Franja

ločíti i lóčiti -im
I.
1. odvojiti: ločiti meso od kosti, rudo od jalovine
2. rastaviti: smrt ju je ločila; ločiti zakon; ločiti od mize in postelje
3. razdvajati: loči jih različna miselnost; to loči vodstvo od ljudstva
4. razlikovati: ločiti užitne gobe od strupenih
razlikovati jestive gljive od otrovnih
5. pretresati, obrađivati što odvojeno: napeva in besed v ljudski pesmi ne moremo ločiti
6. odvajati: štel je dneve, ki ga ločijo od poroke
II. ločiti se
1. rastati se s kim, s čim: ločiti se od rojstnega kraja
2. rastaviti se: po sedmih letih zakona sta se ločila

dvòjiti -īm
I.
1. ločiti, ločevati: iako nas vrijeme i prostor dvoje, računajte me ipak u svoje kolo
2. deliti na dva dela: planine dvoje našu zemlju
3. razločevati: dvojiti snove od stvarnosti
4. dvomiti, ne vedeti, katero od dvojega je pravo: ne dvojim da će me prijatelj skoro posjetiti; gledam i dvojim da li je pravo ovo ili ono
II. dvojiti se
1. ločevati se
2. dvomiti: o njegovu znanju ne može se dvojiti

izrazdvájati izràzdvājām ločiti: delovi sela su izrazdvajani krševitim bregovima, malenim uvalama

izrazdvòjiti -ràzdvojīm ločiti: tu je pravilo da su ovakve masline postale od starih izrazdvojenih maslina

kȉnuti -nēm, vel. kȉni, aor. kȉnuh kȉnū
I.
1. potegniti, izvleči: kinuti nož, sablju
2. utrgati, ločiti: kinuti koga sa života
II. kinuti se pobrati se: kini mi se s očiju; kini mi se s duše pusti me pri miru, daj mi mir

lúčiti lûčīm
1. ločiti, ločevati: od tebe me luči zid
2. razločevati: lučiti nužno od nenužnoga
3. izločati: jetra luči žuč; zbog velike vrućine drveće luči smolu više no obično
4. ločiti, separirati: lučiti jaganjce od ovaca

odijèliti òdijelīm (ijek.), odéliti òdēlīm (ek.) oddeliti, ločiti

òdlikovati -ujēm (se)
1. odlikovati (se): odlikovati koga ordenom junaka socijalističkoga rada; odlikovati se mudrošću
2. ločiti, oddvajati, karakterizirati: to njega odlikuje od drugih ljudi

odvájati òdvājām
I.
1. ločiti, ločevati: odvajati krupna zrna od sitnih, ovce od ovnova
2. odvajati: ne odvajati očiju od koga
3. razločevati se: on odvaja od svih ostalih
II. odvajati se
1. ločiti se: ovdje se put odvaja od magistrale; voće se lako odvaja od koštice
2. odločati se: malter se odvaja od zida

odvòjiti òdvojīm
I.
1. ločiti: odvojiti dijete od roditelja
2. spraviti na stran: to sam odvojio za tebe
3. drugače izraziti: odvojiti svoje mišljenje
II. odvojiti se ločiti se

raspáriti ràspārīm ločiti, kar je na pare

ràstaviti -īm
I.
1. ločiti: rastaviti koga s kim; samo smrt će nas rastaviti; muža rastaviti sa ženom
2. razdeliti: rastaviti riječi na slogove
3. razstaviti: rastaviti pušku na sastavne dijelove
4. odločiti: rastaviti svjetlost od tame
II. rastaviti se
1. ločiti se
2. razstaviti se
3. rastaviti se s dušom umreti
4. rastaviti se s bremenom poroditi

razdijèliti ràzdijelīm (ijek.), razdéliti ràzdelīm (ek.)
1. razdeliti: komandant razdijeli vojsku na tri kolone; razdijeliti kosu na razdjeljak
2. dati vbogajme: razdijeliti siromasima
3. ločiti: Dunav se pružio da razdijeli Srijem od Bačke; kad se crkve razdijele, Srbi se nadu izmedu Rima i Carigrada; razdijeliti se s dušom umreti

razdrúžiti ràzdrūžīm
1. razdružiti: digoše se tad da nas razdruže
2. razdreti, ločiti, kar je celota: razdružiti komplet knjiga; razdružiti rukavice, cipele

razdvòjiti ràzdvojīm
I.
1. razdvojiti, razdeliti na dva dela
2. ločiti: ostaću ti vjerna dok nas lopata ne razdvoji
II. razdvojiti se ločiti se: muž i žena su se razdvojili

razgòditi ràzgodīm
1. razdeliti (se): pametan čovjek dobro će razgoditi vrijeme
2. ločiti: razgoditi kćer od matere, rečenicu od rečenice
3. odložiti: sastanak
4. določiti: svaka kuća mogla je da razgodi što joj treba za čitavu godinu

razlúčiti ràzlūčīm ločiti: razlučiti dobro od zla; dijete ne zna razlučiti jedno voće od drugoga

ràzvaditi -īm ločiti, pomiriti tiste, ki se tepejo, prepirajo; pak svadiše se u polju dva sina, a ne bješe nikoga da ih razvadi

razvèsti -vèdēm
1. razpeljati: razvesti paru na sve strane; razvedoše putove, podigoše magazine
2. začeti: razvesti razgovor sa drugovima
3. ločiti: razvesti brak, ženu i muža; oni su se razveli; žena se razvela s mužem
4. obravnavati: to je u narednim poglavljima iste knjige podrobnije razvedeno
5. razgnati, razpihati: vjetar je sve oblake razveo
6. razporediti: trupe naše divizije razvedoše se po položajima za neposrednu odbranu

ražèniti ràženīm (se)
1. razporočiti (se), ločiti (se): lasno se oženiti, ali se mučno raženiti
2. poženiti: raženiti sve sinove