Zadetki iskanja
- zaškrípati zàškrīpām, zàškrīpljēm zaškripati: zaškripao je snijeg pod nogama; točak je zaškripao na pjeskovitoj cesti; zaškripati zubima
- zaškrípati -am i -pljem
1. zaškripati
2. zaškrgutati: zaškripati z zobmi - cijúknuti cìjūknēm, cijùknuti cìjuknēm
1. začivkati
2. zaškripati
3. zacviliti
4. zaskovikati - cvŕkniti -em
1. cvrkutnuti, zacvrkutati: cvrknila je ptica
2. zaškripati, škripnuti: pod je cvrknil pod nogami
3. blago udariti: cvrkniti koga po nosu - kréknuti krêknēm
1. zavreščati: kreštalica, svraka, kokoš kreknu
2. zaregljati: žaba kreknu
3. ekspr. zaškripati: krevet kreknu
4. zakričati: bojim se da će kreknuti ona lola - poškrípati pòškrīpām, pòškrīpljēm poškripati, zaškripati
- pòškripnuti -nēm zaškripati, poškripati
- škrgútnuti škr̀gūtnēm zaškripati: od bijesa škrgutnuti zubima
- škrȉnuti -nēm, škrínuti škrȋnem zaškrtati, zaškripati: u dvorištu su škrinula vrata; čuo sam kako štrinu brava
- škrȉpnuti -nēm škrípnuti škrȋpnēm zaškripati, zaškrtati: škripnula su avlijska vrata; škripnu grana; škripnuti zubima od bijesa; ključ škripnu u vratima
- vrísnuti vrîsnēm
1. zakričati, krikniti: vrisnuti od bola, od straha
2. zarezgetati: vrisnu konj
3. zacviliti, zaškripati, zažvižgati, počiti, ostro se oglasiti: vrisnu puška počila je puška; u istom času vrisnuše partizanske zbrojovke; od onoga jutra kada je voz vrisnuo od tistega jutra, ko je vlak zažvižgal, zapiskal; tada vrisnu fabrička sirena; u sobici vrisnu zvonce - zacíčati -īm
1. zacviliti
2. zaškripati
3. zažvižgati - zacijúkati -cìjučēm, zacijùkati -cìjučēm
1. začivkati: zacijuču pilići
2. zaškripati
3. zacviliti: zacijukao je miš
4. zaskovikati - zacvŕkati -am zaškripati: težek voz zacvrka; čevlji zacvrkajo
- zahreščáti -im, zahreščal -ala zapraskati, zaškripati: zahreščati pod nogami, harmonika zahrešči
- zakŕčati -čīm
1. zakruliti: zakrčati u trbuhu
2. zahropsti
3. zaškripati - zaškrgùtati -škr̀gućēm zaškripati: zaškrgutati zubima
- zàškrinuti -nēm, zaškrínuti zàškrīnēm zaškrtati, zaškripati: zaškrinuo je ključ u vratima, u bravi
- zûb m, mest. u zúbu, mn. zûbi rod. zúbā
1. zob: zub mliječnjak, sjekutić, kutnjak; klimav zub; šupalj zub; zub mudrosti; dobiti, pokazati -e; izvaditi zub; jezik za -e
2. imati zub na koga imeti koga na piki; uzeti koga na zub vzeti koga na piko; škripnuti -ima zaškripati z zobmi, razjeziti se; sabiti, satjerati komu -e u grlo pretepsti, premlatiti koga (predvsem po obrazu, po glavi); oko za oko, zub za zub
/ 1
Število zadetkov: 19