Franja

Zadetki iskanja

  • bijèda ž (ijek.), béda ž (ek.)
    1. beda, revščina, uboštvo: nekada su naši umjetnici umirali u -i
    2. nesreča, nadloga, nevolja: moga brata snašla velika bijeda; bijeda i nevolja velika nesreča; koja ti je bijeda kaj se ti je pripetilo; navući -u na vrat priti v nesrečo; izvući se iz -e; skinuti -u s vrata otresti se nesreče; bijeda bi je znala vrag si ga vedi!
    3. nadloga, križ: komarci su velika bijeda u blizini močvara
    4. beda, ničnost: sjaj i bijeda Hegelove filozofije
    5. kriva obdolžitev: što na ljude -e iznosite?
  • borrasca ženski spol piš, puh, močan sunek vetra, vihar; zoprnost, nadloga, sitnost

    tras la borrasca viene el buen tiempo za dežjem pride sonce
  • bother2 [bɔ́ðə] samostalnik
    nadloga, sitnost, težava, skrb
  • botheration [bɔðəréišən]

    1. samostalnik
    skrb, nadloga

    2. medmet
    presneto! vraga!
  • briga f

    1. nadloga, nevšečnost:
    darsi, prendersi la briga di truditi se za, poskrbeti za kaj

    2. prepir, spor:
    attaccare briga začeti prepir, spričkati se
  • calamité [kalamite] féminin (splošna) nesreča, katastrofa, šiba božja, nadloga, beda, stiska, zlo; nezgoda

    calamités de guerre vojne katastrofe
  • calamity [kəlǽmiti] samostalnik
    nesreča, beda, nadloga, razdejanje, katastrofa

    calamity howler nergač, pesimist
  • clādēs (clādis L. ) -is, gen. pl. nav. clādium, redko clādum (Sil., Amm.), f

    1. poškodba, izguba: cui (Mucio) postea Scaevolae a clade dextrae manus cognomen inditum L.

    2. pren. škoda, okvara, izguba, nadloga, nezgoda, nesreča: illam meam cladem maximum esse rei publ. vulnus iudicastis Ci., urbs sine Milonis clade nunquam esset conquietura Ci., alium alia clades oppressit S., gens integra a cladibus belli L. od škode zaradi vojne, od vojne bede, eā clade L. po tistem pustošenju, instantes clades L. kuge, pomori, hoc fonte derivata clades in patriam populumque fluxit H., quis tot... clades nunc singulorum, nunc universorum... animo adsequi queat Cu.; met. (o osebi, ki pripravlja komu pogubo) kuga, mučitelj, pogubitelj, moritelj: has pestes sociorum, militum clades tenetis? Ci., quis (relinquat) Scipiadas, clades Libyae V. Scipiona (mlajšega in starejšega), pogubitelja Libije (= Kartagine), haec clades Lamp. (o Heliogabalu), illa clades Lamp. (o vlačugah).

    3. nesreča v vojni, poboj, poraz: cl. acerbissima Marii Ci., sine clade victor H., iret ut ad muros... et subita turbaret clade Latinos V., cladem hosti affere Ci. ali inferre L. sovražnika poraziti, potolči, cladem facere S. poboj napraviti, suā temeritate contracta clades L., cladem accipere Ci., L. poraz utrpeti, poražen biti, cladem accipere ab hoste L. ali in Britannia T., terrestris navalisque cl. Cu. poraz na kopnem in na morju.
  • cochura ženski spol kuha(nje), peka, pečenje; trud, muka, nadloga
  • cōnflīctātiō -ōnis, f (cōnflīctāre)

    1. udarjanje stvari druge ob drugo: conflictationibus debilitari Ap.

    2. occ.
    a) suvanje in prerivanje (gnetenje) v gledališču za prostor: Q.
    b) α) sovražni prijem, spopad v bitki: Gell. β) pren. spopad z besedami, prepir, spor: Aug., Vulg.

    3. nadloga, mučenje, muka: Cypr.
  • contrariedad ženski spol nasprotnost, nasprotje, nezdružljivost; neprijetnust, nadloga; ovira
  • contratiempo moški spol zoprnost, nadloga, neprijetnost

    ¡qué contratiempo! kako neprijetno!
  • contrītiō -ōnis, f (conterere)

    1. odrgnitev, odrgavanje, ostruženje, odsuka(va)nje: lagoena contritione figuli pervalida Hier.

    2. pren.
    a) strtje = uničenje, poguba, pogin: Eccl.
    b) brezpomočje, beda, stiska, nadloga: Eccl.
    c) potrtost, nemir, peklitev: Eccl.
  • cruccio m (pl. -ci) žalost; nadloga, sitnost:
    darsi, prendersi cruccio žalostiti se; mučiti se, žreti se
  • cruciātiō -ōnis, f (cruciāre) križanje: Eccl.; pren. „križ“ (prim. „križi in težave“), muka, nadloga: Eccl.
  • crux, crucis, gen. pl. crucum, f (prim. nem. Kreuz in od tod sl. križ)

    I.

    1. mučilni kol za obešanje, natikanje, prebadanje, poseb. križ (v obl. T ali †) za križanje sužnjev in tujcev kot kazen za velika hudodelstva: crucis terror Ci., a praetore Darii in crucem actus est Ci., quamvis civis Romanus esset, in crucem sublatus est Ci., quam damnatis crucem servis fixeras, hanc indemnatis civibus Romanis reservasti Ci., aliquem cruci suffigere Ci., Vell. ali aliquem in cruce suffigere H., Cat., Auct. b. Afr. ali aliquem cruci adfigere (crucibus affixi T.) L. ali figere aliquem (alicuius corpus) cruci Plin., Q. ali in ea parte crucis, quae ad fretum spectat Ci. ali corpus in crucem Iust. koga (telo) na križ pribiti, koga (telo) križati.

    2. kazen križanja, križanje, smrt na križu: alicui crucem minari Ci., minitari omnibus bonis cruces ac tormenta Ci., propositā cruce aut saxo Ci. ker je bila za to določena kazen smrt na križu ali pahnjenje s tarpejske skale, afficere coives Romanos morte, cruciatu, cruce Ci., peccat uterque nostrum cruce dignius? H.

    3. met. križ = muka, stiska, nadloga, nesreča, nezgoda, zlo, poguba (pogibel): quae te mala crux agitat? Pl. kak vrag te je obsedel? quae crux ei potest satis supplicii adferre Ci., multas cruces propositas effugere cupere Ci., summum ius antiqui putabant summam crucem Col.; pri komikih pogosto v reklih: quaerere in malo crucem Ter. v stiskah do križa priti (= do mučne kazni), i (abi) in malam crucem! Pl., Ter. ali abi in crucem! Pl. ali i in crucem! Pl. ali (elipt.) in malam crucem! Pl. = vrag te vzemi! tako tudi: ilicet parasiticae arti malam crucem (= in malam crucem) Pl. = vrag jo vzemi; (o osebah [vlačugah], ki nadlegujejo mlade ljudi) = nadlegovalka, mučiteljica: aliqua mala crux Pl., illis crucibus, quae nos semper omnibus cruciant modis Ter.; kot psovka = obešenjak, malopridnež: quid ais, crux, stimulorum tritor? Pl. —

    II. pesn. križ = oje: nutabat cruce pendula viator Stat.

    Opomba: Masc.: dignus fuit, qui malo cruce periret Enn. ap. Non.
  • cuita ženski spol žalost, beda, nadloga, stiska, nevolja; hrepenenje
  • cumber [kʌ́mbə]

    1. prehodni glagol
    ovirati, nadlegovati

    2. samostalnik
    ovira, nadloga, breme
  • descalabro moški spol nadloga; škoda; nezgoda
  • disperazione f

    1. obup, obupavanje:
    essere in preda alla disperazione obupavati

    2. ekst. bridkost, žalost

    3. nadloga, obup:
    essere la disperazione di qcn. spravljati koga v obup