Franja

Zadetki iskanja

  • decorticá -chéz vt. (o)luščiti, (o)lupiti, odstraniti skorjo
  • decorticare

    A) v. tr. (pres. decōrtico)

    1. les odstraniti, odstranjevati lubje

    2. luščiti

    3. lupiti

    B) ➞ decorticarsi v. rifl. (pres. mi decōrtico) zgubljati lubje
  • decorticate [di:kɔ́:tikeit] prehodni glagol
    luščiti, lupiti, ličkati
  • dēcorticō -āre -āvī -ātum (dē in cortex) skorjo ostrgati čemu, (o)čreslati, (o)lupiti kaj: Plin., Vulg.
  • décortiquer [-kɔrtike] verbe transitif (od)luščiti, (o)lupiti

    amandes féminin pluriel décortiquées oluščeni mandlji
    (familier) décortiquer un texte natančno analizirati tekst
  • dēglūbō -ere -glūpsī -glūptum

    1. (o)luščiti, (o)lupiti, stročje (o)ružiti čemu: granum eo folliculo Varr.

    2. odreti (odirati), iz kože da(ja)ti (devati): se vel vivum Varr. fr., tondere pecus, non deglubere Tiberius ap. Suet., deglupta maena Pl., mus gliris degluptus Marc.; abs. (v sramotilnem pomenu) sam sebe skruniti, onanirati: Aus. Soobl. dēglūbō -āre -āvī: deglubasse Tert.
  • dèrati dȅrēm, vel. dèri -ite, impf. dȅrāh -āše, dèrao dȅrāla, dȅrān -a
    I.
    1. dreti, iz kože devati: derati konja; dobroga je pastira posao ovce strići, a ne derati; stric je običavao derati ubijene zečeve
    2. lupiti, guliti: ne deri kore da ne bude gore
    3. trgati: derati cipele; derati hlače na školskim klupama
    4. tolči, biti: viče na volove r dere batinom kud stigne
    5. dreti: voda dere cestom
    6. odirati: derati kožu s tuđih leđa, mušterije
    II. derati se
    1. trgati se: samo se jedra deru lupajući usled debela mora
    2. dreti se: dere se kao da ga paraju
    3. mučiti se, trpeti: derao se u carskoj službi dvanaest godina
  • dérober [derɔbe] verbe transitif ukrasti, zmakniti, ugrabiti; figuré vzeti, odvzeti; umakniti; skrivati, prikriti; zastreti; (o)lupiti, (o)luščiti

    se dérober odtegniti se, izmakniti se, zmuzniti se; figuré iti s poti, izogniti se; skriti se; odpovedati (noge)
    se dérober sous zrušiti se pod
    dérober un baiser ukrasti poljub; presenetiti koga s poljubom
    dérober un secret à quelqu'un izvabiti skrivnost iz koga
    il ne se dérobe pas quand on a besoin de lui on se ne izmika, kadar ga človek potrebuje
    dérober à la vue odtegniti pogledom
    mes genoux se dérobent kolena mi klecajo, se mi šibijo
    se dérober à son devoir, à son travail zmuzniti se od svoje dolžnosti, svojega dela
  • descojí -ésc vt. lupiti, olupiti
  • ébrouer [ebrue] verbe transitif lupiti (orehe); izplako vati (v barvarstvu)

    s'ébrouer prhati (o konju); otresati se, stresati s sebe (sneg, prah, vodo); razgiba(va)ti se
  • entrinden Holz: lupiti, beliti, olupiti, odstraniti skorjo
  • éplucher [eplüše] verbe transitif lupiti; trebiti, čistiti; figuré (natančno) pregledati, pod lupo vzeti, poiskati napake (quelque chose v čem); poizvedovati (quelqu'un o kom)

    les correcteurs épluchent les épreuves korektorji pregledujejo krtačne odtise (korekture)
    éplucher la vie de quelqu'un vohljati po zasebnem življenju kake osebe
  • excorticō -āre (ex in cotrex) (o)lupiti: Aug.
  • flay [flei] prehodni glagol
    iz kože devati, odirati, odreti; (o)lupiti
    figurativno hudo grajati, kritizirati

    to flay (off) odreti
  • gúliti gûlīm
    I.
    1. lupiti, majiti: guliti jabuku, krompir, koru sa drveta
    2. dreti: guliti kožu, crknutu kravu
    3. kožuhati, ličkati: guliti kukuruz
    4. odirati: guliti bijedni narod kamatama
    5. mlatiti, jesti enolično hrano: narod guli proju, ako je ima
    6. piti, nalivati se: šta guliš toliku vodurinu
    II. guliti se
    1. lupiti se, luščiti se
    2. dreti se, vekati: šta se guliš? kaže majka djetetu kad mnogo plače
  • izblêkniti i izblékniti -em bupnuti, lupiti, izlanuti, reći nešto neumjesno (-mes-): ne zaupaj mu skrivnosti, vse izblekne
  • izguljívati izgùljujēm
    1. lupiti, majiti
    2. luščiti
    3. puliti: jelove žile izguljuju
  • ljúštiti ljȗštīm
    I.
    1. lupiti, majiti: ljuštiti jabuku
    2. luščiti: ljuštiti pasulj
    3. trebiti si: soko rosno perje ljušti
    4. ličkati: ljuštiti kukuruz
    5. ekspr. veliko jesti, piti: ljuštiti proju; ovaj ljušti samo rakiju
    6. kartati (se)
    7. tolči, tepsti
    II. ljuštiti se
    1. lupiti se, majiti se
    2. luščiti se: gvožđe se pri kovanju ljušti
    3. goliti se
  • lôpiti i lópiti -im
    1. udariti, lupiti: lopiti spestjo po mizi, s kolom po glavi
    2. baciti, tresnuti: lopiti knjigo ob tla; bes te lopi!
    da te đavo nosi!
  • lôpniti -em
    1. udariti, lupiti: lopniti koga po rami
    2. okomiti se na koga: na sestanku so lopnili tudi po njem
    3. pasti, bupnuti: lopniti na tla
    4. žarg. pasti, ne proći na ispitu, u razredu: pri izpitu je lopnil
    5. banuti: lopniti v sobo