Franja

kònčati -ām
1. vesti, krpati: končati čarape
2. z obarvano vrvico označevati črto na deblu pri tesanju, žaganju

kònčati -ām končevati (se): podne minu, a ne konča kavga

končáti -am
I.
1. svršiti, završiti: končati delo, šolo; stvar je končana
2. uništiti, upropastiti, ubiti: vino ga bo končalo: slabo bo končal
zlo će proći
3. umrijeti (-reti): končati v bedi
II. končati se
1. svršiti se, završiti se: tu se konča povest
2. učiniti samoubistvo, ubiti se: sam se je končal

bìtisati -išēm (t. bitmek)
1. miniti: bilo i bitisalo; ta blagoslovena vremena za vas bila su i bitisala; bitisalo pa se spominjalo
2. končati, umreti: za nedjelju kratkih dana bitisaše obadvoje

dovŕšiti dòvr̄šīm dovršiti, dokončati, končati: slikar je dovršio sliku; svečanost se dovršila pjesmom i igrom slavnost se je končala s pesmijo in plesom

obŕšiti òbr̄šīm
I.
1. končati: obršiti posao
2. slabo končati: on se umetnuo na pokojnoga strica i obršiće kao on
II. obršiti se končati se

okònčati -ām končati, opraviti: okončati lepo i zlokobno delo; okončati život končati življenje

otàrasiti -īm
I. opraviti, končati: da otarasimo prvo ovo tvoje, pa onda naše
II. otarasiti se znebiti se, odkrižati se: otarasiti se straha; na kraju otarasio sam ga se sa sto dinara

òtrsiti -īm
I.
1. končati, opraviti: mogao si to sam otrsiti
2. odpraviti: pop kad otrsi ženu, zovne onoga seljaka
II. otrsiti se otresti se, znebiti se: otrsiti se posla, dužnosti

posvŕšiti pòsvr̄šīm končati: čekaj dok ovo posvršim

povŕšiti pòvr̄šīm
1. nakopičiti, narediti kopico: površiti stog, plast
2. pokriti: površiti kuću slamom
3. ekspr. spraviti pod svojo oblast: neprijatelj teži da površi našu zemlju
4. končati, opraviti: gledajte da površite sve poslove

skònčati -ām
I.
1. končati: skončati radnju, posao
2. zadati komu smrtni udarec: skončati koga
3. uničiti, pokončati: gospodina moli da joj život skonča
4. končati, umreti: pa će kao i on skončati
II. skončati se
1. končati se
2. uničiti se
3. umreti

smíriti smîrīm
I.
1. umiriti, utišati
2. potešiti, zadovoljiti
3. končati
4. ugasiti: smiriti svijeću
5. pospraviti: smiriti šljive sa drveta
II. smiriti se
1. umiriti se: smiriti se na jednom mjestu, od neprijatelja; u mladosti toliki nestaško pod starost se smirio
2. umreti: ona se smirila
3. ugasniti, zaiti: sunce se smirilo

svŕšiti svr̂šīm
1. končati: svršiti posao, školovanje, djelo, život
2. opraviti: svršiti posao; svršiti nuždu opraviti potrebo; svršiti sa životom končati si življenje; svršiti samoubistvo, samoubojstvo narediti samomor; među nama je sve svršeno med nama, med nami je vse končano; svršeni glagoli lingv. dovršni glagoli; svršeno prošlo vrijeme lingv. dovršno pretekli čas, aorist; svršeni đak, pravnik dijak, pravnik, ki je končal šole

tȑsiti -īm (se) končati (se): da se medašne razmirice trse

ùginuti -nēm
1. poginiti: uginula je ptica
2. preminiti, izgubiti se: uginuli su stari običaji
3. končati: uginula je biljka

zagláviti zàglāvīm
I.
1. zagozditi: zaglaviti sjekiru, motiku, kosu
2. zabasati: istrči na vrata te ih zaglavi golemom svojom tjelesinom
3. izgubiti življenje: sin mu je zaglavio u rudniku
4. končati: ona će zaglaviti u sobici pod krovom
5. zaključiti, povzeti: misleći na sve te razloge zaglaviše da u mjestu nema boljeg ženika
6. zaglaviti haps, zatvor priti v zapor
II. zaglaviti se
1. zagozditi se, obtičati: zaglavio se metak u cijevi puške; zaglavila se kola u blatu; zaglavilo se nešto u cijevi i sad voda ne teče više
2. zbasati se: zaglavi se onako dugačak u posljednju klupu

zakljúčiti zàkljūčīm
1. zaključiti, končati: zaključiti sjednicu, zapisnik
2. skleniti, narediti sklep: iz dvoga se može zaključiti; na sjednici smo zaključili
3. skleniti, pogoditi se: zaključiti mir, primirje
4. skleniti kupčijo: zaključiti ugovor za deset vagona kukuruza

zatvòriti zàtvorīm (se)
1. zapreti (se): zatvoriti oči, vrata, ventil, zločinca; čokolada ga je zatvorila; zatvoriti nekome usta; zatvoriti zagradu, navodnike zapreti oklepaj, navednice; zatvoriti se medu četiri uska zida
2. končati, skleniti: zatvoriti sjednicu, sajam, sastanak

zavézati zàvēžēm
I.
1. zavezati: zavezati vreću
2. privezati: zavezati pseto
3. zvezati: zavezati ruke, snop
4. prihraniti, privarčevati: i on zaveza koju krajcaru
5. umolkniti: zavezati u govoru; zavezao pa ni riječi više; zaveži molči!; zavezati jezik, usta
6. končati: zavezao je time što je posljednje rekao
II. zavezati se
1. zvezati se
2. zavezati se: zavezao mu se jezik