-
Knolle, die, (-, -n) gomolj; Pflanzenauswuchs: golša; Nase: krompirjast nos
-
Kropf, der, (-/e/s, Kröpfe) Medizin, Biologie golša; Pflanzenkrankheit: golšavost
-
Kropfsack, der, Tierkunde golša
-
papera ženski spol golša (pri človeku)
paperas pl škrofeljni
-
papo moški spol podvratnik (pri govedu); golša (pri ptičih; človeku); ameriška španščina bedak, tepec
-
pouch1 [páuč] samostalnik
vrečka, mošnja za tobak, torbica
arhaično mošnjič, majhna denarnica
vojska nabojnica, torbica za naboje
anatomija solzni mešič
zoologija vreča (vrečarjev), golša (pelikanov)
botanika mošnjiček
-
struma množina strumae [strú:mə, -mi:] samostalnik
medicina skrofuloza, škrofeljni; golša, struma
-
struma f
1. med. oteklina
2. med. golša
-
strȕma ž (lat. struma) med. struma, golša
-
Struma, die, Medizin golša
-
strūma -ae, f (iz *strūdmā; prim. srednjeang. strūten, strouten nabrekniti (nabrekati), biti poln) otekle vratne žleze, vratnožlezna oteklina (vratno)žlezni otòk, bezgávka, nav. pl. bezgávke ali starejše brámorji, skrofuloza (škrofuloza), škrofeljni, golša(vost): Cels., Plin. idr., Vatinii Ci. ep.; v pl.: si … strumae denique ab ore demigrarunt Ci.; pren. (z namigom na Vatinijeve bezgavke): ei medentur rei publicae, qui exsecant pestem aliquam tamquam strumam civitatis Ci.
-
strume [strüm] féminin, médecine struma, golša
-
tōlēs (tollēs) -ium, m (iz *tonslēs; indoev. kor. *tu̯-en- otekati, nabrekati, razširjen iz kor. *tu- [gl. tumeō]; po eni razlagi sor. z lit. teōsiù raztegniti, vleči, po drugi razlagi sor. z lit. tvìnti naraščati, natekati se (o vodovju), tvãnas plima, lat. tōnsillae (demin. k tōlēs) mandlji, nebnice, drgali) golša na vratu, „golžun“: Marc., Veg., Fest.
-
tùtulja ž golša
-
vēsīcula -ae, f (demin. vēsīca)
1. mehurček, mehurec: plena animae vesicula (v novejših izdajah vensicula) parva saepe det haut parvum sonitum displosa repente Lucr.; na rastl.: Ci.
2. živalska golša, krof, starejše guša: vesicula gutturis (ob goltancu) Vulg.
-
vȍlja ž
1. ptičja golša: što orlu ne stane u želudac, sprema u -u
2. med. golša, struma: pod izvesnim prilikama štitasta žlezda vrlo jako naraste, tako narasla zove se guša, volja ili tutulja
3. dial. mn. gobec: bedevija je rastvorila -e
-
vôljka ž golša, ptičja golša
-
wen1 [wen] samostalnik
medicina oteklina, bula zlasti na vratu ali na glavi; bradavica na nosu; golša
figurativno zelo veliko (preobljudeno) mesto
the great wen London
-
во́ло -а с., gólša -e ž.
-
зоб m golša