Franja

bedéti -im (ə) bdjeti, bdeti, biti budan: bedeti vso noč; bedeti pri bolniku, pri mrliču; starši bedijo nad otroki; bedéč -a -e
budan: to sem videl z bedečimi očmi; bede, bedeč pril.
budno: bede ležati

bdjȅti bdîm, bđâh bđâše in bdȉjāh, bdȉo, bdjȅla (ijek.), bdȅti bdîm, bdâh in bdȅjāh, bdȅo bdȅla (ek.) bedeti, čuti, biti buden

čȕti čȕjem
I.
1. slišati, čuti: čuti na jedno uho; uši imaju, a ne čuju
2. poslušati: nije me htio, hteo čuti
3. čutiti: ne čuješ li kako vonja lijek; čujem bol za plećem
4. čuti, bedeti: čuti cijele noći
5. uslišati: bog vas čuo
II. čuti se
1. slišati se: čuje se da je brod stigao
2. čutiti se: čuje se miris svijeća
3. smrdeti
4. počutiti se: kako se čuješ?
5. dok nije rodila sina, ona se živa nije čula je ni bilo čutiti

lèbdjeti lèbdīm (ijek.), lèbdeti lèbdīm (ek.)
1. lebdeti, držati se, plavati, viseti, v vesi biti: ptica, balon lebdi u vazduhu, u zraku; lebdjeti između mira i rata
2. biti, stati pred očmi: njena mi slika lebdi pred očima; lebdjeti u opasnosti
3. bedeti: majka lebdi nad djetetom
4. počivati: radosni osmjejak lebdi na njegovu licu; duh božji lebdijaše nad vodama; lebdeća adresa; lebdeći nanos, sistem

probdijèvati pròbdijevām (ijek.), probdévati pròbdēvām (ek.) čuti, bedeti (noč za nočjo)

bàdnjiti -īm bedeti na sveti večer