-
kàmēnje s kamenje: gristi kamenje težko, bedno živeti; bacati, dizati na koga drvlje i kamenje silovito napadati koga, ihtavo napadati koga
-
kámenje s kamenje: kamenje tolči
tucati kamenje
-
hribína ž stijenje, stenje, kamenje: določiti rudnine v -i
-
kr̀šina ž skalovje, kamenje, krševina
-
kŕšje s krš, kamenje: na tem -u nič ne uspeva
-
òdrōnjci -ākā m mn. grušč, kamenje, ki se kruši s strmih pobočij
-
bŕcati -am
1. udarati nogom: besno brcati v vrata; ta konj rad brca
2. šorati, šutirati, šutati: brcati žogo
šorati loptu
3. brcati kamenje s poti nogom uklanjati kamenje s puta
-
dȉnas-kàmēnje s dinas kamenje
-
dževáhir m (t. dževahir, ar. , perz.) dial. drago kamenje
-
gróblja ž
1. gomila, hrpa kamenja: s plevelom porasla groblja
2. ruševina: stolp je samo še groblja
3. morena, kamenje koje nagomilavaji ledenjaci, glečeri
-
grúh m gruh, smrvljeno kamenje: -om nasuta cesta
-
moréna ž (fr. moraine) morena, naplavljeno kamenje
-
podbíti -bíjem
1. podbiti, silom utjerati (-ter-) kamenje ispod čega: podbiti železniške pragove
2. dijal. potkovati: podbiti čevlje
-
pŕga ž
1. ostaci od ocijeđenih, oceđenih uljarica (tikve, suncokreta, maslina i sl.) stisnuti u pogaču
2. usitnjeno kamenje pomiješano (-meš-) s ilovačom i krečom
3. ovčja ili kozja balega, ovčji, kozji brabonjci
4. dosadan čovjek (-vek-): ti prga prgasta
-
skrílje s škriljasto stijenje, škriljasto stenje, škriljasto kamenje
-
trahít m (gr. trachs) trahit, mlado eruptivno kamenje
-
tùcāč -áča m kdor drobi kamenje, drobilec: tucač kamenja
-
valíž m valuci, obluci, vodom zaobljeno i uglačano kamenje
-
kamènica ž kamen: nabacivati se -ama metati kamenje; dobiti -u u nogu
-
stȁdōvan -vna -o: -o kamenje po polju razmetano kamenje, ki je od daleč videti kakor čreda ovac