-
izodbíjati izòdbījām drugo za drugim, vse po vrsti odbiti: izodbijati sve kuke na vratima
-
Kürzungsbetrag, der, odbiti znesek
-
oddojíti -im
1. odojiti, othraniti svojim mlijekom (mle-): oddojiti več otrok
2. odbiti od sise: oddojiti dojenčka, tele
-
odkímati -am odmahnuti glavom, odbiti pokretom glave: odkimala je, češ da se ne strinja
-
odletéti -im
1. odletjeti: odleteti z letalom; ptič je odletel z drevesa
2. odbiti se: žoga odleti od zidu
3. odskočiti: sekira odleti od grče
4. odleteti iz službe biti istjeran (-ter-) iz službe; glava mu bo odletela
izgubiće glavu; pri izpitu je odletel
na ispitu je propao
-
odrêči -čem
I.
1. odreći, poreći, osporiti: odreči komu pravico do sodelovanja
2. uskratiti: odreči komu pomoč
3. otkazati: oči so mu že odrekle
4. odbiti koga: vsaka mu odreče
II. odreči se odreći se, zahvaliti se na čemu: odreči se prestolu
-
odstáviti -im
1. odmaći, odmaknuti: odstaviti lonec od ognja
2. smijeniti, smeniti, udaljiti, ukloniti: odstaviti uradnika
3. spustiti: odstaviti puško
4. odbiti od sise: odstaviti otroka
5. odlučiti: odstaviti pujske od prasice
-
odùdariti -īm
1. vrniti, odbiti udarec: stanite da vam odudarim jedared mojim buzdovanom
2. udariti: reduša odudari psa
3. odgovoriti: sinko, imaš pravo, odudari stari
-
odvránjiti òdvrānjīm odbiti veho: odvranjiti bure, bačvu odbiti sodu veho
-
parírati -am (fr. parer) parirati, odbijati udarce, odbiti udarac
-
prellen2
1. den Ball: suniti, beim Handball: odbiti od tal|
2. prellen auf/gegen etwas prileteti ob (kaj), zaleteti se ob (kaj); sich an etwas prellen udariti se ob (kaj), poškodovati se ob (čem)|
3. Elektrizität, Kontakte: odskakovati
-
rebondir [rəbɔ̃dir] verbe intransitif odskočiti, odskakovati; odbiti se; figuré priti zopet v tek, postati zopet aktualen
-
rebound2 [ri:báund] neprehodni glagol
zopet skočiti, odskočiti, odbiti se (from od)
figurativno skočiti nazaj (upon na)
pasti nazaj na
the joke rebounds upon the head of the author šala se je maščevala povzročitelju šale
-
recoil2 [rikɔ́il] neprehodni glagol
odskočiti, skočiti nazaj, trzniti (od strahu); odbiti se
figurativno trzniti, predramiti se, zadrhteti, zgroziti se; (o puški, topu) suniti, trzniti nazaj
figurativno pasti zopet (v isto napako)
arhaično umakniti se, popustiti (before pred)
to recoil from an idea zgroziti se ob misli
to recoil at a sight odskočiti, zdrzniti se ob pogledu
-
recussābilis -e (recutere) ki ga je mogoče odbiti (odsuniti): sphaera Cael.
-
reflektieren Strahlen, Wellen: odbijati odbiti; reflektieren auf etwas reflektirati na, biti zainteresiran za; reflektieren über etwas tehtati kaj, razmišljati o
-
re-fringō -ere -frēgī -frāctum (re in frangere)
1. (z)lomiti (zlamljati), razlomiti (razlamljati), razbi(ja)ti, (s)treti: Lucr. idr., carcerem L., portas C., O.; pren.: claustra nobilitatis refringere Ci., postquam Discordia taetra belli ferratos postes portasque refregit Enn.; occ.: ramum V., totas vestes O. odtrgati.
2. metaf.
a) zlomiti, streti, (za)ustaviti, ugnati: Atheniensium dominationem refringere N., vim fortunae L., vim fluminis C., Achivos H. zmagati, verba Stat. lomiti.
b) žarke lomeč odbi(ja)ti: radium solis refringere Plin.
-
refusable [rifjú:zəbl] pridevnik
ki se more odbiti (odkloniti, zavrniti)
-
rejaillir [rəžajir] verbe intransitif brizgniti; odbiti se, figuré pasti nazaj na
la boue rejaillit sous les roues de la voiture blato brizga izpod koles avtomobila
faire rejaillir la boue sur les passants obrizgniti, poškropiti pasante z blatom
sa honte a rejailli sur nous tous njegova sramota je padla na nas vse
-
rejectable [ridžéktəbl] pridevnik
ki se more odbiti (zavrniti, odkloniti); zavrgljiv, odklonljiv