Franja

exōrnō -āre -āvī -ātum

I.

1. prirediti (prirejati), odrediti (odrejati), urediti (urejati), uravna(va)ti, zaukazati; abs.: consul satis providenter exornat S.; z obj.: exornare nuptias Pl., convivium S., Cu., aciem S.

2. occ.
a) preskrbeti s čim, oskrbeti s čim, opremiti (opremljati), oborožiti: carminibus templorum aditūs Ci., vicinitatem armis S., veste, nummis, familiā hominem Ph., classem exornare Iust.
b) (o)dičiti, (o)krasiti, (o)lepšati: cum omnibus ornamentis exornatus Pl., exornari in peregrinum modum Pl. po tuje se oblačiti, exornat ample magnificeque triclinium Ci., domus exornata Ci., signa, quae … exornent mihi in palaestra locum Ci. ep., urbīs Siculorum signis exornavit Ci., quae (pars) portuosior et aedificiis magis exornata erat S., exornatis aedibus per aulaea et signa S. fr., exornare anulis digitos Sen. ph., auro, ebore, gemmis deos Lact.; pren. (o)dičiti = poviš(ev)ati, povelič(ev)ati, proslaviti (proslavljati): quid exornamus philosophiam? Ci., exornare philosophiam falsā gloriā Ci., (Pythagoras) exornavit eam Graeciam, quae magna dicta est, … praestantissimis et institutis et artibus Ci., mors honesta saepe vitam quoque turpem exornat Ci., exornare aetatis nostrae gloriam Q., aliquem praeturā Plin. iun. povišati v pretorja; poseb. ret. (o)lepotiti, (o)lepotičiti: orationem Ci., extemporales … dictiones his vel emblematis Q.
c) (na)lišpati, (na)lepotičiti: veste variā ter., hominem exornavit Pl., eum (Clodium) mulieres exornatum ita deprehendissent Ci., Attalum … veste regia exornat Cu.; pren.: quin tu te exornas moribus lepidis? Pl.; šalj.: Syrum … adeo exornatum dabo, … ut … Ter. bom tako pošteno naklestil. — Adj. pt. pf. exōrnātus 3 okrašen, olepšan: citharam tenens exornatissimam Corn.

— II. okras(je) vzeti, okrasja rešiti: Tert.

exuō -ere -uī -ūtum (ex in indoev. kor. eu̯ō, ou̯ō, u obleči; prim. lat. induō, subūcula, exuviae, vestis)

I.

1. sleči, odložiti: pallam Pl., vestem Lucr., Cu., Vell., praetextam Plin. iun., Amor … alas exuit V., tu Troianos exue caestus V.; z abl.: umero (z ramena) exuit ensem V., exuit hic humero pharetram O.; z dat. personae: vincula pugnat exuere sibi O. sneti si, exuet haec reduci clipeum O. bo odvzela.

2. vzeti iz česa, potegniti iz česa: ensem vaginā, telum magno e vulnere Stat.; pren.: hominem ex homine Ci. vso človečnost zatajiti.

3. pren. odložiti, znebiti se česa, rešiti se česa: faciem et membra V., hominem (človeško podobo) O.; z abstr. obj.: omnem humanitatem Ci., mentem (mišljenje) V., silvestrem animum (divjo nrav) V., antiquos mores L., iugum = servitutem L. otresti, fastūs, feritatem, metum, vultus severos O., statum Cu., mentitum colorem Q., vitia, virtutes T., obsequium T. odpovedati, amicitiam, societatem T., promissa T. ne izpolniti, fidem, pacem, pacta, ius fasque T. prelomiti, patriam T. odreči se, iussa T. ne zmeniti se za … , magistrum T. odsloviti, Tarpeia animam exuit O. pusti, izdihne. —

II.

1. sleči = razgaliti, odkriti, znebiti se česa: magna ossa lacertosque V., magnos membrorum artus V., mensas et opertos orbes Mart.; z abl.: palmas vinclis V. spone z rok sneti, exuēre pellibus … membra H. slekli so kože iz udov = odložili so kože, exuere se iugo L., se his monstris O., se tunicā Gell.; s praep.: ex his se laqueis Ci., hordea de palea O. očistiti plev. V pass. z grškim acc.: unum exuta pedem vinclis V. na eno nogo bosa, cornua exuitur O. izgubi rogove, exutus tunicam Ap.; med. = sleči se: exuimur Mart. Pren.: exuere se omnibus vitiis Sen. ph., se curis mortalibus Sil.

2. pren. sleči koga česa = rešiti koga česa, (od)vzeti komu kaj: id (aes alienum) … se (ga) agro paterno … exuisse L., praecipui avitis bonis exuuntur T., omnibus fortunis exutus T. brez … , detractam … non veste modo, sed et bonis exuit Suet.; z dat.: exutus formae Sil.; abs.: exuto Lepido T., hi … exuunt montes Stat. oplenjujejo; voj. sovražniku (od)vzeti kaj, prisiliti sovražnika, da kaj odvrže: Vell., Fl., hostem impedimentis, hostium copiis fusis armisque exutis C., exuere ipsum regem … armis, hostem classe S., qui … videbit … exutos Arcadas armis V., plerosque (hostium) armis exuerunt L., exuere aliquem castris, praedā L.

get away neprehodni glagol & prehodni glagol
oditi (from)
rešiti se koga ali česa (with)
izmuzniti se; uspešno izvršiti

get away with you poberi se!

herausschwindeln z izgovarjanjem (se) rešiti iz položaja

iskòpati -ām
I.
1. izkopati: iskopati kome grob, oči; iskopati kubik zemlje
2. uničiti: zelenaši mu iskopaše dom; iskopa oluja voćke u cvijetu, u cvetu
II. iskopati se
1. izkopati se, rešiti se: iskopati se iz opasnosti
2. uničiti se: iskopala se kuća moga susjeda

ìsplivati -ām
1. izplavati: plivač je isplivao
2. splavati: ulje ispliva na površinu; isplivati od obale na pučinu
3. izplavati, rešiti se: isplivati iz dugova, iz opasnosti, iz haosa, iz kaosa

izgláviti ìzglāvīm
I.
1. sneti: ramenom izglaviti crkvena vrata
2. izbiti, iztakniti: što on sebi uvrti u glavu, ne možeš mu ni kleštima izglaviti
II. izglaviti se
1. iztakniti se: izglavile se spice iz glavčine
2. izmakniti se, izvleči se, rešiti se: e da mi je sad iz ove nesreće izglaviti se, znao bih kako ću živeti

izgobèljati se -ȁm se ekspr. izkobacati se, izvleči se, rešiti se: izgobeljati se iz turskih ruku; jakim naprezanjem izgobeljasmo se iz provale; bojao se da će opet pasti u neimaštinu iz koje se jedva izgobeljao

ìzmigoljiti -īm
I.
1. izmigati, z rahlimi gibi se pomikati
2. izmuzniti se, rešiti se: migoljim se pod njihovim rukama i izmigoljim
II. izmigoljiti se gl. izmigoljiti 2, izmuzniti se: izmigoljiti se iz nesreće

izvúći izvúčem, izvúci izvúkoh ȉzvūče, ìzvūkao izvúkla
I.
1. izvleči: izvući koga, što iz ruševina
2. potegniti: izvući top na brdo
3. izdreti: izvući mač iz korica
4. izpuliti: izvući klinac kliještima, kleštima
5. izžrebati: izvući loz
6. mat. koreniti: izvući korijen
7. ekspr. dobiti: izvući šamar, batine
II. izvući se
1. izmakniti se: izvući se od posla
2. rešiti se, izmuzniti se: izvući se iz neprilike, iz škripca
3. pokazati se: izvući na svjetlo dana

libertar osvoboditi, oprostiti; obvarovati, rešiti pred

libertar de la pena rešiti pred kaznijo
libertarse rešiti se, znebiti se, odkrižati se
libertarse del peligro nevarnosti uiti

lose^* [lu:z]

1. prehodni glagol
izgubiti, založiti (kam), zapraviti (čas), zatratiti; rešiti se česa; zgrešiti, izgubiti spred oči; zamuditi (vlak, priliko); zaostajati (ura); izgube stati

2. neprehodni glagol
imeti izgubo (by s, on pri)
izgubiti (in; npr. in weight shujšati)
izgubiti, biti premagan, podleči (to; npr. to another team)

to lose one's balance izgubiti ravnotežje
to lose caste izgubiti družabni položaj
to lose face izgubiti ugled
to lose ground umikati se, nazadovati, propadati
figurativno to lose one's head izgubiti glavo
to lose heart izgubiti pogum
to lose one's heart to zaljubiti se
to lose o.s.; ali to lose one's way zaiti, izgubiti se
to lose o.s. in zatopiti se v kaj, izgubiti se v čem
ameriško lose out to izgubiti v korist drugega
to lose one's reason (ali mind) znoreti, pobesneti
ameriško to lose one's shirt vse izgubiti
to lose sight of izgubiti spred oči, pozabiti
to lose patience (ali one's temper) izgubiti živce, razjeziti se
to lose the thread izgubiti nit (predavanja itd.)
to lose track of izgubiti sled za kom ali čim
this will lose you your position to te bo stalo položaja, zaradi tega boš izgubil svoj položaj

mentàlisati se -išēm se, mȅntovati se -ujēm se (madž. ment) rešiti se, znebiti se: kad ćemo se mentalisati tih nameta

obèzbrižiti -īm
1. rešiti skrbi: kako da ovoga čovjeka obezbrižimo
2. zagotoviti: zakon valja da mu obezbriži budućnost

odgúšiti òdgūšīm rešiti pred zadušitvijo: loze je tako stezao da su mnogi grozdovi bili zagušeni, i da bi ih odgušio, Čiča kidaše lišće

òtēti ȍtmēm, òtmi, òtēh òtē, ȍteo ȍtela
I.
1. ugrabiti, s silo vzeti: razbojnici su mu oteli dijete; borio se da otme još koji dan da napiše štogod; oteti kome zalogaj iz usta; smrt ga je prerano otela
2. izviti: oteti kome što iz ruku
3. obvarovati pred: oteti zaboravu = od zaborava; njega nisam mogla oteti bijedi
4. oteti mah prevladati
II. oteti se
1. rešiti se, oteti se: pomoću Rusa oteli su se od Turaka
2. izviti se: ote mu se krik očajanja
3. zareči se: riječ mu se ote zareklo se mu je, beseda mu je ušla

otúžiti òtūžīm
I. razžalostiti, užalostiti: otužiti koga
II. otužiti se rešiti se, znebiti se žalosti: tko se duga ne oduži, taj se tuge ne otuži

perpetuate [pəpétjueit] prehodni glagol
ovekovečiti, za vedno ohraniti, rešiti pozabe

pravno to perpetuate evidence zagotoviti dokaze

razobàdati se razobàdā se zbežati pred obadi, rešiti se obadov: hoda po kancelariji kao razobadan bik

re-charmīdō -āre (šalj. iz imena Charmidēs tvorjen glag.) „deharmidírati se“, „razharmídati se“ = rešiti (otresti, znebiti) se imena Harmid: nil agis: proin tute itidem ut charmidatus es, † rursum recharmida Pl.