Franja

beastly¹ [bí:stli] pridevnik
živalski, surov, gnusen, grd; presnet; nizkoten, podel

sleng beastly shame nesramnost
beastly weather slabo vreme

carrion² [kǽriən] pridevnik
gnil, trohneč; ki se hrani z odpadki, mrhovino, mrhojed
figurativno gnusen

cr̂n cŕna cŕno, dol. cr̂nī -ā -ō, komp. cȑnjī -ā -ē
1. črn: crn kao ugljen; -a kava kafa; -a noć, zloba, odjeća, odeća; -i kruh, hljeb, hleb; -i petak; cr̂nā borza, cr̂na berza; gledati što kroz -e naočare; -i oblaci se nadvijaju bliža se nesreča; dobiti što -o na bijelo, na belo dobiti kaj črno na belem
2. zoprn, gnusen: taj je čovjek zaista crn po zlu koje čini
3. crn mu obraz! sram ga bodi!
4. -i dud bot. črna murva; -i glog bot. črni trn; -i luk bot. čebula; -i orao zool. planinski ali zlati orel; -i štap bot. črnoga; -a bokvica gl. ranilist; -a bolest bot. snet: -a čemerika bot. črna čemerika; -a divizma bot. črni lučnik; -a džigerica anat. jetra; -i metali; -a rotkva bot. črna redkev; -a topola bot. črni topol; -a trešnja češnja hrustavka; -o zlato premog; u -o zaviti koga pripraviti komu veliko žalost; Crna Gora; Crno more; Skopska Crna gora; Crni Đorđe

cursed [kə́:sid]

1. pridevnik
preklet, gnusen

2. prislov
vražje, presneto

dēfōrmis -e, adv. dēfōrmiter (dēfōrmāre)

I. brezobličen, brezlik: O.

— II.

1. nelep, neličen, skažen, iznakažen, grd: Ph., Sen. rh., Sen. ph. et tr. idr., puer Varr., formosus an deformis Ci., iumenta C., phocae O., ora cicatricibus deformia Cu. spačen, deformiter formati Ap.; pesn. z gen.: deformis leti (zaradi smrti) Sil.; (o stvareh in raznem stanju): Cels., Suet., Front., opus deforme non est C., campus d. Ci., campi deformes, Euxini deformia litora O., d. arundo V., nitentia arma ante rem, deformia inter sanguinem et vulnera L., luctu deformis laurea L., deformia visu O., dictu deformia Q., maesti loci visuque ac memoriā deformes T., deformis totā urbe facies T. vse v mestu je bilo grdo videti, deformis urbs veteribus incendiis ac ruinā erat Suet., domus aliquando pulchra, nunc deformis ruinis Plin. iun.; aspectus d. Ci., Val. Max., motus statusve d. Ci., d. aegrimonia H., d. ipse cursus (equorum) L., d. spectaculum semirutae ac fumantis … urbis L.; (o glasu in govoru): deformis est consumpti illius (spiritūs) sonus Q., hoc orationem magis deformem fore Q., deformiter sonare Q.

2. pren.
a) grd, surov, zagoveden, zarobljen, podel, pa tudi osramočen, oskrunjen: d. turba velut lixarum colonumque L., d. et incondita turba (senatorum) Suet., d. agmen L. (pod jarmom), patriae solum deforme belli malis L., nec eam (patriam) diligere minus debes, quod deformior est Ci., ne ubique deformis militiae damnis haberetur Iust.
b) (o raznem stanju idr.) grd, ostuden, gnusen, zoprn, nespodoben, nedostojen, poniževalen, sramot(il)en: ira, malum O., nomen O., Q., blanditiae, convicia Q., turpiculae et quasi deformes res Ci., nec ulla deformior est species civitatis quam … Ci., orationem non tam honorificam audientibus quam sibi deformem habuisse L., d. obsequium T. zoprna vdanost, zoprno hlapčevstvo, disertum haberi pulchrum, elinguem videri deforme habebatur T.; deforme est z inf.: Q., Plin. iun., deforme etiam est de se praedicare Ci., praebere aures adulescentium conviciis populo Romano magis deforme quam ipsi sit L.; pogosto tudi deforme (quo deformius) arbitror, deforme mihi duco (existimo, puto) z inf.: Val. Max., Plin. iun., Iust., deformiter respicere ali multa dicere Q. ali se attolere Val. Max., vivere deformiter Suet., deformiter se iactāre M., quia maior (starejši) deformius luderem Aug.; subst. neutr. pl.: feminae inlustres deformia meditari T. nespodobne, sramotne reči.

dégoûtant, e [degutɑ̃, t] adjectif ostuden, gnusen, ogaben, zoprn; masculin neolikanec, neotesanec

travail masculin dégoûtant zoprno delo

detestabile agg. zoprn, ostuden; gnusen

detestable [ditéstəbl] pridevnik (detestably prislov)
gnusen, ostuden, oduren, mrzek, zaničevanja vreden

detestable ostuden, gnusen

dezgustătór -oáre (-óri, -oáre) adj. odvraten, gnusen

disgustful [disgʌ́stful] pridevnik (disgustfully prislov)
zoprn, ogaben, gnusen, ostuden

écœurant, e [ekœrɑ̃, t] adjectif gnusen, ostuden, ogaben, odvraten; figuré premasten; presladek; brezokusen

odeur féminin écœurante odvraten vonj, smrad

ekelerregend, Ekel erregend gnusen, odvraten (tudi figurativ)

ekelhaft gnusen, oduren, ogaben

eklig gnusen; odvraten; (sehr) hudo, zelo

empalagoso gnusen, zoprn; nadležen, vsiljiv; okoren (stil)

empio agg. (m pl. -pi) brezbožen, okruten, gnusen, podel

esecrabile agg. mrzek, oduren, gnusen, beden

esecrando agg. mrzek, odvraten, gnusen, beden

execrable [éksikrəbl] pridevnik (execrably prislov)
gnusen, ogaben, zoprn