Franja

Zadetki iskanja

  • bám interj. kojom se podražava zvuk zvona
  • bím interj. podražava zvuk manjeg zvona: iz zvonika zapoje bim, bim, bim
  • brȅcāj m glas zvona, don: ovamo dopiru jači -i
  • brȅcati
    I.
    1. zveneti, doneti: srebrno je zvonce brecalo
    2. zvoniti: telefonsko zvonce breca
    3. biti plat zvona
    4. biti, utripati, kljuvati: nešto mu breca u temenu i sljepoočicama; život bujno breca
    II. brecati se
    1. zadirati se: brecati se na koga
    2. plašiti se: dijete se u snu breca
  • dindán interj. podražava zvuk zvona: iz zvonika se sliši dindan dindan
  • klénkanje s udaranje zvečkom ili drvenom maljicom o jednu stranu zvona
  • klénkati -am (bav. klengen, klenken) zvečkom ili drvenom maljicom udarati o jednu stranu zvona
  • klénkniti -em zvečkom ili drvenom maljicom udariti o jednu stranu zvona
  • klèpalo s
    1. ropotulja, raglja
    2. deska ali kovinska plošča namesto zvona: crkve koje nisu imale, ili nisu mogle da nabave zvono, služile su se -om
    3. kembelj: kupiću mu zvono od dukata, a klepalo od suhoga zlata
    4. slabš. klepetač, klepetec
    5. slabš. šušmar
  • klepètalo s
    1. klepetec: klepetalo u mlinu
    2. deska ali kovinska plošča namesto zvona, gl. klepalo 2. : ekspr. klepetav človek, klepetec
  • klobúk m
    1. klobuk, šešir: mehak, trd klobuk; kardinalski, doktorski klobuk; klobuk na tri roglje
    trorogi šešir; nositi klobuk po strani
    nositi šešir nahero; sneti klobuk
    skinuti šešir; potisniti klobuk na oči; ima vrabca pod -om
    ne pozdravlja; spraviti vse pod en klobuk
    svesti sve na isti kalup; vtakniti za klobuk,
    metnuti iza vrpce šešira; ta ga ima pod -om
    uhvatilo ga vino, nalizao se, nakitio se
    2. klobučak: gobji klobuk
    3. klobuk pri zvonu plašt zvona; klobuk hiše
    krovište, drvena krovna konstrukcija; kotlov klobuk
    kapa, kapak, poklopac destilatora; klobuk na kisu
    sirćetna stelja, octena matica
    4. zeleni klobuk bot. mlječika (mle-), Euphorbia helioscopia; zlati klobuk bot.
    zlatan, Lilium martagon; črni klobuk bot.
    crni sljez, slez, Malva rotundifolia
  • potrkávati -am
    1. pokucavati, pokuckivati: potrkavati s prsti po mizi, pri plesu s peto ob tla
    2. zvečkom ili drvenim maljićem ritmički pokuckivati o zvona raznih tonskih visina: potrkavati k prazniku, za praznik
  • pritrkávati -am i pritrkováti -úljem zvečkom ili drvenim maljićem ritmički pokuckivati o zvona raznih tonskih visina: pritrkavati k prazniku, za praznik
  • pritrkoválec -lca (uc) m onaj koji zvečkom ili maljićem pokuckuje o zvona
  • túći túčēm, oni túkū, túci, túcijāh -āše in túčāh -āše, túkoh tûče túkosmo, tûkao túkla, túčen -a
    I.
    1. tolči: tući so, kavu, kafu u havanu, koga pesnicom po ledima; grad je pola sata tukao polja i vinograde; kiša je tukla po prozorima; more tuče talasima o obalu
    2. biti: sat tuče podne; konj tuče zadnjim nogama
    3. tolči, premagati: tući neprijatelja
    4. premagovati, biti močnejši: kraljica tuče u svim pravcima (šah)
    5. tolči, udarjati: tući na vrata, na prozor
    6. klati, ubijati: tući svinje, ribu
    7. tolči, streljati: naš mitraljezac tukao je pravo u neprijateljski rov
    8. tolči, treti: tući orahe
    9. skopiti, kastrirati: tući ždrijepca, bika
    10. žuljiti, tiščati: tvrde cipele tukle su mi noge ne manje od kamenja
    11. udarjati: cigani tuku u cimbale; njena ruka tuče po klaviru
    12. biti plat zvona: zvono na požar tuče
    13. tolci, utripati, biti: sam čuje kako mu tuče srce
    14. tolči: tući lan, kudjelju
    15. tući žicu po ovinkih skušati kaj dobiti, izmoledovati; tući koga kao vola u kupusu neusmiljeno pretepati koga; tući rekord; tuče mi srce za kim srce mi bije za kom, hrepenim po kom
    II. tući se
    1. tolči se: oni se tuku pesnicama
    2. biti se: tući s neprijateljem u dvoboju
    3. bojevati se, biti se: tući se na život i smrt; tući se iz pušaka streljati se; tući se uskršnjim jajima trkati se s pirhi; tući se po svijetu, po svetu potikati se po svetu
  • ùdarati -ām
    I.
    1. udarjati: lako maše, a udara teško
    2. zabijati: udarati kolac u zemlju
    3. postavljati: udarati pritke za pasulj
    4. zadevati: udarati nogom u korijen
    5. odmerjati: udarati poreze
    6. zavijati: udarati desno od puta
    7. polagati: udarati temelj
    8. napadati: udarati na neprijatelja
    9. suvati, brcati: udarati nogom o kamen
    10. nastavljati: udarati slavinu
    11. natikati: udarati na kolac
    12. nabijati: udarati pendžeta na cipele templjati čevlje
    13. kljuvati: udarati kljunom u koru
    14. biti plat zvona
    15. opozarjati: to udara u oči
    16. zaudarjati, dišati, imeti duh, smrdeti: udarati na paljevinu; meso već udara; vino udara na bačvu
    II. udarati se
    1. udarjati se
    2. trkati se: udarati se u grudi
    3. suvati se, brcati se
    4. spopadati se
  • zaklénkati -am zvečkom ili drvenom maljicom početi udarati o jednu stranu zvona
  • zvonárna ž ljevaonica zvona, livnica zvona, zvonolivnica
  • zvoníšče s skela o kojoj zvona vise
  • žvénkelj -klja m zvečak, brence, klatno u zvona