Franja

klȁti kȍljem, vel. kòlji, aor. klȁh klȁ
I.
1. klati: klati svinju, kokoš; klati pod rep
2. gristi, pikati: stjenice ga kolju; guje su ga klale
3. peči: dim ih je s ognjišta klao za oči
4. rezati: lanac me kolje
5. mučiti: groznica me kolje
6. boleti: nepravda me kolje
II. klati se
1. klati se: stoka se kolje u klaonici
2. gristi se, prepirati se: klali su se kao ćrni mravi; društvo se kolje, a ne radi

kláti koljem, kolji -ite, klal -ala, klan -a
I.
1. klati, ubijati: klati prašiča, kuro
2. cijepati (cep-), kalati: klati drva, les
3. zavijati, čupati: po trebuhu ga kolje; mevlje ga koljejo
crvi ga jedu
II. klati se
1. klati se, gristi se: psi se koljejo
2. cijepati se, kalati se: skril se lepo kolje

bȉti bȉjem, oni bȉjū vel. bîj, bȉjāh -āše, bȉo bȉla, bìjen bijèna
I.
1. biti, tolči: biti koga štapom, palicom; srce bije u grudima
2. brcati: konj bije nogama
3. obstreljevati: aga naperio topove na bedeme i bije ih sa svih strana
4. pobijati: on nas bije citatima iz latinskih pisaca
5. nesti: ova puška daleko bije
6. sikati, švigati: vatra bije iz kuće
7. kipeti: mladost bije iz njega
8. biti: ura bije
9. bobnati, igrati: biti u doboš, u harfu
10. pobijati: grad bije vinograde
11. zadeti: bio je junak mimo ljude, a nije ga bila ni puška ni sablja
12. klati: daću ti slanine kad budem bio svinje
13. treti: biti lan, konoplju
14. bije ga baksuz ima smolo, zasleduje ga nesreča; bije ga maler spremlja ga nesreča; bije ga glas o njem se slabo govori; to mi bije u oči to me bode v oči; biti žicu žarg. poskušati kaj doseči z laskanjem, prilizovanjem; biti koga kao vola u kupusu neusmiljeno koga pretepati
II. biti se
1. bojevati se: biju se dobro, ali pucaju zlo
2. tolči se, trkati se: biti se u grudi
3. pretepati se: nemoj se biti s drugom djecom
4. drstiti se: od maja do avgusta šaran se bije

cijèpati cȉjepām (ijek.), cépati cêpām (ek.)
I.
1. klati, cepiti: cijepati drva
2. cepiti, razdvajati: cijepati u stranke
3. trgati: cijepati odijelo; pjesma cijepa srce
4. lupiti: cijepati koru
5. trgati: cijepa me u nozi
6. razpolavtjati: cijepati šljive kad ih kuhamo
7. lomiti: vjetar cijepa stijene, a pobrđa drobi
8. brizgati: iz nogu mu krv cijepa
9. liti: kiša cijepa
II. cijepati se
1. trgati se, razdvajati se: odijelo se cijepa; srce se cijepa, stranka se cepa
2. cepiti se
3. ločiti se: nisam se mogao od njih cijepati

kálati
1. razparati, razpolavljati, pripravljati za sušenje: kalati ribu i sušiti je
2. klati, kalati, cepiti, razpolavljati: kalati drva, voćke

kolíniti -im klati, rasijecati, razuđivati zaklanu svinju, tranširati: včeraj smo kolinili

masakrírati -àkrīrām masakrirati, moriti, klati, pomoriti, poklati

procjepljívati -cjèpljujēm (ijek.), procepljívati -cèpljujēm (ek.) precepljati, klati

púčiti pûčīm klati: pučiti šljive za sušenje

rascjepljívati -cjèpljujēm (ijek.), rascepljívati -cèpljujēm (ek.) razcepljati, klati

sjȅći sijèčem (ijek.), sȅći séčēm (ek.)
I.
1. sekati: sjeći drva; sjeći meso; ova linija siječe onu krivu; sjeći granu na kojoj se sjedi
2. rezati: sjeći što nožem; sjeći makazama, škarama na komade; sjeći u drvetu; nož ne siječe; vjetar siječe po licu; brod siječe kroz talase, kroz valove; sjeći okuku rezati ovinke; sjeći vino rezati vino; sjeći kome duvan na glavi prizadevati komu velike težave; sjeći raju ubijati rajo
3. klati (v kartah): kecom sjeći kralja
4. prevzdigniti (karte): ti si sada na redu da siječeš
5. temeljito reševati naloge: on je jedan od onih koji sve sijeku na panju
6. zbadati, šavsati z jezikom: ona sijeće sve kao na panju
7. striči: on siječe hlačnice da zakrpi dupe = on siječe čakšire i krpi tur izmazati se iz ene nevšečnosti, pa pasti v drugo
8. kula siječe nebo stolp se dviga v nebo
II. sjeći se
1. sekati se, križati se: na Kajmakčalanu se sijeku dva planinska masiva; gdje se sijeku Njegoševa i Gajeva ulica
2. bojevati se: nije dično da se dužde siječe s Furlanom

túći túčēm, oni túkū, túci, túcijāh -āše in túčāh -āše, túkoh tûče túkosmo, tûkao túkla, túčen -a
I.
1. tolči: tući so, kavu, kafu u havanu, koga pesnicom po ledima; grad je pola sata tukao polja i vinograde; kiša je tukla po prozorima; more tuče talasima o obalu
2. biti: sat tuče podne; konj tuče zadnjim nogama
3. tolči, premagati: tući neprijatelja
4. premagovati, biti močnejši: kraljica tuče u svim pravcima (šah)
5. tolči, udarjati: tući na vrata, na prozor
6. klati, ubijati: tući svinje, ribu
7. tolči, streljati: naš mitraljezac tukao je pravo u neprijateljski rov
8. tolči, treti: tući orahe
9. skopiti, kastrirati: tući ždrijepca, bika
10. žuljiti, tiščati: tvrde cipele tukle su mi noge ne manje od kamenja
11. udarjati: cigani tuku u cimbale; njena ruka tuče po klaviru
12. biti plat zvona: zvono na požar tuče
13. tolci, utripati, biti: sam čuje kako mu tuče srce
14. tolči: tući lan, kudjelju
15. tući žicu po ovinkih skušati kaj dobiti, izmoledovati; tući koga kao vola u kupusu neusmiljeno pretepati koga; tući rekord; tuče mi srce za kim srce mi bije za kom, hrepenim po kom
II. tući se
1. tolči se: oni se tuku pesnicama
2. biti se: tući s neprijateljem u dvoboju
3. bojevati se, biti se: tući se na život i smrt; tući se iz pušaka streljati se; tući se uskršnjim jajima trkati se s pirhi; tući se po svijetu, po svetu potikati se po svetu

bíngelj -glja (e) m ono što visi, što se klati: bingelj pri uri

bíngeljc (ə) m ono što visi, što se klati, što njiše: oder je okrašen z lampijončki, pisanimi -i in zastavicami

cjȅpkati -ām (ijek.), cȅpkati -ām (ek.)
1. drobno klati, cepiti: cjepkati drva, jelovinu
2. trgati na drobne kose: međusobne svađe cjepkale su zemlju još više

kòsiti kȍsīm
I. kositi: kositi travu, sijeno, seno, žito; smrt kosi, mitraljezi kose
II. kositi se
1. kositi se: trava se nerado kosi ako je suha, suva
2. kolidirati, križati se: naši se interesi kose; časovi se kose
3. kresati se: konj se kosi
4. zadirati se na koga, jeziti se na koga: ljubo moja, ne kosi se name
5. klati se: nade dva bravca, a oni se jednako kose

krváriti kr̀vārīm
I.
1. krvaveti: rana ljuto krvari: uvijati ranu da ne krvari; srce mi krvari; mi smo vijekovima krvarili u borbi za slobodu
2. rdečiti, oblivati s krvjo: probijalo se sunce kroz izlomljeni krš i krvarilo ga
3. rdečiti se, krvaveti: napolju krvari jutarnje nebo
II. krvariti se krvavo se medsebojno klati: mi se krvarimo godinama ni za što

krváviti kr̀vāvīm
I.
1. krvaviti: krvaviti što, ruke
2. krvaveti: rana mu krvavi; koljeno joj krvavi
II. krvaviti se
1. do krvi se mučiti, krvavo se mučiti: cijeloga vijeka se ovako krvavi
2. krvavo se klati med seboj
3. rdečiti se: planine se krvave od sunčanih zraka

kr̀viti se kr̀vīmo se
1. ubijati, prelivati kri: lav živi da se krvi
2. krvavo se med seboj klati: kršćanski se vladari krve
3. ekspr. prepirati se: ti bi se uvijek krvio

mr̀ciniti -īm
I.
1. mrcvariti: mrciniti živinče
2. onečejati, mazati: mrciniti svoje čiste ruke o nedužnoj žrtvi
II. mrciniti se mrcvariti se, klati se