Franja

lȕpiti -īm
1. udariti: lupiti koga po glavi
2. treščiti: lupiti koga o zemlju; bura je lupila lađu o stijenu
3. loputniti: lupiti vratima
4. ekspr. bušiti: mi o njemu, a on lupi među nas
5. blekniti neumnost

lúpiti lûpīm lupiti, luščiti: lupiti koru s hrasta; lupiti lješnjake

lúpiti -im
1. ljuštiti: lupiti jabolko, krompir, pomaranče, jajce, z nožem
2. ljuštiti, guliti, skidati koru: lupiti drevje; vrba se rada lupi
3. guliti, pljačkati, globiti: lupiti dolžnike

bijèliti bȉjelīm (ijek.), béliti bêlīm (ek.)
1. beliti: bijeliti platno; godine bijele kosu; bijeliti kuću krečom; mjesec je bijelio lišće
2. dial. ličkati, kožuhati: bijeliti kukuruz
3. lupiti, beliti: bijeliti jabuku, bukvu
4. ekspr. umivati: bijeliti lice, noge
5. ne bijeliti zuba ne črhniti besedice
6. beliti, belo barvati: djevojka se bijeli da bi bila ljepša

bútniti -em
1. udariti: čoln je butnil ob breg
2. lupnuti, lupiti, bubnuti; butniti z glavo ob zid; butniti po vratih
3. banuti, upasti: butniti v sobo
4. udariti, nadoći: kri butne v glavo
5. šiknuti, udariti: para butne iz kotla
6. baciti: val butne ladjo ob greben
7. tresnuti: butniti ob tla
8. udariti: butniti v smeh

cijèpati cȉjepām (ijek.), cépati cêpām (ek.)
I.
1. klati, cepiti: cijepati drva
2. cepiti, razdvajati: cijepati u stranke
3. trgati: cijepati odijelo; pjesma cijepa srce
4. lupiti: cijepati koru
5. trgati: cijepa me u nozi
6. razpolavtjati: cijepati šljive kad ih kuhamo
7. lomiti: vjetar cijepa stijene, a pobrđa drobi
8. brizgati: iz nogu mu krv cijepa
9. liti: kiša cijepa
II. cijepati se
1. trgati se, razdvajati se: odijelo se cijepa; srce se cijepa, stranka se cepa
2. cepiti se
3. ločiti se: nisam se mogao od njih cijepati

čêhniti -em i čehníti čehnem udariti, lupiti

čóhniti -em dijal. jako udariti, lupiti

čréslati -am lupiti, skidati koru sa stabla: čreslati smreko

čvékniti i čvêkniti -em bubnuti, lupiti, reći nešto neumjesno (-mes-)

dèrati dȅrēm, vel. dèri -ite, impf. dȅrāh -āše, dèrao dȅrāla, dȅrān -a
I.
1. dreti, iz kože devati: derati konja; dobroga je pastira posao ovce strići, a ne derati; stric je običavao derati ubijene zečeve
2. lupiti, guliti: ne deri kore da ne bude gore
3. trgati: derati cipele; derati hlače na školskim klupama
4. tolči, biti: viče na volove r dere batinom kud stigne
5. dreti: voda dere cestom
6. odirati: derati kožu s tuđih leđa, mušterije
II. derati se
1. trgati se: samo se jedra deru lupajući usled debela mora
2. dreti se: dere se kao da ga paraju
3. mučiti se, trpeti: derao se u carskoj službi dvanaest godina

gúliti gûlīm
I.
1. lupiti, majiti: guliti jabuku, krompir, koru sa drveta
2. dreti: guliti kožu, crknutu kravu
3. kožuhati, ličkati: guliti kukuruz
4. odirati: guliti bijedni narod kamatama
5. mlatiti, jesti enolično hrano: narod guli proju, ako je ima
6. piti, nalivati se: šta guliš toliku vodurinu
II. guliti se
1. lupiti se, luščiti se
2. dreti se, vekati: šta se guliš? kaže majka djetetu kad mnogo plače

izblêkniti i izblékniti -em bupnuti, lupiti, izlanuti, reći nešto neumjesno (-mes-): ne zaupaj mu skrivnosti, vse izblekne

izguljívati izgùljujēm
1. lupiti, majiti
2. luščiti
3. puliti: jelove žile izguljuju

ljúštiti ljȗštīm
I.
1. lupiti, majiti: ljuštiti jabuku
2. luščiti: ljuštiti pasulj
3. trebiti si: soko rosno perje ljušti
4. ličkati: ljuštiti kukuruz
5. ekspr. veliko jesti, piti: ljuštiti proju; ovaj ljušti samo rakiju
6. kartati (se)
7. tolči, tepsti
II. ljuštiti se
1. lupiti se, majiti se
2. luščiti se: gvožđe se pri kovanju ljušti
3. goliti se

lôpiti i lópiti -im
1. udariti, lupiti: lopiti spestjo po mizi, s kolom po glavi
2. baciti, tresnuti: lopiti knjigo ob tla; bes te lopi!
da te đavo nosi!

lôpniti -em
1. udariti, lupiti: lopniti koga po rami
2. okomiti se na koga: na sestanku so lopnili tudi po njem
3. pasti, bupnuti: lopniti na tla
4. žarg. pasti, ne proći na ispitu, u razredu: pri izpitu je lopnil
5. banuti: lopniti v sobo

lopútniti -em
1. lupiti, lupnuti, udariti, tresnuti: loputniti vrata, z vrati
2. pasti, tresnuti, lupnuti: truplo je loputnilo na tla
3. udariti: loputniti konja čez hrbet

lúskniti -em lupiti, lupnuti, udariti, tresnuti: luskniti z vrati

mahníti i máhniti -em
1. mahnuti: mahniti z roko, z repom, s koso
2. udariti, lupiti: mahniti po kom, po ubogi živali
3. obično u vezi sa jo: peš jo bom mahnil v mesto
pješice (pe-) ću poći u grad
4. zamahnuti: mahniti s sabljo