Franja

upropástiti upròpāstīm (se) uničiti, pogubiti (se): to će ga upropastiti; prekomjernim pićem upropastiti svoje zdravlje

ùrnisati -išēm (se) uničiti (se), ugonobiti (se): zapalio je kuću i urnisao; jednog dana ceo svet se urniše i propadne

utamániti utàmānīm uničiti, pokončati utamaniti gamad; gamad je utamanjena

zatamániti -tàmānīm uničiti, pokončati, zatreti: gusjenice čine voćkama veliki kvar i zatamane rod; morske životinje kojih danas več nema živih, sve su iz predašnjega svijeta, koji se pri postanku sadašnjega zatamanio

zatòmiti zàtomīm
1. zadušiti: zatomiti najskromniju želju
2. poneveriti: zatomiti novac
3. uničiti: zatomiti djevojačku sreću

zàtrti zȁtrēm, zàtarēm zatreti, uničiti, ugonobiti, pokončati: zaraza je zatrla ovu kuću; zatrti nečije sjeme, nečiji trag iztrebiti koga

batèrisati -išēm (t. batyrmak)
1. gmotno se uničiti, izgubiti imetje, denar
2. zapraviti: sve što je imao baterisao je, sad je ostao go kao prst

ispísati ìspīšēm
I.
1. izpisati: ispisati što iz knjige
2. izbrisati: ispisati iz škole, iz evidencije, iz članstva
3. izpisati: ispisati ruku
4. napisati: na licu joj ispisan veliki užas
5. dopisati: ispisati redak
6. izpisati, ne krajšati: ispisati riječ
7. popisati: ispisati svu hartiju, sav papir; koža mu je ispisana, puna batina
8. naslikati: nad vratima ispisane su ikone
II. ispisati se
1. izpisati se: ispisati se iz bolnice
2. izpisati se, ne vedeti več kaj pisati: pisac se ispisao
3. izpisati se, dobiti individualno pisavo: učenik se ispisao
4. uničiti se, izginiti: da koljeno naše ne iščezne, da se ime naše ne ispiše

ìsplakati -čēm
I.
1. izjokati: isplakati suze
2. s solzami pridobiti: on je silno bogatstvo isplakao od strica
3. izjokati, z jokom uničiti: isplakati oči
II. isplakati se izjokati se: isplakati se pred svojima

ìstrti ȉstrēm, ìstarēm, vel. ìstri, istàri, ȉstro ȉstr̄la, istr̀ven istrvèna, ȉstr̄t -a
I.
1. zdrgniti: istrti pamukom; tetoviranje ničim se ne može istrti
2. izbrisati: željaše biti istrven iz knjige života
II. istrti se
1. obrabiti se
2. izbrisati se
3. uničiti se
4. zdrgniti se

kìdisati -išēm (t. kyjdyrmak)
1. udariti, navaliti, navaljevati na koga, naskočiti, naskakovati koga: kidisati na koga, na čiju čast, na čije poštenje
2. siliti: ona je kidisala jednako: pij, jedi, prijatelju!
3. ne prizanašati komu, uničiti koga: trgovci mu za dug kidisaše
4. ubiti, škoditi: junak negda, sad ne junak više, no trst kojoj svaki hlad kidiše
5. kidisati sebi ubiti se: mladi grof kidisao je svome životu

nȉštiti -īm
I.
1. uničevati, ubijati: ništiti neprijatelje, civilno stanovništvo; društvo nema prava ništiti život; revolucija je ništila privilegije feudalaca
2. razveljavljati: ništiti presudu
3. ničiti: ništiti taksene marke
II. ništiti se
1. uničevati se
2. uničiti se, izgubljati se

obèstrviti -īm
I. uničiti brez sledu: obestrviti koga
II. obestrviti se izginiti brez sledu: porod mu se negdje obestrvio

dobrìna ž dial. dobrina, dobrota, tudi nesreča: pričaj mi, kakva te je dobrina donijela ovamo kaj te je dobrega prineslo sem; a što ostavi ognjište? - od dobrina! pobjegao sam da glavu sklonim; udarila neka dobrina na naš dom, pa ne možeš živeti, hoće da nas satre nekaka nesreča je prišla nad našo hišo, hoče nas uničiti

gásiti gȃsīm
I.
1. gasiti: gasiti kreč, vapno, požar, žeđ
2. ugašati: gasiti svijeću; on je palio i gasio lampe u gradu
3. gasiti ognjište uničiti hišo, dom
II. gasiti se
1. ugašati: plamičak se gasi
2. mračiti se: nebo se gasi; dan se gasi
3. izginjati, bledeti: njezina ljepota se gasi; i biser se gasi
4. gasiti se: vatra se slamom ne gasi

glògov -a -o glogov: udariti glogov kolac zatreti, uničiti (kakšno zlo)

gòtov -a -o
1. gotov: ja sam time gotov; kupiti za gotov novac; plaćati u -om novcu; to je -a stvar
2. odrasel, razvit: gotov čovjek; -a djevojka
3. pripravljen: gotov za put, na sve; on je gotov svakome pomoći; biti gotov kao zapeta puška biti vsak trenutek pripravljen; biti gotov s kim uničiti koga

grôžđe s grozdje: kiselo, slatko, suho grožđe; otpremiti koga u suho grožđe uničiti koga; nalaziti se u nebranom -u biti v stiski

hȁšer m (t. hašyr, ar.) uničenje: hašer biti uničiti se, propasti; hašer učiniti uničiti

hèlāč -áća m (t. helâk, ar.) nesreča, poguba: helač učiniti uničiti: mi ćemo ovako srcem biti s partizanima, a oni neka ozgo grme svojim granatama, pa makar i nas dvojica u helač otišli