-
záloka ž livada, luka kraj šume
-
лева́да -и ж., trávnik -a m., liváda -e ž., tráta -e ž.
-
lóg m, mn. logi i logovi, lok. mn. v logeh
1. glibovita livada uz vodu, djelomično obrasla drvećem
2. lug, gaj, šuma
-
lóka ž luka, pomalo močvarna livada kraj rijeke, reke
-
obméjek -jka m međa, granica, sinor između livada, njiva
-
planína ž
1. bačija, suvat, planinska livada: dati živino v -o, na -o; pastir je čez poletje v -i, na -i
2. mn. planine
-
senosèč -eča m livada u dolini, sjenokos (se-)
-
senóžet -eti ž planinska livada
-
Ἄσιος λειμών, ῶνος, ὁ Azijska livada v Lidiji, južno od Tmola.
-
ἀσφοδελός 2 ep. ki rodi ali donaša asfodel (zlati koren); ἀσφοδελὸς λειμών asfodelska livada v podzemlju, kjer so prebivale sence umrlih junakov.
-
εἱαμένη, ἡ ep. nižina, dolina, loka, livada.
-
ἔπ-αυλος, ὁ (αὐλή) ep. poet. hlev, ograja (za živino), τὰ ἔπαυλα hlev, staja, livada.
-
λειμών, ῶνος, ὁ [Et. sor. λιμήν, λίμνη] travnik, trata, livada, pašnik, λειμωνόθεν s travnika, na travniku.
-
νέμος, ους, τό [Et. lat. nemus, oris, iz kor. nem-, upogniti] pašnik, log, livada.
-
πῖσος, ους, τό (πίνω) ep. loka, trata, livada.
-
χθών, χθονός, ἡ (gl. χαμαί) ep. poet. 1. tla, zemlja, prst, χθόνα δύμεναι (iti pod zemljo) umreti. 2. pokrajina, (domača) dežela, kraj, trata, livada.