Franja

ubíjatí ùbījām
I.
1. ubijati: ubija ga raskalašeni život, prekomjeran rad; ubijati svoj ugled, vrijeme; ubija ga lijek; ubijaju me nesreće
2. zabijati: ubijati kolac u zemlju
II. ubijati se ubijati se

ubíjati -am, ubijal -a i -ala
I.
1. ubijati: ubijati vse živo okoli sebe
2. ubijati čas
ubijati vrijeme, vreme; ubijati si glavo
lupati sebi glavu, razbijati sebi glavu
II. ubijati se
1. ubijati se: ubijati se z alkoholom
2. mučiti se, zlopatiti se: ubijati se po svetu, z delom, z otroki

gùbiti -īm
I.
1. izgubljati: gubiti vrijeme, boju, pravo, nadu; avion gubi visinu; gubiti život, živce, nerve; gubiti što iz očiju, iz vida; gubiti pamet, glavu; gubiti tlo pod nogama; gubiti u nečijim očima; gubiti svijest izgubljati zavest, onesveščati se
2. uničevati: gubiti komu što
3. moriti, ubijati
II. gubiti se izgubljati se: glas se gubi u velikim prostorijama; gubi mi se s očiju izgini mi izpred oči

kláti koljem, kolji -ite, klal -ala, klan -a
I.
1. klati, ubijati: klati prašiča, kuro
2. cijepati (cep-), kalati: klati drva, les
3. zavijati, čupati: po trebuhu ga kolje; mevlje ga koljejo
crvi ga jedu
II. klati se
1. klati se, gristi se: psi se koljejo
2. cijepati se, kalati se: skril se lepo kolje

kr̀viti se kr̀vīmo se
1. ubijati, prelivati kri: lav živi da se krvi
2. krvavo se med seboj klati: kršćanski se vladari krve
3. ekspr. prepirati se: ti bi se uvijek krvio

mesáriti -im
1. raditi mesarski posao, baviti se mesarstvom
2. mesariti, kasapiti, prolijevati (-liv-) krv, ubijati: volk mesari med ovcami
3. komadati, čerečiti: volk mesari konja
4. pozimi na kmetih mesarijo
zimi seljaci kolju (svinje)

moríti -im
1. ubijati, oduzimati život(e): razbojnik je moril popotnike
2. mučiti, kinjiti: lakota nas mori
3. gnjaviti, moriti: ta govornik nas mori

nȉštiti -īm
I.
1. uničevati, ubijati: ništiti neprijatelje, civilno stanovništvo; društvo nema prava ništiti život; revolucija je ništila privilegije feudalaca
2. razveljavljati: ništiti presudu
3. ničiti: ništiti taksene marke
II. ništiti se
1. uničevati se
2. uničiti se, izgubljati se

pobíjati -ám
I.
1. ubijati: pobijati ljudi, divjad
2. obarati: pobijati ljudi na tla
3. suzbijati: napačne nazore
4. razbijati, lupati: pobijati kozarce
II. pobijati se ekspr. mučiti se, dirinčiti, dirindžiti, teško raditi: noč in dan se pobijati za družino; pobijati se po rudnikih

smȉcati smȉčēm
I.
1. snemati, smukati: smicati pecivo s ražnja
2. posnemati: smicati pjenu, vrhnje, skorup
3. ubijati, usmrčati, spravljati s sveta: nemojte se bojati onih koji smiču tijelo
II. smicati se
1. snemati se
2. ekspr. stiskati se: za stolom smiču se raniji gosti da načine mjesta poznijima
3. drseti

túći túčēm, oni túkū, túci, túcijāh -āše in túčāh -āše, túkoh tûče túkosmo, tûkao túkla, túčen -a
I.
1. tolči: tući so, kavu, kafu u havanu, koga pesnicom po ledima; grad je pola sata tukao polja i vinograde; kiša je tukla po prozorima; more tuče talasima o obalu
2. biti: sat tuče podne; konj tuče zadnjim nogama
3. tolči, premagati: tući neprijatelja
4. premagovati, biti močnejši: kraljica tuče u svim pravcima (šah)
5. tolči, udarjati: tući na vrata, na prozor
6. klati, ubijati: tući svinje, ribu
7. tolči, streljati: naš mitraljezac tukao je pravo u neprijateljski rov
8. tolči, treti: tući orahe
9. skopiti, kastrirati: tući ždrijepca, bika
10. žuljiti, tiščati: tvrde cipele tukle su mi noge ne manje od kamenja
11. udarjati: cigani tuku u cimbale; njena ruka tuče po klaviru
12. biti plat zvona: zvono na požar tuče
13. tolci, utripati, biti: sam čuje kako mu tuče srce
14. tolči: tući lan, kudjelju
15. tući žicu po ovinkih skušati kaj dobiti, izmoledovati; tući koga kao vola u kupusu neusmiljeno pretepati koga; tući rekord; tuče mi srce za kim srce mi bije za kom, hrepenim po kom
II. tući se
1. tolči se: oni se tuku pesnicama
2. biti se: tući s neprijateljem u dvoboju
3. bojevati se, biti se: tući se na život i smrt; tući se iz pušaka streljati se; tući se uskršnjim jajima trkati se s pirhi; tući se po svijetu, po svetu potikati se po svetu

umućívati umùćujēm stepati, mešati, ubijati: umućivati jaja u supu

baškáriti se bàškārīm se
1. poležavati: njegov rad je u tome da se po čitav dan na minderluku baškari
2. ubijati čas: ti misliš da se ja već baškarim po Splitu
3. ekspr. košatiti se, delati se važnega: ljudi ga gledaju, a on se samo baškari

kȉdati -ām
I.
1. trgati: kidati lance, odijelo, meso zubima; srce mi kida žalost
2. trgati, brati: kidati cvijeće, kukuruze
3. podirati: kidajte most
4. ekspr. razhajati se: ja s vama kidam zauvijek
5. prenehati, pretrgati: kidati s ljubavlju
6. teči, bežati: a ja ti kažem da kidaš odavde
7. hiteti: odmorni i ispavani kidamo brzo
8. vzeti: kidati iz džepa sat
9. sprožiti: kidati obaraču na pušci
10. mučiti: njega kida reuma
11. kidati: kidati dubre
II. kidati se
1. trgati se; konac se kida
2. težko delati, ubijati se: kidati se od napornog rada
3. trgati se, pokati: srce mi se kida; kidati se od smijeha, do smeha, od plača

nòsiti nȍsīm, oni nòsē, nòsi, nȍšāh nȍšāše, nòsih nòsi, nòsio nòsila, nȍšen -a
I.
1. nositi: nositi teret, bolesnika, ranjenika, robu na trg; nositi na glavi, na ledima, na srcu; nositi novo odijelo, očevo ime; voda nosi čamac; konj nosi jahača; vjetar nosi prašinu; žena nosi devet mjeseci
2. prinašati, nositi: vjetar nosi kišu
3. prenašati, raznašati, prinašati: nositi vijesti, glasove
4. opravljati: nositi funkciju urednika
5. prinašati: koja vas sreća nosi na Mokrice
6. nesti: kokoš nosi jaja; tko je srećan, njemu i pijetlovi nose jaja
7. roditi: vinograd lijepo nosi
8. prinašati (dobiček): znanje uvijek korist nosi
9. nesti: puška daleko nosi
10. nositi glavu u torbi biti, živeti v veliki nevarnosti; vikati koliko ga grlo nosi vpiti na vse grlo; davo da te nosi naj te hudič vzame; nositi kožu na pazar nositi kožo na prodaj, podajati se v nevarnost; neka te mutna voda nosi naj bo po tvojem; to nosi on na duši to leži na njegovi duši
II. nositi se
1. nositi se: ona se lijepo nosi; teret se težko nosi
2. ekspr. ubadati se, ubijati se: nositi se dramskim režijama
3. širiti se: o tome se nose čudnovati glasovi
4. nositi se mišlju ukvarjati se z mislijo, imeti v mislih, nameravati; nositi se nadom upati, gojiti upanje
5. nòsi se! izgubi se!

sjȅći sijèčem (ijek.), sȅći séčēm (ek.)
I.
1. sekati: sjeći drva; sjeći meso; ova linija siječe onu krivu; sjeći granu na kojoj se sjedi
2. rezati: sjeći što nožem; sjeći makazama, škarama na komade; sjeći u drvetu; nož ne siječe; vjetar siječe po licu; brod siječe kroz talase, kroz valove; sjeći okuku rezati ovinke; sjeći vino rezati vino; sjeći kome duvan na glavi prizadevati komu velike težave; sjeći raju ubijati rajo
3. klati (v kartah): kecom sjeći kralja
4. prevzdigniti (karte): ti si sada na redu da siječeš
5. temeljito reševati naloge: on je jedan od onih koji sve sijeku na panju
6. zbadati, šavsati z jezikom: ona sijeće sve kao na panju
7. striči: on siječe hlačnice da zakrpi dupe = on siječe čakšire i krpi tur izmazati se iz ene nevšečnosti, pa pasti v drugo
8. kula siječe nebo stolp se dviga v nebo
II. sjeći se
1. sekati se, križati se: na Kajmakčalanu se sijeku dva planinska masiva; gdje se sijeku Njegoševa i Gajeva ulica
2. bojevati se: nije dično da se dužde siječe s Furlanom