dat.: i. circensibus Suet.
    b) (v kako stanje) zaleteti se, zagaziti, zabloditi, zaiti, priti, zabresti, pasti, zapasti (čemu): per errorem in fraudem i. Ci., non desino incurrere in crimen Ci., in perniciem Cu., hic labor in reprehensionem incurrit Ci. zapade graji, hi quaestus in odia hominum incurrunt Ci. zapadejo sovraštvu, postanejo predmet sovraštva; poznolat. trans.: Icti., Arn., Lamp., i. crimen loquacitatis Lact. Pri poznejših piscih najdemo še številne prenesene pomene:
    c) komu pasti, pripasti (pripadati), v (na) del(ež) priti: doleo aurum, quod in istum incurrit Aug.
    č) pregrešiti se, grešiti zoper kaj: in quod praeceptum incurro Aug.
    d) trans. vsiliti (vsiljevati) se komu: ingratos quoque memoria cum ipso munere incurrit Sen. ph.
  • in-gruō -ere -gruī (prim. ruo) navaliti, planiti na koga, napasti (napadati) ga: Pl., Plin., Fl., ingruit Aeneas Italis V., ingruentes accusatores T., hostis, Hannibal, catervae T.; metaf. napasti (napadati), nastopiti (nastopati), nasta(ja)ti, pritisniti (pritiskati), prignati se, pridreviti, pridrveti: Plin., ingruere morbi in remiges coeperunt L. bolezni so jih pričele napadati, horror armorum V., ingruit ferreus imber V. se je vsula, tela T., bellum, dominatio, invidia, necessitas, nox T., fatum, periculum T., ingruens vis fortunae L., hostile quid, si quid subitum ingrueret T., nec ubique tarde (pozno), nec celeriter aestas ingruit Col., luctifer annus Val. Fl., maior vis eloquentiae Q., umbra vitibus V.
  • invade [invéid] prehodni glagol
    vdreti, napasti, navaliti; prevzeti, zavzeti; prisvojiti si
    figurativno kratiti; prekršiti; samovoljno posegati v kaj

    fear invaded him ves je bil v strahu
    the village was invaded by tourists turisti so napolnili vas
    to invade s.o.'s rights kratiti komu njegove pravice
  • kìdisati -išēm (t. kyjdyrmak)
    1. udariti, navaliti, navaljevati na koga, naskočiti, naskakovati koga: kidisati na koga, na čiju čast, na čije poštenje
    2. siliti: ona je kidisala jednako: pij, jedi, prijatelju!
    3. ne prizanašati komu, uničiti koga: trgovci mu za dug kidisaše
    4. ubiti, škoditi: junak negda, sad ne junak više, no trst kojoj svaki hlad kidiše
    5. kidisati sebi ubiti se: mladi grof kidisao je svome životu
  • light*6 [lait] neprehodni glagol
    izstopiti, iti dol (from, off)
    pasti (on na)
    spustiti se (on na)
    naleteti (on na)
    ameriško, sleng navaliti (into na)
    ameriško, sleng izginiti, pobegniti (out)
    dogoditi se

    a cat always lights on its feet mačka vedno pade na noge
    the bird lighted on a twig ptič se je spustil na vejico
  • lunge2 [ləndž] neprehodni glagol
    suniti, zamahniti, napasti, navaliti (at na)
    planiti, skočiti naprej; ritniti, ritati (out)

    to lunge out at navaliti na koga (mečevanje)
  • nàgnuti nȁgnēm, nàgnuh nȁgnū in nàgoh nàže, nàgnuo -ula in nàgao nàgla
    I.
    1. nagniti: nagnuti bure, bačvu, krčag, čuturu, glavu
    2. nagniti se: dan je nagao; sunce nagnulo k zapadu
    3. ekspr. pripraviti koga do: nagnuti koga na pokajanje
    4. ekspr. spustiti se v beg, pobrisati jo, ucvreti jo: dijete naže uza stranu, on naže bježati
    5. napasti, navaliti: sad nagoše pješaci
    6. nameniti se: kud si nagao?
    II. nagnuti se
    1. nagniti se: nagnuti se kroz prozor opasno je; nagnuti se nad bunar; nagnuti se napolje; dan se nagnu kraju; sunce se nagnulo k zapadu
    2. drveti, pognati se: za njima nagla potjera
  • nagŕnuti nàgr̄nēm
    I.
    1. nagrmaditi, nakopičiti: nagrnuti novac
    2. osuti: nagrnuti zemlju na kukuruze
    3. zasuti: zemlju ću nagrnuti na truplo
    4. navaliti: svi su nagrnuli u naš kupe
    5. privreti: nagrnuli su ovamo sa svih strana
    II. nagrnuti se nagrmaditi se, nakopičiti se
  • nàhrliti -īm prihiteti, navaliti: svijet, svet će prosto nahrliti
  • nàhrupiti -īm
    1. prihrumeti: nahrupiti u sobu
    2. navaliti, napasti: jedna poveća grupa nahrupi sa strane
  • najúriti nàjūrīm
    I.
    1. napoditi: najuriti koga iz kuće; sopstvenim, vlastitim snagama smo najurili okupatora iz zemlje
    2. nagnati: najuriti konja na demonstrante
    3. navaliti: najurio je narod na vrata dućana
    4. ekspr. doliti, priliti: najuriti vodu u vino
    II. najuriti se naletati se, natekati se
  • naklòpiti nàklopīm
    I.
    1. planiti, navaliti: svijet je napolju naklopio punom snagom
    2. vzdigniti: Marko nad kraljem sablju naklopio
    3. ekspr. dostaviti, pristaviti, dodati: na ispraćaju naklopio mu je stotinu preporuka
    II. naklopiti se ekspr.
    1. planiti: naklopiti se na jelo, na ručak
    2. z vnemo se pripraviti: naklopiti se na rad
  • nakopíčiti -im dov., нагрома́дити -джу док., накопи́чити -чу док., навали́ти -лю́ док.
  • nakotr̀ljati -ām,
    1. nakotaliti, navaliti: nakotrljati balvane pred kuću
    2. ekspr. nakotiti: nakotrljala mu je punu kuću djece
  • nalèći se nàležēm se, nàlegnēm se nasloniti se: nalegao se cijelim tijelom na sto, gl. tudi naljeći naléći naléžēm
    I.
    1. nasaditi: naleći kokoš na jaja
    2. navaliti: kvočka je nalegla silu pilića
    II. naleći se navaliti se
  • napásti -pádem, napadel -dla i napal -pala
    1. napasti, navaliti, udariti na koga: napasti sovražnika, iz zasede
    2. napasti: napasti banko, trgovino
    3. nasrnuti
    4. napasti, spopasti, obuzeti: napadla ga je bolezen