Franja

Zadetki iskanja

  • sulfurar žveplati; figurativno razjeziti
  • sulfurer [sülfüre] verbe transitif žveplati; chimie kombinirati z žveplom
  • sulphur [sʌ́lfə]

    1. samostalnik
    žveplo

    flowers of sulphur žvepleni cvet
    milk of sulphur žvepleno mleko
    roll sulphur, stick sulphur žveplo v palicah

    2. pridevnik
    žveplen

    3. prehodni glagol
    žveplati, (pre)kaditi z žveplom
  • sulphurize [sʌ́lfjəraiz] prehodni glagol
    žveplati, dodati žveplo, izpostaviti delovanju žvepla; vulkanizirati
  • sûmporiti -īm žveplati: sumporiti vinovu lozu, bačve, burad
  • ožvepla|ti (-m) žveplati ausschwefeln
  • požvepla|ti (-m) žveplati agronomija in vrtnarstvo schwefeln
  • suf-fiō -īre (—) -ītus (iz *sub-dhu̯-ii̯ō; sor. s fūmus) I. intr. (pod)kaditi, pokaditi, obkaditi s čim: suffito sertā et schoeno et palmā Ca., suffire thymo V., bonis odoribus Col.

    II. trans.

    1. kaj podkaditi, pokaditi, okaditi (okajati), kaditi: locum Pr., tecta Plin., oculos iocinere Plin., sulpure lanam Plin. žvepliti, žveplati, taetris se suffire odoribus Lucr.; v pass.: vestis sulpure suffitur Plin., suffiri furentes eodem (sc. dente) … praecipiunt Plin.; pt. pf. suffītus 3 pokajen: urna O., apes Col., vulva Plin., signa fumo Arn.

    2. pesn. metaf. greti, ogre(va)ti: ignibus aetheriis terras suffire feracīs Lucr.

    3. kaj kot kadilo (za)žgati: rutam, carnem recentem Plin., suffitum (sc. anisum) naribus Plin.
  • sulpur (slabše (v gr. obl.) sulphur, napačno sulfur) -uris, n (tuj., verjetno sredozemskega izvora; prim. got. swibls = anglosaško swefel, swaefl = nem. Schwefel, od koder izpos. žveplo v sl.)

    1. žveplo: Ca., Varr., Pr., Sen. ph., Col., Plin., Veg., Cl. idr., late circum loca sulpure fumant V., acri sulpure montes oppleti Lucr., ipseque te circum lustravi sulphure muro Tib.; v pl. =
    a) kosi žvepla, žvepleni kosi: Q., vivacia, lurida ali lutea sulphura O.
    b) žveplene kopeli (pri Bajah): sulphura contemni vicus gemit H.; sulp(h)ur vivum O. ali vivum sulp(h)ur L., Plin. Val. samorodno žveplo, žvepleni cvet, sulp(h)ure vivo ali samo sulp(h)ure suffumigare Cels., Plin. Val. žveplati, žvepliti; v pl.: supura viva V.

    2. meton. blisk, strela zaradi žveplenega vonja: aetherioque nocens fumavit sulphure ferrum Luca., ocius ilex sulpure discutitur sacro Pers.

    Opomba: Acc. sg. m sulphurem: Tert., Veg.
  • tŕta (-e) f bot., agr. vite, vitigno:
    grobati trto margottare, propagginare la vite
    žveplati trto solforare la vite
    trta z drevesno oporo vite alberata
    samorodna trta vite ibrida
    pren. iz trte izvito inventato di sana pianta
    vrtn. divja trta vite del Canadà (Parthenocissus)
  • žveplíti (-ím) imperf. glej žveplati