Franja

stréla ž
1. munja, grom: vodena, ognjena strela; strela je udarila v drevo
grom je udario u drvo; strela z jasnega neba
grom iz vedra neba; da bi te gromska strela
da te đavo nosi, grom te ubio
2. kamena strela gorski kristal, biljur, kristalno staklo
3. dio, deo krovne konstrukcije
4. stup, stub u preši, u tijesku, u muljači

grôm gròma m, grȍm gròma m
1. grom: gromovi praskaju
2. grmenje: grom topova
3. strela: grom iz vedra neba; neće grom u koprive kopriva ne pozebe; vino jako kao grom
4. ekspr. moč: hoće da nas uvjeri -om svoje vjere
5. ekspr. presenečenje: to je bilo grom za publiku

ildìrim m (t. jyldyrym) blisk, strela (vzdevek sultana Bajazita I.)

múnja ž, mn. mȗnje blisk, strela: udarila je munja; stajao je kao udaren -om; munja sijevnu, sevnu iz oblaka; vijest se kao munja proširi u narodu novica se je kot blisk raznesla med ljudstvom

puščíca ž
( ispor. puška
)
1. strijela, strela, strelica: ilstreliti -o; smerne -e
2. epigram

strelíca ž strijela, strela, strelica: strelica je švignila po zraku
strijela je zviznula kroz zrak, kroz vazduh

strijèla ž, mn. strȉjele (ijek.), stréla ž, mn. strêle (ek.)
1. puščica: odapeti -u; odletjeti kao strijela; brz kao strijela; jato divljih gusaka preletje nebo u -i v obliki puščice
2. blisk, strela: došlo je kao strijela iz vedra neba; strijela te ubila!

gromòderina ž trske, ki jih strela odčesne od drevesa

gròmōvnica ž strela ubijalka: daj, bože strelu -u da udarim ovu otrovnicu

strèlimicē, strelìmkē (ijek., ek.) prisl. kot strela, bliskovito: poletje golub strelimice k zemlji

strelòvit -a -o (ijek., ek.) hiter kot strela, bliskovit

rèbro s, mn. rȅbra rȅbārā
1. rebro: prava -a, vita -a, lažna -a: munuti koga u -a suniti koga v rebra; prebiti komu -a polomiti komu rebra; polomiti, prebrojati, poravnati kome -a pretipati komu rebra; broje mu se -a lahko mu prešteješ rebra; s neba pa u -a nepričakovano, na naglem, kot strela z jasnega neba; s -a odgovoriti osorno, nataknjeno odgovoriti
2. rebro: -a lađe, čamca; glavno rebro lista sa bočnim -ima
3. reženj, rezina: dao je Nijemcu staro odijelo i rebro slanine
4. arhit. rebro: rebro svoda, kupole