Franja

Zadetki iskanja

  • hipar hlipati, ihteti; sopihati; željno zahtevati; kolcati se
  • *hoqueter [ɔkte] verbe intransitif ihteti s kolcanjem, kolcati se

    je hoquette kolca se mi
  • ȉcati se -ā se, ȉče se kolcati se: iče mi se čitav dan
  • prìštucati se -ucā se začeti se kolcati: njemu se kao prištucalo
  • regoldar [-ue-] kolcati se, rigati
  • schlucksen kolcati se (komu)
  • singultiō -īre (singultus)

    1.
    a) ihteti, hlip(t)ati: Prisc., iniecta manu me renitentem lacrimisque rursum promicantibus crebra singultientem clementi violentia secum adtraxit Ap.
    b) kolcati se komu, hlipeti se komu: aut bilem vomunt aut singultiunt Cels., dandum (sc. vinum) nec singultientibus Plin., cholera usque eo afflictus sum, ut vocem amitterem, singultirem, suspirio tum a[n]gerer Fr.

    2. metaf.
    a) kokati, kvokati, klokati, klokotati, kokodakati, kokodajs(k)ati, kropati (o kokoši): Col.
    b) tresti se, drgetati, drhteti od poželenja, naslade: ut tuus iste nepos olim satur anseris extis, quum morosa vago singultiet inguine vena, patriciae immeiat vulvae? Pers.
  • sug-glūtiō -īre (sub in glūtīre) komu se malce (rahlo, blago) kolcati, koga malce (rahlo, blago) mučiti kolc (kolcanje): P. Veg.
  • štȕcati se -ā se kolcati se: kad se nekome štuca, vele da ga se neko seća, spominje
  • štȕckati -ām ekspr. po malem kolcati
  • štùktati se štȕkćē se dial. kolcati se
  • отрыгаться rigati se, kolcati se; pren. maščevati se
  • рыгать, рыгнуть kolcati se, kolemti se
  • kólcniti (se) (-em (se)) perf. glej kolcati (se) | kolcniti (se)
  • singhiōzzo m

    1. kolcanje:
    avere il singhiozzo kolcati

    2.
    singhiozzi pl. ihtenje, jok

    3. skok, sunek:
    a singhiozzo skokoma
    sciopero a singhiozzo stavka s prekinitvami
  • singulto m kolcanje; riganje; ihtenje:
    avere il singulto kolcati
    scoppiare in singulti bruhniti v jok
  • stranguglione m

    1. veter. pog. vnetje žleze (pri konjih)

    2.
    stranguglioni pl. kolcanje:
    avere gli stranguglioni kolcati se
  • tinter [tɛ̃te] verbe intransitif, verbe transitif zveneti, zvoniti, zvonkljati; žvenketati, cingljati, klenkati; (počasi) zvoniti, biti

    tinter une cloche zvoniti z zvonom, z zvoncem
    la cloche tinte zvonec zvoni
    tinter la messe zvoniti k maši
    l'heure tinte au clocher de l'église ura bije v cerkvenem zvoniku
    les clefs tintent ključi rožljajo
    faire tinter la monnaie dans sa poche žvenkljati s kovanci v svojem žepu
    les oreilles me tintent v ušesih mi zveni
    les oreilles ont dû vous tinter (figuré) moralo se vam je zelo kolcati (ker smo toliko govorili o vas v vaši odsotnosti)