-
rázbōjnīk m razbojnik
-
razbójnik m razbojnik: morski razbojnik
-
bàndīt -íta m, bàndit m (it. bandito) ekspr. bandit, razbojnik
-
bandít m (it. bandito)
1. ekspr. bandit, razbojnik: ujeli so nevarnega -a
2. u NOB kod Nijemaca psovka za partizana
-
gȕsār m (lat. cursarius)
1. morski razbojnik: -i su napali brod
2. razbojnik: politički, literarni -i
-
hàjdūk -úka m (madž. hajdú, t. hajdut)
1. hajduk, upornik proti turškioblasti
2. razbojnik, cestni ropar
3. premetenec
4. bot. navadni plotni slak
5. dlakavi vrbovec
-
hajdúk m (madž. hajdu, t. hajdut)
1. hajduk: pesmi o -ih
2. razbojnik, drumski razbojnik
-
hàrambaša m (t. harami bašy)
1. razbojniški glavar
2. vodja hajduške čete
3. razbojnik
-
haràmija m (t. harami, ar.) razbojnik
-
haramzáda m, ž, zval. hȁramzādo (t. haramzade) zastar.
1. hotiv, nezakonskiotrok
2. podlež, ničvrednež, razbojnik
-
kàčak m (t. kačak) kačak, upornik, razbojnik: kačaci javno otimaju od Srba koze, ovce, konje, goveda
-
pustàhija m
1. razbojnik, ropar: ubiše ga kao kakvog -u
2. nasilnež: bijaše to prava seoska pustahija
-
rávbar -ja m (srvnj. rouber) nisko razg. razbojnik
-
rokovnjáčiti -im biti šatrovac, razbojnik, lupež
-
tolováj m (madž. tolvaj) razbojnik
-
armàtēr -éra m (fr. armateur)
1. lastnik ladje
2. morski razbojnik
-
brìgant (it. brigante) cestni razbojnik
-
brigánt m (it. brigante) brigant, bandit, pustahija, drumski razbojnik
-
gusàrina
1. m morski razbojnik
2. ž razbojništvo
-
kȅsedžija m (t. kesidži) cestni razbojnik: Musa kesedžija