Franja

blȁgovijest ž (ijek.), blȁgovēst ž (ek.) blagovest, vesela novica

blagovjèštēnje s (ijek.), blagovèštēnje s (ek.) blagovest, vesela novica

dobrovóljnost ž veselost, vesela ćud, vedrost

kòleda ž (lat. calendae)
1. etn. koleda, božična pesem
2. fantovska družba, ki je koledovala z božičnimi pesmimi
3. ekspr. vesela družba

koseskízem -zma m jezična osobina, karakteristična za pjesnika (pes-) Ivana Vesela Koseskoga

muštùluk m (t. muštuluk, perz.) pog.
1. nagrada prvemu prinašalcu dobre, vesele novice
2. dobra, vesela novica: otići na muštuluk iti komu pravit veselo novico; evo ti talir za muštuluk

rájanje s plesanje, igranje, vesela zabava: otroško rajanje
dječja (de-) zabava s plesom, s igrom; ljudsko rajanje
narodno veselje

rȁzgovōr m, mest. u razgovòru
1. pogovor: upustiti se u razgovor s kim; biti s kim u -u; o čemu se vodi razgovor; počeli su službeni -i na najvišem nivou; nevezan razgovor
2. govor: o tome nema -a
3. govorica: kakav je to razgovor
4. pogovarjanje, tolažba, pomiritev: koja tuga -a nema
5. vesela zabava, razvedrilo: Razgovor ugodni naroda slovinskoga od Petra Hektorovića, plemića hvarskoga 1556.

vesèlica ž
1. vesela žena, veselo dekle: krasna je njegova kćerka, živa veselica; e, lasno je tebi, -e moja, tvoje srce u sav glas pjeva kao ptičica na grani
2. veselica: zabava se razvila u pravu srdačnu -u, sa programom i igrankom
3. pujsek, ki ga zakoljejo za božič
4. božična pogača

veseloígra ž vesela igra, komedija

vȅseo -ela -o, dol. vȅselī -ā -ō vesel: -a igra; -o društvo vesela družba, -i bratac

vȉjest ž, mest. u vijèsti (ijek.), vêst ž, mest. u vésti (ek.) vest, novica, sporočilo: radosna vijest vesela novica; komordžijska vijest alarmantna novica