-
kôl m (it. collo) dial. kos blaga, tovora, zavitek: kol je komad robe; pri iskrcavanju uzimali smo broj pojedinog kola
-
kòl (ou) kola, na kolu, s kolom, na kolih, na koleh, s koli
1. kolac: s -om po glavi; privezati h -u; obesiti na kol; natakniti na kol
nabiti na kolac; hodi kakor da je kol požrl
2. soha, soja: stavba na -eh
sojenica, sošnica
3. žarg. negativna ocena u školi
-
dìrek m (t. direk)
1. drog: telegrafski direk
2. kol: prvotna plemena gradila su kolibe na direcima po plićim jezerima
3. greda, tram: nad stubovima je prebacio poprečne -e za postrojenje krova
4. steber, opora: dobra je žena kućni direk
-
glògovac -ōvca m
1. glogovača, glogovka, palica, kol
2. bijeli glogovac zool. glogov belin
-
kòlac kólca, kóca m, mn. kólci, kóci ali kólčevi, kóčevi kol, količek: zabiti kolac u zemlju; kolac uz lozu; nabiti osudenika na kolac nakoliti obsojenca; tanak, suh kao kolac; ide ustureno kao da je progutao kolac; ljudi s koca i konopća slabš. zlikovci, ljudje na slabem glasu
-
kòlčina ž kol: pograbiti -u pa nasrnuti na neprijatelja
-
rȍzga ž
1. rozga
2. natič
3. kol, drog
-
sòha ž, tož. sȍhu, mn. sȍhe
1. soha, kol
2. tovorniška rogovila za podpiranje tovora
3. obešalo za perilo ali ribiške mreže
4. ladijsko dvigalo
5. mn. sohe vislice
-
šȋp šipa m
1. pilot, kol, drog, nosilec: zgrade osnivane su na šipovima, koji su u zemlju pobijani
2. obroček, železo na katero se obesi žabica, obešanka
3. bat: šip na pumpi, parnoj mašini
-
tȁklja ž
1. kol: taklja u vinogradu
2. natič, prekla: taklja za grah, pasulj
-
tȑklja ž
1. natič: trklja za pasulj, za grah, za grašak
2. kol: trklja za lozu
-
žéželj m
1. kol, h kateremu je privezan ovčarski pes; palica namesto verige ali vrvi, s katero je privezan pes: biti ljut kao pas u žeželju
2. gorjača, batina
-
čȁklja ž, čáklja ž (madž. csákya)
1. drog s kavljem za privlačenje čolnov, za dviganje predmetov iz vode
2. natič, fižolovka, kol v vinogradu
3. trnokop
4. krak sidra
-
hràstovac -ōvca m hrastov kol, hrastova palica
-
kòčina ž velik kol, drog: sjedi on i drži pored sebe podebelu -u spremljenu za jazavce
-
kòlački prisl. kot kol, ki ga zasadiš v zemljo: baciti koga kolački
-
nàbiti nȁbijēm
I.
1. nabiti: nabiti pušku, obruč na bure
2. napolniti: nabiti lulu, džepove novcima
3. nabiti, steptati: nabiti put
4. naviti: nabiti cijene
5. natakniti: nabiti kapu na glavu, konju uzdu, meso na ražanj, mužu rogove
6. nakoličiti, natakniti na kol: nabiti jadnog osuđenika u turskom sudu
7. nabiti komu ognjište dolgo obsedeti v gosteh
II. nabiti se nabiti se, ekspr. obrusiti si noge s hojo
-
òstōžje s
1. stog, kol sredi kope
2. kopa, kopica: dva -a slame zapališe
-
òstroga ž
1. rakla, kol za trto
2. dial. ostroga
-
pobìjāč -áča m v zemljo zabit kol, drog