Franja

meníti i méniti -im
I.
1. misliti, držati: menim, da smo končali; menim, da ta rešitev ni dobra
2. kaniti, namjeravati (-mer-): nisem te menil žaliti
II. meniti se
1. obazirati se, voditi računa o čemu, o kom: ne menim se za tvoje nasvete
2. voditi računa o čemu; brinuti se o čemu: za te grobove se nikdo ne meni
3. mariti: da ga je pahnila v nesrečo, za to se ne meni dosti
4. razgovarati: oče ji je prepovedal meniti se z njim

cijèniti cȉjenīm (ijek.), céniti cênīm (ek.)
1. ceniti: cijeniti nečiju požrtvovnost
2. ocenjevati: cijeniti vrijednost nekog predmeta
3. misliti, meniti: ja cijenim da ćeš ti uspjeti
4. izsiljevati: njega cijeni vila ljekaruša: Sta ćeš dati, Jovo čelebija, da ti vidam tvoje rane grdne?

dr̀žati dr̀žīm, mi držímo, oni dr̀žē, vel. dr̀ži aor. dr̀žah dȑžā, impf. dr̀žāh dr̀žāše, del. dȑžao dȑžāla, držéći, dr̀žēći, dȑžān -a
I.
1. držati: držati jabuku u ruci; malter drži; držati riječ, običaje, pod ključem, u škripcu; mnogo držati na sebe; glavu visoko držati; bure drži 100 litara; držati koga u šahu, na uzici, u kliještima, u kleštima
2. vzdrževati: držati djeci guvernantu
3. imeti: držati kola i konja; držati govor pred skupljenim narodom; držati koga za prijatelja; držati konferenciju, sjednicu
4. pomagati, dajati komu potuho: držati komu stranu
5. prirediti: držati svadbu
6. trajati, držati: lijepo vrijeme drži, lepo vreme drži
7. razprostirati se: šuma drži do livade
8. paziti na koga: ona drži svoga čovjeka kao malo vode na dlanu
9. misliti, meniti: ja držim da on nije kriv
10. ceniti: mnogo držati do čega
11. drži ovim pravcem! pojdi to smer!
12. brati komu levite, kozje molitvice: držati kome lekciju
13. vrečo držati komu, pomagati komu pri slabem dejanju: držati kome svijeću
14. biti komu podložen: držati komu stremen
II. držati se
1. držati se: držati se za naslon; držati se zakona; držati se uspravno; vojnici se dobro drže
2. imeti se: držati se srećnim, sretnim

mȉsliti -īm, mȉšljāh -āše, mȉšljen -a
I.
1. misliti: misliti na koga, o čemu, što; ja mislim sutra otputovati
2. misliti, meniti: šta mislite o tome
3. želeti, hoteti: neka se posrame oni koji nam zlo misle ki nam želijo hudo
II. misliti se
1. misliti se: nema tu šta da se misli
2. skrbeti, misliti: ja se za sve to mislim
3. razmišljati: vazda se ti misliš o drugim ljudima

mnȉti mnîm, del. sed. č. mnéći, impf. mnìdijāh -āše, del. pret. č. mnȉo mnȉla zastar. meniti, misliti: kad mnidijah (dial. mlidijah) umreti, umrijeti ko sem mislil, da bom umrl

scijèniti scìjenīm (ijek.), scéniti scênīm (ek.) misliti, meniti, soditi: ja scijenim da situacija nije loša

smátrati smȃtrām (se)
1. imeti, smatrati: smatrati koga za štetočinu, što za dobro; smatrati stvar za svršenu; ona se smatra za najljepšu
2. misliti, meniti: ja smatram da to nije trebalo reći

dogovárati se -gòvārām se pogajati se, posvetovati se, meniti se

pȁčati se -ām se
1. mešati se, vmešavati se: ti mi se nešto suviše pačaš u ono što nije tvoj posao
2. pečati se, meniti se: ja se ne pačam s ovakvim ljudima

urícati ùrīčēm
1. dogovarjati se, meniti se
2. urekati