Franja

zráčiti zrâčīm
1. sevati: sunce zrači svoju energiju u kozmos; lice joj zrači radošću
2. svetiti: u tmini opće klonulosti samo je njegova odvažnost zračila
3. zračiti: zračiti sobu; na balkonu se zrači posteljina

zráčiti -im provjetravati, vjetriti (-ve-): zračiti obleko, sobo

aerírati aèrīrām agr. aerirati, zračiti, izpostavljati, izpostaviti zraku

izsèvati -am zračiti, isijavati: atomsko jedro izseva elektromagnetne valove; zvezda izseva svetlobo; njen obraz izseva milino

luftírati lùftīrām (n. lüften) nizko pog.
1. zračiti
2. pohajkovati

propuhívati -pùhujēm
1. prepihovati: vjetar nas stalno propuhuje
2. zračiti: stan dnevno propuhujemo

provijávati -vìjāvām (ijek.), provejávati -vèjāvām (ek.)
1. prepihovati, pihati, veti: na mjestima gdje vjetra nema, no opet vazduh provijava; iz njegova govora provijava neko nezadovoljstvo
2. prevejavati
3. prezračevati, zračiti

sévati -am zračiti: z obraza ji seva duhovitost
iz njenog lica zrači duhovitost

ventilírati -ìlīrām, ventìlisati -išēm ventilirati, zračiti, prezračevati: ventilirati radne prostorije, delikatan problem

vjȅtriti -īm (ijek.), vȅtriti -īm (ek.)
1. zračiti: vjetriti sobu
2. hlapeti: gasovi često vjetre iz lave
3. ekspr. lahkomiselno se vesti: nemoj vjetriti, jer su vremena ozbiljna
4. plašno se ozirati: neko vrijeme vjetrio je uokoli očima

žaréti -im, žari -ite, žarel -ela
1. sijati, sjati: ogenj, nebo, lice žari
2. gorjeti: otrok žari od vročine, v temperaturi
3. sijati, sjati, zračiti: iz nje žari navdušenje
iz nje zrači oduševljenje
4. biti užegao, užežen, prelav: maslo žari; po grlu mi žari
po grlu me peče